Premijer Zoran Milanović nije baš gotivio novinare, a otkada je postao predsjednik, sve to pomalo odlazi u patologiju. Teško je reći je li riječ o prevelikom egu ili je u pitanju nešto drugo - recimo nerazumijevanje funkcioniranja medija. Ali činjenica je da je riječ o nedopustivom ponašanju koje si ne bi smio dopustiti predsjednik mjesnog odbora, a kamoli predsjednik države. Može se teoretizirati o tome jesu li mediji dobri ili loši, propitivati jesu li režimski i skloni biti produžena ruka neke politike, interesne skupine ili čega već. Ali s pozicije predsjednika države dijeliti novinare na one koji imaju pravo na informaciju ili pitanje i na one koje to pravo nemaju, u jednoj demokratskoj državi je skandal. Još je jednom na patologiju Zorana Milanovića upozorio premijer Andrej Plenković. Premijeru je nepojmljivo da predsjednik odbija odgovoriti na pitanje novinara N1 Ivana Hrstića. A predsjednik je odbio dati odgovor jer je po njegovom mišljenju riječ o agitatoru. Predsjednik pamti da je spomenuti kolega bio glasnogovornik predsjedničke kampanje Milana Kujundžića. Onda je Plenković napao i cijeli novinarski ceh jer su izostale reakcije na takav Milanovićev postupak. Pita se Plenković što bi bilo da je on tako nešto napravio pa je odmah odgovorio da bi odmah reagirao HND kao strukovna organizacija, a uz to bi se pisalo pismo Europskoj federaciji novinara. I onda Plenković zaključuje da kada je riječ o Milanoviću nitko ni da pisne ni da zubi škrinu. Po njegovom mišljenju riječ je o sramoti, i predsjednika i medija.

Moglo bi se odmah reći da je Plenković u pravu s obzirom na to da je nedopustivo da predsjednik bira kome će odgovarati na pitanja, a kome neće. Znači li to da neki drugi predsjednik, ako se dogodi tako, danas-sutra neće odgovarati na pitanja bivšeg kolege, a današnjeg glasnogovornika Ureda predsjednika Nikole Jelića. Misli li Milanović da bi to bilo normalno. Nadamo se da ne misli jer bi to bila najgora moguća diskriminacija s pozicije moći i onemogućavanje novinarima njihovog prava na rad. I pljuvanje na demokraciju kao takvu.

Da se razumijemo, ima slične patologije i u Plenkovićem slučaju koji je nedavno prozivao pojedine komentatore kako bi ilustrirao tezu o dvije Hrvatske. Samo Plenković je to radio u rukavicama i ne spominjući nikoga poimence. Ali već sama činjenica da premijer izjavi da se »najednom javljaju oni koji će ići tezom komentatora na jednoj TV da se sve događa stihijski i da se nastoje negirati postignuća u ovih sedam godina mandata« je zabrinjavajuće. Onda onako ex cathedra primjećuje da ni jedan komentor neće napisati kolumnu da to nije u redu. Znači i premijer bi se volio igrati urednika. Budući da je njegova pozicija moći zbog političkog sustava u Hrvatskoj, a on je parlamentarni, jača od Milanovićeve, ni on ni u ludilu ne bi smio na takav način istupati u javnost. Trebao bi znati da zbog te činjenice mora istrpjeti puno više kritike od Milanovića jer on potpisuje odluke koje se na dnevnoj razini tiču građana.

Novinari, koji se dugo bave tim poslom, teško će se iznenaditi zbog bahatosti političara. To je nešto što je njima svojstveno. Čim puste korijene u politici. Na početku je sve idealno, postoje kandidati za određene političke funkcije koji su svjesni ogromne važnosti medija u demokratskom društvu. Pa kada se politička funkcija osvoji počinje dioba na poželjne i nepoželjne novinare. Na prijatelje i neprijatelje. Ako se dogodi da se politička pozicija osvoji i drugi put onda političkoj bahatosti nema kraja, ona metastazira zbog toga što se promijeni kut gledanja, a u svima koji ne misle isto kao politički lideri oni vide u najmanju ruku opasnost. Kod Plenkovića takvo ponašanje ide postupno, a kod Milanovića je ono takvo od prvog dana. On je odmah skinuo rukavice. Valja se samo sjetiti njegovih obračuna s ljudima koji su upozoravali na nelegalnu gradnju u uvali Vruja gdje je glavni akter Milanovićev prijatelj kod kojega je odnedavno, gle slučajnosti, zaposlen baš Milanovićev sin. Prije nekoliko mjeseci Milanovićev Ured presjednika odbio je dati akreditaciju kolegi Krešimiru Žabecu. Reagiralo je na tu sramotu Hrvatsko novinarsko društvo i predsjednikovo ponašanje ocijenilo nedopustivim. Vrijeme je za reakciju i kada je riječ o kolegi Ivanu Hrstiću i zaštiti njegova prava na rad.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast