Čak i da ponovo dođe do bijelog štrajka sudaca, ovog puta Vlada ima veliki politički prostor da amortizira eventualne negativne učinke. Suci, naime, nisu klasa ljudi koji bi mogli izazvati simpatije u širim krugovima stanovništva. Birači na njih gledaju kao klasu elitista koji imaju velike plaće i odlučuju o sudbinama ljudi i tvrtki. Nije to, naravno, baš do kraja točno, ali takav je dojam koji postoji u javnosti. Suci će teško uvjeriti ljude da im daju moralnu podršku u njihovim nastojanjima da si podebljaju plaće. Druga su priča bili sudski službenici i namještenici koji su prošle godine izazvali opće simpatije kada se saznalo da su njihove plaće opako blizu minimalca. Taj je štrajk imao podršku šire javnosti jer se većina ljudi mogla poistovijetiti s njima. Pa je tako ljutnja zbog nemogućnosti rada pravosudnih institucija išla puno više prema Vladi nego prema zaposlenicima koji su se borili za povećanje svojih loših plaća. Na val tog gnjeva građana koji nisu mogli obavljati pravne poslove uključila se i oporba koja je, sasvim legitimno, prikupila nešto političkih bodova optužujući Vladu za bešćutnost i nesposobnost. Na kraju je ipak bilo postignuto kompromisno rješenje pa je štrajk bio priveden kraju.

Dakle, taj pravi štrajk imao je javnu podršku, ali ovaj eventualni bijeli koji najavljuje Udruga sudaca definitivno je neće imati. Ako će građani biti bijesni, taj će se bijes kanalizirati prema sucima, a ne prema Vladi. Oporba će naravno i ovdje iskoristiti situaciju, ali će joj prostor biti prilično sužen jer sada u pitanju neće biti poboljšica za loše plaćene službenike, već za suce koji, naravno za hrvatske prilike, imaju već ionako jako dobre plaće.

Naravno, izvršna vlast, točnije sve Vlade od 1990., itekako su odgovorne za to da zaposleni koji plaće dobivaju iz državnog proračuna opravdano nisu njima zadovoljni. Da se od osamostaljenja pa do danas vodila razumna i odgovorna ekonomska politika, cijela bi zemlja i svi njeni građani imali puno više novaca nego što ga sada imaju. Međutim, brojne su prilike propuštene, brojni potezi krivo povučeni i sada imamo plaće kakve imamo. To što smo 1990. živjeli bolje od recimo Čeha, a sada im gledamo leđa, istina nije samo odgovornost vlasti jer je češko društvo superiorno hrvatskom na gotovo svim područjima. Ali da smo, zbog velike prednosti koju smo prije 34 godine imali, i danas trebali biti bolji od Češke, trebali smo. Ali nismo. I sada se možemo smo ravnati po tome kako nam je, i dijeliti ono što imamo. I zbog toga su plaće male svima. I onima u državnom sektoru, ali i onima u privatnom koji nisu u poziciji ucjenjivati Vladu zastojem pravosuđa ili zdravstvenog sustava.

A što se samog pravosuđa tiče, općepoznata je činjenica da stanje u njemu nije baš sjajno. I to ne samo zbog slabih plaća. Stara je izreka - kakvo vam je pravosuđe, takva vam je država. Ona je posebno istinita kada je u pitanju Hrvatska čije pravosuđe nije sposobno gotovo ni jedan veliki sudski proces istjerati do kraja. Pravosuđe je možda najodgovornije da građani prestaju vjerovati državi jer su se puno puta opekli i uvjerili da ih ona ne štiti. Ili barem ne u onoj mjeri u kojoj bi trebala. Iako pravo i pravda nisu isto, mada se u nekim sretnim slučajevima ipak mogu preklopiti, nepravda i bezakonje najčešće idu ruku po ruku.

Za očekivati je da će Vlada i pobunjeni suci ipak na kraju postići nekakav kompromisni dogovor. Uostalom, mnogi kažu da bi taj štrajk, kao i onaj liječnički, puno više sličio na nekakvu malkice jaču svađu u obitelji nego na klasni sukob nepomirljivih socijalnih protivnika. Neko će vrijeme trajati natezanja, a na kraju će se, kako to najčešće i biva, problem razlomiti na sitnije dijelove. Neki će se riješiti odmah, neki sljedeće godine, a neki će biti prebačeni u neku dugoročnu perspektivu. Suci će vjerojatno i sami uvidjeti da traže kruha preko pogače, odnosno da im je tajming katastrofalan, a zahtjevi potpuno nerealni. Barem u ovom trenutku. Prošla je godina bila vrijeme u kojem se moglo dobiti puno toga. Ove će to ići puno teže, barem kada je u pitanju, kako ih ljudi najčešće doživljavaju, povlaštena kasta sudaca. Šanse za uspjeh njihovog bijelog štrajka su minimalne.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast