Hrvatska diplomacija radi punom parom kako bi što prije izvukla naše građane iz Izraela. Rat koji je eksplodirao u subotu ujutro nitko nije predvidio. Čak je i svemoćni Mosad ostao šokiran nakon što su komandosi Hamasa morem, kopnom i zrakom izašli iz pojasa Gaze i sjurili se prema obližnjim židovskim naseljima. I u njima započeli masakr. Nakon ukrajinske, svijet je dobio još jednu noćnu moru. Rat dviju strana koje su toliko nepomirljive da baš nikakav kompromis nije moguć kako bi se spriječilo masovno stradanje civila.

Hrvatska je u ovom trenutku u jako dobroj poziciji. Daleko je, i politički i što je najvažnije zemljopisno, od dva užasna ratna sukoba koji svakodnevno odnose na stotine života. Rat na Bliskom istoku izbio je potpuno nenadano prije nekoliko dana, a po razini smrtnosti nije ništa manje okrutan od onog koji se već godinu i pol događa u ukrajinskim ravnicama. Dapače. Ako Izrael zaista pokrene kopnenu invaziju na Gazu, što većina analitičara uzima kao gotovo sigurnu stvar, onda će uslijediti situacija u kojoj će na obje strane vojnici ginuti kao muhe. Još ako se u cijelu priču sa sjevera uključi Hezbolah, onda bi Ukrajina, kolikogod bila poprište užasnog rata, zaista mogla pasti u drugi plan. Bio bi to zaista najcrnji mogući scenarij koji se u ovom trenutku može zamisliti.

Hrvatska se, iako je daleko od ovih sukoba, mora pripremiti za sve varijante. Tim više što ni mi nismo baš tako daleko od mjesta gdje se puca i gdje ljudi ginu. Pa prije samo desetak dana rat je gotovo pa započeo na sjeveru Kosova. Naoružana skupina srpskih paravojnika sastavljena od ljudi sa sjevera Kosova prešla je graničnu crtu i sukobila se s puno jačim snagama kosovske policije. U obzir je navodno dolazila mogućnost da čak i postrojbe vojske Srbije uđu na Kosovo što bi zaista dovelo do velikog oružanog sukoba u kojem bi morale intervenirati i snage NATO-a na Kosovu. Među kojima se nalazi i stotinjak pripadnika Hrvatske vojske. Nije previše nedostajalo do ovog scenarija.

Nije baš stabilno ni u susjednoj BiH. Tamo rata neće biti, ali da bi moglo doći do neke vrste nemira i verbalnih sukoba, koji bi se mogli pretvorit i u fizičke, nije baš do kraja isključeno. Tenzije su toliko narasle da se opasno približavaju rubu nakon kojeg nekakav elementarni politički kompromis neće biti tako lako postići. A Hrvatska s ovom zemljom ima granicu dugu tisuću kilometara. Da ne spominjemo zaleđe dalmatinske obale koje predstavlja stratešku dubinu za obranu Hrvatske.

Vrije i u Crnoj Gori u kojoj predsjednik blizak Beogradu onemogućava formiranje vladajuće većine u kojoj nema stranaka na koje Srbija ima veliki utjecaj.

Zbog sveg toga Hrvatska se treba pripremiti i za neke lošije scenarije. Neki su koraci već poduzeti. Početkom sljedeće godine dolaze nadzvučni borbeni zrakoplovi, pregovara se o kupovini protuzračne obrane kratkog i srednjeg dometa. Naravno, gotovo je sto posto sigurno da će sve to oružje, na sreću svih nas, na kraju ostati neupotrijebljeno u nekakvom stvarnom sukobu. Sigurnosni sustav bi trebao odraditi svoje promatrajući i analizirajući sve ono što se događa u našem bližem okružju.

Ostaje nam na kraju za nadati se da je evakuacija hrvatskih državljana iz Izraela najbliže što ćemo se približiti nekom ratnom sukobu. Svi Hrvati koji su se u trenutku početka sukoba zatekli u Izraelu su dobro. Nitko nije ni ranjen, a kamoli da mu se dogodilo nešto gore. Ako ne bude uzbuna oko Tel Aviva, 106 građana trebalo bi biti izvučeno iz Izraela na sigurno. Svijet je ponovo postao krajnje nesigurno i nepredvidljivo mjesto. Novi ratni sukobi kao da iskaču iz nekog odvratnog šešira ubijajući ljude i šireći kaos, nesreću i pogibelj. Gotovo da čovjek poželi dobri stari Hladni rat kada je crveni telefon između Bijele kuće i Kremlja znao rješavati ovakve sukobe kao što je ovaj na Bliskom istoku. Kao kada su Sovjeti i Amerikanci za nekoliko dana riješili Suesku krizu 1956. Takvog svijeta više nema. Hrvatska živi u jednom svijetu u kojem nikada ne znaš kakav ga rat može zaskočiti.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast