A što je s vodnom rentom?

Hoće li Istarski vodovod sa sjedištem u Buzetu biti uklopljen u jedno istarsko uslužno područje, kako to proizlazi iz jednoglasnog zaključka župana i gradonačelnika, izuzev umaškog, o spajanju isporučitelja vodnih usluga, ili će Istra ipak dobiti dva uslužna područja koja će objediniti vodoopskrbu i odvodnju kako je to zamišljeno nacionalnom reformom vodnog gospodarstva - jedno koje bi činilo područje Istarskog vodovoda koji djeluje na području 28 gradova i općina te dijelu općine Pićan, a drugo Vodovoda Pula i Vodovoda Labin - tek će se vidjeti.

No takva centralizacija sudeći po reakcijama na društvenim mrežama ponovo je u prvi plan stavila bojazan prvenstveno od poskupljenja cijene vode i odvodnje, ali i od eventualne privatizacije u prvom redu vodoopskrbnog sustava uz upozorenja da su i manje zemlje od Hrvatske, vodne resurse proglasile strateškim i zaštitile ga u korist svojih građana. Pa se tako može pročitati da "kakva god bila reforma, uvijek ide prema cilju povećanja cijene usluge" ili pak "malo pripazite, Istrijani da ne bude ne samo centralizacije službi, nego u sljedećim godinama i privatizacije Istarskog vodovoda, jer u ovoj državi je ama baš sve moguće" ili pak da su "vodoopskrbnu strukturu izgradile prethodne generacije, a današnje će je predati uz malu proviziju". Zanimljivo je da je većini zapelo za oko objedinjavanje vodoopskrbe, rijetki su koji spominju odvodnju, iako se spajaju sustavi različitih tehnoloških karakteristika.

Objedinjavanje vodoopskrbe i odvodnje tema je dana i u buzetskoj javnosti koju je doduše malo umirio podatak da sjedište vodovoda neće ići iz Buzeta. No, ovo objedinjavanje za koje struka kaže da bi bilo veliki zalogaj i kada bi se ustrojila dva uslužna područja, a kamo li jedno, na istarskom sjeveru, doduše tek sporadično, na svjetlo dana izvuklo je i staro pitanje vodne rente zbog ograničenog razvoja.

Inicijativni odbor Pravica svojevremeno se primjerice zalagao da se za Buzet, Pazin i Cerovlje, posebice u kontekstu sliva akumulacije Butoniga, uvede vodna renta kao naknada i obeštećenje žiteljima za ograničeni razvoj. Argument je tada bio da akumulacija podliježe zonama sanitarne zaštite, odnosno zabranama i mjerama zaštite koje su ograničavajuće za ekonomski razvoj čitavog kraja. Akumulacija je izgrađena prvenstveno radi vodoopskrbe turističkih naselja na obali Istre i donosi razvoj priobalnom području, dok su s druge strane mještani u okolici Butonige, limitirani ograničenjima u poljoprivrednoj proizvodnji. Takva se ograničenja mogu "preslikati" na sve vodozaštitne zone buzetskog područja, stoga pitanje vodne rente možda i nije toliko deplasirano koliko se na prvi pogled čini.