Hrvatska je istjerala iz zemlje srbijanskog diplomata nakon što je dan ranije Srbija to napravila hrvatskom. Odgovor Hrvatske je prirodan i očekivan, i tako bi postupila svaka država koja bi se našla u situaciji da se njenog predstavnika u nekoj zemlji izbacuje naglavačke, a nakon što je bio optužen da se bavio špijuniranjem. Riječ je o još jednom potezu aktualne srpske administracije koji sigurno neće pomoći poboljšanju odnosa dviju zemalja koji ionako nisu baš najsjajniji.

Srpska strana zasad nije ponudila nikakve konkretne dokaze koji bi išli u prilog njihovoj tezi da je Hrvoje Šnajder zaista radio nešto što se kosi s Bečkom konvencijom. Naime, iako je svaka srpska vlast već tradicionalno paranoična kada je u pitanu državna sigurnost, vjerojatno je ipak istina da je Beograd mjesto u kojem boravi puno onih koje zanimaju stvari koje se ne mogu naći u novinama i na portalima. U ovom trenutku Srbija je velikim svjetskim državama i njihovim službama jako zanimljivo mjesto jer se preko nje prelamaju neke važne stvari koje će odrediti budućnost područja čak i šireg od onog koje je nekad popunjavala Jugoslavija. Odnosi Srbije i Kosova u ovom su trenutku najnepredvidljivija stvar na cijelom ovom području. Bilo kakav oružani sukob ove dvije države destabilizirao bi cijelu postojeću kakvu-takvu ravnotežu. Tu je i utjecaj Beograda na susjednu BiH gdje Milorad Dodik otvoreno prijeti secesijom Republike Srpske. A ključ svega je pitanje hoće li se Srbija konačno prikloniti Zapadu i pritom uvesti sankcije Rusiji. I, naravno, što bi za to mogla dobiti? I još važnije - je li nešto takvo uoče moguće uzimajući u obzir da je raspoloženje srpske javnosti ipak većinski prorusko.

Tako da u Beogradu čini se u ovom trenutku zaista djeluju brojni operativci velikih obavještajnih službi koji pokušavaju dokučiti u kom će smjeru krenuti Srbija, a neki od njih sigurno imaju i ambicije i znatno utjecati na njega. Među tim obavještajnim teškašima Hrvatska nema što raditi. I sigurno ni ne radi. A što se tiče informacija koje bi mogle zanimati samo Hrvatsku, ogromna većina njih može se ionako doznati i iz takozvanih otvorenih izvora. Što se tiče novog naoružanja koje Srbija nabavlja, ono je predmet velikog ponosa Aleksandra Vučića koji redovito obavještava svoju javnost o novim akvizicijama. Kao što srbijanski lideri, ali i većina oporbe, prilično otvoreno govore o tome što zaista misle o Hrvatskoj i kako bi je trebalo tretirati.

Ovaj slučaj neće bitno poremetiti odnose dviju zemalja koji ionako nisu baš predobri. I neće se poboljšati još jako dugo vremena. Najveći dio srpske političke scene ionako barem četvrtinu Hrvatske smatra privremeno okupiranim srpskim teritorijem. Samo činjenica da su im u ovom trenutku puno važniji Republika Srpska i Kosovo, sprječava ih da vrate u fokus priču o Republici Srpskoj Krajini. Tako da jedan ili dva špijuna više-manje ne mijenjaju ništa u cijeloj stvari, niti je posebno kompliciraju.

Zanimljivo je ovdje primijetiti i to da su se oko ovog poteza složili predsjednik Republike i ministar vanjskih poslova. Riječ je o pravom presedanu kada su u pitanju Zoran Milanović i Gordan Grlić Radman. Ovaj dvojac se ne slaže ni oko čega. Neslaganje je i prilično blaga riječ jer je riječ o najgorim mogućim uvredama u čijem se kreiranju, očekivano, puno uspješnijim pokazao šef države. Iako se radi o stvari oko koje se zaista ne bi trebalo očekivati da se najviši državni dužnosnici ne slože, ono što se između njih događa zadnje sada već skoro tri godine, pokazuje da nas ništa ne bi trebalo iznenaditi. Međutim, ovog puta razboritost je pokazana na svim stranama. Važan vanjskopolitički konsenzus postignut je i bez famoznog usuglašavanja. Istina oko notorne stvari, ali opet, i to je nešto.

Sve u svemu, ovo je još jedan u nizu političko-diplomatskih sukoba niskog intenziteta koji svako malo buknu između Hrvatske i Srbije. Neće on pridonijeti nekom bitnom pogoršavaju odnosa, ali bilo bi bolje da se ipak nije ni dogodio. Sljedeći će dani pokazati je li ovo bila tek bura u čaši vode ili će Srbija zaželjeti ovu aferu dignuti na višu razinu. Što god se dogodilo, Hrvatska je odgovorila na jedini mogući način.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast