88 arena za generala Tončija

Antun Vrdoljak vraća se na veliko platno pulske Arene. Biografskim filmom "General" koji se bavi sudbinom Ante Gotovine, veteran jugoslavenskog i hrvatskog filma, 88-godišnji Vrdoljak zatvara krug svog pribivanja na filmskom festivalu u Puli. Tu je već dobivao arene raznih boja za svoje glumačke i redateljske uspješnice, kao i nagrade publike koja je oduvijek voljela njegove filmove i serije. "Kad čuješ zvona", "Kiklop", "U gori raste zelen bor", "Gospoda Glembajevi", "Duga mračna noć" ostvarenja su bez koje se ne može doživjeti povijest hrvatskog filma, televizije i masovne kulture, kako u razdoblju bivše Jugoslavije, tako i u hrvatskoj državi.

Tonči Vrdoljak stup je hrvatske kinematografije i jedan od njezinih najuspješnijih autora. Uz Veljka Bulajića, Nikolu Tanhofera, Krstu Papića, Branka Bauera, Krešu Golika i još nekoliko imena, on je jedan od najvećih filmskih redatelja i scenarista i zbog toga mu, ne samo zbog premijere "Generala"” na otvorenju pulskog filmskog festivala, treba odati poštovanje. Naravno, ne zaboravljaju se Vrdoljakove kritike na račun Pule, stari nesporazumi i nerazumijevanja, kao ni njegova politička uloga koju je najnesretnije obavljao ravnajući Hrvatskom radio televizijom, ali kada je o filmu riječ, filmski general Tonči Vrdoljak zaslužio je 88 zlatnih arena pulskog festivala.

Filmski festival u Puli održava se u slavu dobrog filma, kvalitetne glume i odličnih scenarija. To je teren generala Vrdoljaka i na njemu on pobjeđuje. Od 1960. godine, kada je dobio Veliku zlatnu arenu za ulogu ratne žrtve u filmu „Rat” Veljka Bulajića, pa do danas, kada promovira „Generala”, film o legendardnom heroju rata za domovinu.

Političar Vrdoljak – nekadašnji potpredsjednik Republike Hrvatske i utjecajni član HDZ-a – posebna je, do sada nesnimljena filmska priča. Dokumentarac o čovjeku Vrdoljakova kapaciteta u trenucima društvenih promjena – u kojem bi se prikazalo kako se s jugoslavenskog magarca prebacio na hrvatskog lipicanca ne ispuštajući iz ruku uzde vlastite karijere – bio u najmanju ruku atraktivan kao popularni reality programi o poglavarima nacionalne pretvorbe i privatizacije. Podjednako bi bio zanimljiv i sportski portret Antuna Vrdoljaka, čovjeka koji je istodobno nosio hrvatsku zastavu na zimskoj olimpijadi 1992. i građanima čestitao ratnu novu godinu dok je bio šef prisavske dalekovidnice.

U nedostatku filmova o samom Vrdoljaku, jednom od najvećih hrvatskih filmskih režisera svih vremena, treba uživati u onima koje je on stvorio. Generacije su odrastale uz "Prosjake i sinove" i "Kiklopa", mnogi su tek kod njega čuli kako su "Gospon doktor zaklali barunicu" te shvatili poruke antifašizma iz filma "Kad čuješ zvona" nastalom po ratnom dnevniku partizana Ivana Šibla.

Antunu Tončiju Vrdoljaku Pula treba oprostiti stare zablude te mu čestitati na životnom djelu što ga je, u proteklih šest desetljeća, dijelio s filmskom publikom u Areni. Svojim "Generalom" u Puli Vrdoljak uzvraća tu počast.