Stječe se dojam da bi Bernardić trebao odrediti je li IDS prijateljska, samo partnerska ili čak i neprijateljska stranka SDP-u, koji prema IDS-u ima krajnje ambivalentan stav: lokalni, istarski SDP, iz perspektive Danijela Ferića, naprimjer, neprijateljska je stranka. Njegova nabrušenost na IDS je legitimna, na to ima pravo, no takav pristup nosi visoke tenzije i obje stranke stavlja u poziciju nemoguće suradnje koju pak Bernardić, u nekom od modela, zaziva za parlamentarne izbore

Ako ovako nastavi, nedosljednost prema IDS-u vodeća oporbena stranka, SDP, platit će gubitkom njegove podrške. Nedavna izjava saborskog zastupnika Peđe Grbina, kojom u bližoj perspektivi relativizira status Istre kao županije, regije ili naprosto područja s određenom dozom ekskluzivizma, u IDS-u se doživljava kao prevara, a možda čak i izdaja. Po tome kako je to Grbin rekao, SDP bi na ovaj način udario u same temelje IDS-a i istrijanstva u njegovoj interpretaciji. Nadalje, SDP-ov potencijalni model teritorijalnog preustroja u Istri bi dodatno mogao ugroziti stabilnost IDS-ove politike i filozofije. Dok SDP u javnost izlazi s ovakvim tezama koje otvoreno provociraju, a IDS to, možda dijelom čak i opravdano, doživljava kao neprijateljsko ponašanje stranke s kojom bi trebali surađivati, socijaldemokrati i regionalisti postaju sve udaljeniji.

Nestabilan Bernardić

U ovom trenutku, koliko god se čini moćan i kompetitivan, šef SDP-a Davor Bernardić je nestabilan. U srazu s premijerom Andrejom Plenkovićem ni približno ne izgleda kao favorit. Retorika mu je naprosto nedovoljno uvjerljiva. I kad je u pravu, prečesto izgleda da je u krivu. Nema tu nužnu dozu karizme. Vidi se da mu nedostaju velike političke bitke. Samo poneka dobivena utakmica, i to zahvaljujući faktoru političke sreće koju je vjerojatno ispucao do kraja karijere, nije dovoljna za pobjedu nad aktualnim premijerom koji je, prvo, nadvladao unutarstranačku, ultradesničarsku opoziciju, pa je privremeno, pod dva, zauzdao koronavirus i sada se, kao treće, relativno mirno priprema za srpanjske parlamentarne izbore. Bernardiću je pak, radi suprotstavljanja ovako osnaženom Plenkoviću, sada potrebna što šira koalicijska platforma. Na njoj bi rado vidio i IDS-ov grb. E to je jednadžba za čije rješenje matematičar na čelu SDP-a nema dobitnu formulu. SDP je, k tome, nekoliko puta, gledajući iz perspektive ove regionalne stranke s nacionalnim značajem, uvrijedio i pokušao poniziti IDS na njegovom terenu. Pamti se, iako je stvar prošlosti, kako je Milanović sa SDP-om nasrnuo na IDS. Non pasaran, no ožiljci i nepovjerenje su ostali. Sol na ljutu ranu sada nadodaju vodeći istarski SDP-ovci koji neće s IDS-om ne u užu suradnju, nego ni za isti stol. Osjećaj netrpeljivosti je obostran.

I to je problem za Bernardića. On je čelnik stranke koji po svaku cijenu želi što veću koaliciju protiv HDZ-a, želi u toj kompoziciji i IDS, dok mu koncept ruše njegovi, lokalni SDP-ovci. Svakome s kime trenutno pregovara predsjednik SDP-a, spašavajući vlastitu šefovsku poziciju, obećava što oni žele čuti, neovisno što puno toga možda i neće moći ispuniti. Želi potvrdu suradnje, zbraja glasove i mandate, a o detaljima, u kojima se vrag najčešće skriva, planira raspravljati i pregovarati naknadno.

Da bi pridobio IDS na suradnju i podršku, Bernardić je prošlog tjedna u Istru poslao dosta visoku delegaciju. IDS ih je počastio, malo se popričalo, no otpravljeni su buketom ruža i određenim porukama. Nakon svega, stječe se dojam da bi Bernardić trebao odrediti je li IDS prijateljska, samo partnerska ili čak i neprijateljska stranka SDP-u, koji prema IDS-u ima krajnje ambivalentan stav: lokalni, istarski SDP, iz perspektive Danijela Ferića, naprimjer, neprijateljska je stranka. Njegova nabrušenost na IDS je legitimna, na to ima pravo, no takav pristup nosi visoke tenzije i obje stranke stavlja u poziciju nemoguće suradnje koju pak Bernardić, u nekom od modela, zaziva za parlamentarne izbore. IDS, s druge strane, želi znati na čemu je sa SDP-om. Za njih je, vjerojatno, teško neprihvatljivo koaliranje ili uža suradnja sa SDP-om na državnoj razini, a onda (brato)ubilački rat na lokalnoj. Upravo te dvije krajnosti u ponašanju SDP-a smetaju IDS-u.

Dvije razine

„Ako je IDS dobar SDP-u na državnoj razini i u Zagrebu, onda mu mora biti dobar i na lokalnoj razini u Istri“. U ovoj rečenici sažeta je sva jednostavnost, ali i kompleksnost odnosa između ove dvije stranke. Takvu, jasnu poruku, IDS je, čini se, poslao Bernardiću. Ispada, „ili ste s nama, ili ste protiv nas“. IDS sve teže tolerira dvije različite politike koje socijaldemokrati prakticiraju prema njemu, ovisno da li se situacija promatra i analizira iz nacionalnog ili istarskog SDP-a. Bernardić je što direktno, a što između redaka, takve poruke i dobio. Kako će i hoće li primiriti svog jastreba, ambicioznog i napaljenog Danijela Ferića, hoće li ga amortizirati ili čak eutanazirati za lokalne izbore, kako bi prethodno dobio IDS-ovu podršku za parlamentarne, važno je pitanje. Iako, kako stvari sada izgledaju, Plenković je na dobrom putu da osvoji i drugi premijerski mandat pa je zato IDS-u puno racionalnije i za Istru možda bolje da Boris Miletić naprosto pričeka rasplet parlamentarnih izbora i onda razmisli o mekom priklanjanju vjerojatno tankoj, ali dovoljnoj većini koja će stati uz HDZ. Iako je na prvu gledajući za IDS prirodnije surađivati sa SDP-om, praksa je pokazala da se može i s uljuđenim i ne kao nekad isključivim HDZ-om, posebno zato jer se ne obraćaju istim biračima pa si te stranke nisu direktna konkurencija. U ovom trenutku IDS u ruci ima sukno i škare i sam može skrojiti novo ruho suradnje ili drugačijih odnosa sa SDP-om. Bernardić, kojem nastavak karijere ovisi o rezultatu skorih izbora, trenutno puno više treba Miletića, nego što Miletić koji je stabilan na svojoj funkciji treba Bernardića, predsjednika SDP-a čiji poraz s istom željom priželjkuju i HDZ i unutarstranačka opozicija.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast