Ono što je 2020. i 2021. bila COVID-kriza, a potom rat u Ukrajini s energetskom krizom, to je danas inflacija. Cijela Europa suočava se s tim nemilim brojkama. I tko god je u europskim vladama mislio da može završiti s politikom državnog intervencionizma i programima mjera pomoći građanima, očito je podcijenio jesen 2023. godine.

Sada vidimo da sve vlade, pa i one najjače poput njemačke, a jednako tako i hrvatske, najavljuju daljnje državne zahvate.

Primjerice, u Njemačkoj je, iako ta velika zemlja bilježi recesiju, predloženi Zakon o prilikama za rast usvojen u srijedu ovog tjedna pokrio razdoblje od 2024. do 2028. godine, i predviđa poticaje kompanijama za zelena ulaganja i za istraživanja i razvoj. Time planiraju kompanijama omogućiti i veći porezni odbitak za rezultate iz drugih financijskih godina. Mjere su javnosti predstavljene u srijedu, na kraju tradicionalne vladine dvodnevne "klauzure".

Pritom, njemačke kompanije upozorile su da paket nije dovoljan jer ne uključuje subvencije za električnu energiju. Traže nastavak direktnih poticaja. "Njemačka industrija signalizira SOS, a savezna vlada i dalje ignorira krizu", poručili su iz kemijske industrije kojoj skupa struja posebno teško pada. Limitiranje cijena struje nužno je da bi se zaustavila deindustrijalizacija, naglasila je udruga kemijske industrije VCI.

Njemačko gospodarstvo, najveće u Europi, stagniralo je u drugom kvartalu, ne pokazujući znakove oporavka od recesije. Ali pritom se ni najveće kompanije ne libe pozvati na nastavak mjera. Dapače, ako ih vlada ne predloži, osjećat će se zapostavljenima. Čini se da čak ni u velikim državama strah vladama ne donose najave velikih radničkih ili građanskih prosvjeda, nego onih drugih - korporativnih. Vlasti se boje da će izgubiti podršku velikih kompanija, a bez njih nema ni izbornih kampanja ni izbornih pobjeda. Sve je u začaranom krugu. A ni kompanije ne mogu opstati bez vlada. Paradoksalno, ali istinito.

Čini se da će isto biti i u Hrvatskoj. Iako je negdje krajem srpnja premijer Andrej Plenković najavio kako će se obuhvat mjera sužavati te će ubuduće biti okrenute samo k socijalno ugroženoj populaciji, premda su očekivanja veća. Građanima bi u tome mogla pomoći činjenica da je izborna godina, a jednako tako i podatak da se državni proračun (baš zbog inflacije, a i dobre turističke sezone) puni bolje od očekivanoga, pa bojazni da neće biti novaca - nema. Kako je poznato, mjere zaštite cijene plina su ionako na snazi do proljeća 2024. godine i već su ukalkulirane u trošak i rashod Vlade. Ali čini se da su očekivanja javnosti oko cijena struje i derivata veća nego se očekivalo. Odnosno, vremenski duža.

Nije stoga čudo da je premijer Plenković jučer izjavio kako se već tijekom ovog mjeseca, rujna, može očekivati novi paket mjera kojim će se pomoći najugroženijim građanima. Istaknuo je kako će se među njima sigurno naći i umirovljenici te spomenuo kako njegova vlada upravo ovoj skupini kontinuirano pomaže. To je naravno odgovor i na oporbene ideje da se prosječna starosna mirovina digne sa sadašnjih 500 na 750 eura tijekom naredne četiri godine. Ne samo politički, već i ekonomski i socijalno, Plenkoviću je bitno da u izbornoj godini nađe odgovore na ta pitanja. Dosad ih je nalazio, pa gdje ne bi i u izbornoj godini?!

Na pitanje može li inflatorni pritisak utjecati na rušenje društvene kohezije, koju sam premijer često spominje, on kaže da smatra kako se to neće dogoditi. Dodaje da nije bilo prosvjeda, osim nekoliko koje je nazvao "orkestriranima". Najavio je nove pregovore o plaćama.

Vlada je spremna pomoći građanima, pa čak i velikim kompanijama. Prilike su takve da to svi očekuju. No također, paralelno mora naći i odgovore kojima će poruku poslati "profiterima", nastavkom naplate poreza na ekstraprofite za one koje ovu dugotrajnu krizu koriste da bi sebi spremali novac u džep. Tek kombinacijom mjera pomoći građanima, a ujedno i oporezivanjem onih koji zloupotrebljavaju krizu, može biti siguran da mu je još jedan mandat - u džepu.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast