piše zlatko crnčec
Hrvati polako idu prema izumiranju
Ilustracija, Zlatko Crnčec (Snimio Hrvoje Jelavić / Pixsell, Davor Kovačević / Novosti)
U Hrvatskoj je prošle godine rođeno najmanje djece otkad postoje statistička mjerenja. U 2023. rođeno ih je 32.047 ili gotovo dvije tisuće manje nego 2022. godine.
Time je nastavljen trend znatnog smanjenja broja živorođene djece. Primjerice, još 2000. godine rođeno ih je čak 43.746. Hrvatska umire naočigled. U samo nekih dvadesetak godina broj rođenih beba pao je za zabrinjavajućih 25 posto. Za četvrtinu.
Naravno, nije ovo samo problem Hrvatske. U svim zemljama razvijenog zapada natalitet domicilnog stanovništva u velikom je opadanju. Hrvatska je, dakle, ako već ne po standardu života svojih stanovnika, a onda barem po opadanju njihovog broja slična svojim zapadnim uzorima.
Svašta se pokušava kako bi se povećao demografski rast, ali je malo toga dosad uspijevalo. Naprosto, stvar je u tome da u bogatijim zemljama žene ne rađaju puno djece. Točnije rađaju malo ili nimalo.
Tamo negdje prije stotinjak godina nije bilo ništa čudno da mnoge obitelji imaju i petero i više djece. Ali kako se svijet mijenja, žene su ulazile u svijet rada, obrazovale su se i time, barem njihov najveći dio, emancipirale od toga da im se život sastojao od udaje, rađanja djece i brige o domaćinstvu. Što je zemlja bogatija taj je trend bio izraženiji. I on je nepovratan.
Mada opet, države ipak još uvijek imaju prostora da se nešto napravi. Ne puno, ali nešto se može napraviti. Naprosto se mora odriješiti kesa i novčano puno više stimulirati rađanje djece i stvaranje brojnijih obitelji.
Nije, istina, baš najjasnije odakle će Hrvatska i druge zapadne zemlje pronaći novac za nešto takvo u trenutku kada se pojavljuju najave da će se morati radikalno povećavati novac za vojsku i oružje.
A s druge strane zbog ratova koji se vode događaju se velike ekonomski teškoće u svim zapadnim zemljama zbog koji se u proračunima smanjuju sredstva za socijalu i ostale potrebe stanovnika. Pa time i za stimuliranje demografskog rasta kroz proračunska davanja.
Osim ovih globalnih i geopolitičkih trendova, Hrvatska si je velikim dijelom i sama kriva za to da se smanjuje broj novorođene djece. Odliv stanovništva poprima dramatične razmjere.
Do vrhunca je došlo nakon što su i zadnje članice EU-a ukinule sedmogodišnji moratorij na dolazak građana Hrvatske na rad kod njih. U ovom trenutku Hrvatska ima službeno oko 3,8 milijuna stanovnika. Realne su brojke lako moguće čak i manje. U nešto više od 30 godine Hrvatska je ostala bez milijun stanovnika.
A istovremeno nisu se ostvarile one optimističke najave da će se nakon stjecanja samostalnosti hrvatska dijaspora početi masovno vraćati u Hrvatsku. Da će u novooslobođenu domovinu sada dolaziti svi oni koji su je iz raznih razloga morali napustiti. I da će sa sobom donositi i kapital i znanje kako ga steći. Nažalost, to se nije dogodilo.
Štoviše, trendovi su otišli u radikalno suprotnom smjeru. Zašto je tome tako uglavnom je jasno. Rat i njegova razaranja, njime uzrokovan ekonomski pad kojem su pridonijele i brojne katastrofalne odluke kada je u pitanju ekonomska politika i njeno provođenje.
Hrvatska je postala zemlja u kojoj se više isplati uvoziti i trgovati nego proizvoditi i izvoziti. Da nije bilo tolikog iseljavanja, a da se istovremeno mitska dijaspora vratila u Hrvatsku, sigurno bi broj zdravih rođenih beba bio puno veći od onog s kojim smo započeli ovaj tekst.
Hrvatska je na prekretnici. Nešto se mora početi raditi po ovom pitanju, treba barem pokušati napraviti sve što je nadležnosti i moći hrvatske države da se ovakvi trendovi preokrenu. Barem malo.
Treba podignuti gospodarstvo i njegov rast kako bi se proračun napunio i iz njega isplaćivali poticaji mladim obiteljima koje bi se onda odlučile da imaju barem jedno dijete više od onog broja na kojem su se odlučili zaustaviti.
A rast ekonomije možda bi ipak doveo do toga da se neki koji su se odselili ipak počnu vraćati u zemlju. Pa još ako nas sve skupa posluži i sreća pa se i ove globalne silnice nekim svemirskim čudom poslože, možda se ipak stvore nekakvi uvjeti da se više ljudi odluči za rađanje djece. Pa da se što prije vratimo barem na brojke iz 2000. godine.
Tada su nam one izgledale loše. A sad se čine kao dobra stara vremena u koja bi se rado vratili.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
