Eventualna postizborna koalicija SDP-a i Mosta bila bi veliki eksperiment hrvatske politike. Dosad nije bilo ničega takvog u praksi, barem ne na državnoj razini. Na lokalnoj jest, ali prilično davno. I, zanimljivo, i u tom je eksperimentu sudjelovao SDP. Bilo je to nakon lokalnih izbora 2005. u Velikoj Gorici. Nije to baš bilo tako beznačajno jer je Velika Gorica, što se manje zna, po broju stanovnika šesti grad u Hrvatskoj. Dakle, SDP je dobio najveći broj glasova, ali mu je trebao koalicijski partner da bi imao većinu u Gradskom vijeću. I tu se ukazao HSP koji je tada vodio Anto Đapić, a koji se tada pokušao transformirati u stranku prihvatljivu main stream opcijama.

Stvorena je bila koalicija SDP-a i HSP-a u jednom, za hrvatske prilike, i ne tako malom gradu. Međutim, taj povijesni kompromis brzo je propao. I to ne zbog ideoloških razlika između sljednika dviju nekad sukobljenih opcija, nego iz puno prozaičnijih razloga. Premda, nikada nisu dokazane kuloarske priče da je jedna torba s novcem promijenila vlasnika. Sve u svemu, stvar je propala. Otada pa do danas nije bilo neke značajnije suradnje između tako oprečnih političkih opcija. HSP je na sljedećim parlamentarnim izborima propao. Naravno, ne zbog velikogoričke koalicije, ali je sigurno i da taj potez nije pridonio da se ta propast spriječi.

Veliko je stoga pitanje kakve bi posljedice bile za Most u slučaju da nakon izbora oni budu ta prevaga koja će na vlast dovesti SDP i Možemo!. Veliko je pitanje bi li mostovci mogli preživjeti takvu suradnju sa strankama koje su i njima, ali što je još važnije i njihovim biračima svjetonazorski udaljene svjetlosnim godinama. Nije baš jasno kako bi biračima objasnili ovu neprirodnu suradnju. Bi li objašnjenje o potrebi borbe protiv korupcije bilo dovoljno?

Osim ove, spominje se još jedna neprirodna suradnja. Čak i puno neprirodnija od navedene. A to je mogućnost da bi u vladajućoj koaliciji predvođenoj HDZ-om mogli biti i Domovinski pokret i SDSS. Dakle, i Milorad Pupovac i Ivan Penava. I Mario Radić i Anja Šimpraga. Kako bi to izgledalo, teško je reći, ali da bi bilo zanimljivo - bilo bi. DP i SDSS puno su u svakom pogledu - političkom, svjetonazorskom, povijesnom pa i ljudskom - udaljeniji nego što su to SDP i Most!. Bio bi to veliki eksperiment. Bila bi to majka svih povijesnih kompromisa. A kako bi to u praksi funkcioniralo, veliko je pitanje. Mada opet, vlast i ono što ona donosi svojim dionicima, veliki je kohezivni faktor. Ona često spaja ono što je na prvi pogled nespojivo.

I tako, dok nakon izbora nisu isključene dvije neprirodne koalicije, od one jedne predizborne koja ne može biti prirodnija - neće po svemu sudeći biti ništa. Možemo! i dalje s olimpijskih visina promatra SDP koji je u ovom trenutku ipak najjača oporbena stranka. Iako je i bez bilo kakvih istraživanja jasno da je njihova predizborna suradnja nešto što je toliko logično da trenutno u domaćoj politici logičnije stvari nema. Jedni imaju malo zrelije, a drugi malo mlađe birače. A jedni nemaju ništa protiv drugih, dapače. Razlika među njima je samo generacijska, nimalo i nikako svjetonazorska. A neki im se i preklapaju. Neka istraživanja navodno pokazuju da tu nema sinergije. Možda je to i točno. Ali ako sinergije i nema sada, to ne znači da se ona ne bi mogla pojaviti kada počne prava kampanja. Većina birača razmišlja binarno. Ili su za vlast, ili su za najjaču oporbenu inicijativu. A tu je još i D’Hondt koji honorira veće političke blokove. A ne nekakve točkaste koalicije.

Oporba, i lijeva i desna, kao da radi na tome da na kraju ne pobijedi na izborima. Nije to naravno namjerno smišljeno, već je posljedica očite nezrelosti nekih od glavnih oporbenih perjanica. I lijevih i desnih. Lijeve ili ne znaju što rade, ili nešto gadno muljaju. Drugog objašnjenja nema. Desne rade poteze koji im možda i mogu donijeti koji glas više u Slavoniji, a s tim i koji dodatni mandat, ali će ih u drugim dijelovima Hrvatske učiniti odioznim. Ali opet, to je sve ionako samo borba za ulog za ono što dolazi nakon izbora. Za dogovor oko vladajuće većine. Tada je sve moguće. I prirodno i neprirodno. Jer birači ionako pamte kratko. Nakon izbora igrat će se potpuno nova igra.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast