Državni poglavar Zoran Milanović proteklih je dana jednom svojom usputnom izjavom pogodio u jednu vrlo neugodnu, povijesno-političku temu koju je aktualizirao rat u Ukrajini, ali koja s prestankom rata neće nestati. Kao što nije ni nastala. Predsjednik je, naime, usporedio pozdrav Slava Ukrajini – koji se danas koristi kao geslo podrške Ukrajincima koji se bore protiv ruske invazije – i ustaški pozdrav Za dom spremni čije su klicanje hrvatske vlasti napokon počele ozbiljnije prekršajno kažnjavati.

Milanović je ustvrdio da Slava Ukrajini nije stari ukrajinski pozdrav, baš kao što ni ZDS nije stari hrvatski pozdrav, nego da je to parola koju su koristili ultra nacionalisti koji su se borili na strani Hitlerove Njemačke tijekom Drugog svjetskog rata u sklopu Organizacije ukrajinskih nacionalista. Ukrajinske "ustaše" koje su se borile na strani Hitlera – ali ne od 1941. jer je Berlin odbio formiranje „nezavisne države Ukrajine“ koju je proglasio nacionalistički vođa i atentator Stepan Bandera i koja bi bila satelit poput tzv. NDH – krivci su za progon stotina tisuća Poljaka, Židova i Rusa nakon 1944. godine. Njihov pozdrav doista je bio Slava Ukrajini, dokumenti pokazuju da se pritom ruka dizala na "rimski pozdrav" i predsjednik je u tome u pravu.

Povjesničar dr. Hrvoje Klasić ovih je dana u medijima pojasnio kako je pozdrav Slava Ukrajini doista kompromitiran u Drugom svjetskom ratu jer su ga koristili ukrajinski nacionalisti, aktivni podupiratelji Hitlerove Njemačke u napadu na SSSR te kako je pogrešno da ga danas koriste Ukrajinci u svojoj borbi za slobodu. No, i Klasić i drugi povjesničari upozoravaju da se pozdrav Slava Ukrajini koristio i prije nego što ga je prisvojio lider nacionalista Stepan Bandera. Još u 19. stoljeću napisao ga je otac ukrajinske književnosti Taras Ševčenko, da bi ga kasnije, tijekom ustanka 1917. godine koristili studenti u Kijevu.

S druge strane, ZDS nije postojao prije uspostave ustaške države i koristio se samo u paradržavi Ante Pavelića kao službeni pozdrav, uz nacističko dizanje ruke i zakletvu na pištolj, nož i bombu. Dakle, predsjednik Milanović, stručnjak za izvlačenje neugodnih tema u najnezgodnijem trenutku, ima pravo kada kaže da je Slava Ukrajini povijesno prljav pojam, ali mu usporedba sa ZDS-om ne stoji.

Naravno, dobro je da se javnost informira o svim aspektima tog slučaja – jer Hrvatska podržava Ukrajinu u današnjem ratu, ali nitko ne podržava negativno povijesno naslijeđe pozdrava Slava Ukrajini i njegovih korisnika u Drugom svjetskom ratu.

Teško je povjerovati da Bruxelles, Berlin, Washington ili Jeruzalem, gdje se podržava borba Ukrajinaca, ne znaju pozadinu pozdrava Slava Ukrajini. Ali, on je danas ratna parola u jednom odvratnom ratu i koriste ga oni koji su žrtve. Kada rat jednom završi, Ukrajina će se u procesu učlanjivanja u Europsku uniju što je proklamirala kao vlastiti cilj, morati demokratizirati, prihvatiti načela antifašizma i borbu protiv korupcije koja je izjeda i u sadašnjim teškim trenucima.

Ukrajinskim žrtvama treba svakog dana odavati počast i slaviti ratne heroje u ratu s Putinovom Rusijom. No, povijest je učiteljica života i Zoran Milanović ima pravo reći da ona nije crno-bijela te kako "stari ukrajinski pozdrav" ima i svoje crno, negativno značenje.

Povezane vijesti

• Za ulazak u eurozonu napunite novčanike – kunama
• Je li ovaj čovjek konačno pravi izazivač za Plenkovića?
• Plenković poznaje Bruxelles, ali ne i svoje birače