Apsurd i bajke

I bloger Krule je prilikom svog nedavnog pulskog gostovanja rekao da - a znamo da danas blogeri uvelike kreiraju javno mnijenje, a imaju i sljedbenike i na neki način diktiraju što je "in" i što je "out" - Hrvati najmanje čitaju, da su u Europi pri samome dnu što se tiče čitanja. Krule je to komentirao na svoj, uvijek poseban način, ističući da nakon cjelodnevnog rada nitko kući ne traži Dostojevskog, nego večeru.

To djelomično oslikava stanje oko nas i naše društvo. Za neke se stvari, imajući u vidu tempo života, više nema vremena, odnosno ima se sve manje vremena. Koliko god to nijekali, ipak su sredstva moderne komunikacije i društvene mreže kod dijela populacije "ubile" čitanje, knjige i čitalačke navike. Više se vremena provodi na društvenim mrežama komentirajući sadašnjicu i "boreći" se klikovima i lajkovima za budućnost, nego uranjajući u povijest i svjetove fikcije i stranica knjige.

A navike počinju od malih nogu, od školskih dana. No, sada se polemike vode oko štrajkova i (pre)brojnih ferija, rasporeda bez dnevnog reda. Sve se vrti oko toga, dok Mjesec hrvatske knjige dobrano ulazi u svoju drugu polovicu. Redovni posjeti knjižnicama tijekom školskih dana "poligon" za stvaranje čitatelja. Iako, puno toga počinje i u obitelji. Dijete koje nikada ne vidi roditelje s knjigom u ruci teško da će i samo imati tu naviku. Ako roditelj(i) stalno tipkaju po fejsu i instaču kritizirajući nastavnike, školski program i sve drugo, teško da će se iz toga roditi čitatelji.

A što se školske lektire tiče, i djeca i nastavnici vele da nije zanimljiva i poticajna te da zbog toga djeca neće stvoriti čitalačke navike. Nastavnici mogu dijelom prilagoditi lektiru. Likovi koji su bili interesantni generacijama i generacijama, sada više nisu "in", štoviše, maknuti, skinuti iz lektire; od "Malog princa" - nije "in" sanjariti i otkrivati bit života kroz male stvari - iako se toliko potiče djecu na "korištenje" mašte, do "Heidi", koja, naravno, ne može biti aktualna u doba umreženosti. Pa tko je vidio zdravi planinski život i koze bez lajkova i emoticona!? "Petar Pan", "Pipi Duga Čarapa", "Alisa u zemlji čudesa"… Pa gdje s tim svjetovima mašte, nema tome mjesta u našoj sadašnjici, tako konkretnoj, uređenoj, savršeno organiziranoj gdje bajke nemaju sretan svršetak, a bome ni basne nisu što su nekada bile.

S jedne se strane potiče dječja mašta, kreativnost i toliko govori o potrebi da djeca budu djeca, a ne star-mali, a s druge strane upravo ono što potiče njihovu maštu biva eliminirano. I neki roditelji, vidjevši da su ta djela izbačena iz lektire, neće ih preporučiti svojoj djeci. Istina, možda su neka djela i zastarjela što se tiče nekih svjetonazora, jer današnja djeca kao ona od prije deset, 20, 50 godina. No, sve je tu previše ukalupljeno i kontradiktorno. Od toga da djeca trebaju biti što manje na tabletima i mobitelima, do uvođenja tableta kao sastavnog dijela školskog programa.