Plenković poznaje Bruxelles, ali ne i svoje birače

Andrej Plenković / Dubravko Grakalić

Hrvatski premijer Andrej Plenković posljednjih tjedana djeluje kao uvrijeđena veličina. Najveći projekt karijere - uvođenje eura kao nacionalne valute - građani su zapamtili kao dan velikog poskupljenja i teško će premijerove nestvarne najave kako će obuzdati trgovce i ugostitelje promijeniti mišljenje većine. Čak ni skretanje fokusa javnosti na druge teme - poput brzinske smjene dvoje ministara i neprekidne napade na oborbu zbog potrošene teme obuke Ukrajinaca u Hrvatskoj - neće prosječnog birača uvjeriti da je uvođenje eura u doba visoke inflacije bila dobra ideja.

S druge strane, premijer na svako opozicijsko pitanje - što je bilo vidljivo na aktualnom satu u Hrvatskom saboru te u svakodnevnim odgovorima na medijska pitanja - ponavlja priču o tome kako su u opoziciji rusofili i putinovci koji nisu glasali za obuku ukrajinske vojske u Hrvatskoj.

Neprekidno ponavljanje te tvrdnje ne znači kako će ona, da se tisuću puta ponovi, postati istina, nego da je premijer Plenković zaboravio da su ankete pokazale da je više od polovice hrvatskih građana bilo protiv toga.

Točnije, ankete su u prosincu, kada je Sabor u demokratskoj proceduri odbio taj zahtjev, pokazivale kako je oko šezdeset posto građana protiv obuke Ukrajinaca. To je činjenica koja bi HDZ mogla koštati glasova na budućim izborima, ako će se neprekidno nametati iako je odavno potrošena javna tema.

S druge strane, opozicija ima pravo na svoje mišljenje i neprekidno napadanje zbog kršenja demokratskih pravila igre. Prozivanje bilo koga da je "na krivoj strani povijesti" velike su riječi koje šuplje zvuče, a kako će taj dio povijesti završiti, još se ne može ni pretpostaviti.

Danas Plenković svojim prozivkama radi ono što je predsjednik Republike Zoran Milanović najavljivao jučer. Milanović je naveo kako će na osobnoj razini prozivati zastupnike koji podrže obuku Ukrajinaca, ako ona dobije dvotrećinsku parlamentarnu većinu.

Ali, upotreba Ukrajine i obuke njezinih vojnika u ovom je trenutku - kada Hrvatska ionako humanitarno i vojno pomaže žrtvi ruske agresije - ionako zamjena teza i prebacivanje domaćih problema na vanjskopolitički teren.

Jasno je kako se premijer sjajno snalazi u Bruxellesu, Strasbourgu i Davosu, ali ne razumije da će prosječni hrvatski mali trgovac, frizer, pekar i vlasnik kafića iskoristiti svaku priliku da poskupi i više zaradi. Zaokruživanje cijena na eure, uz poskupljenja u tjednima koja su prethodila 1. siječnju, dovela su do naglog pada kupovne moći građana, što će biti sve vidljivije u mjesecima koji dolaze. Teoretski, Vlada jest pomogla trgovcima, telekomima i obrtima u krizi - ali to ne znači da će oni vratiti uslugu i biti solidarni, nego da će se pozvati i na Ustav koji jamči slobodno tržište.

Pričama o Ukrajini ne može se zamagliti ni pravi razlog smjene ministrice Nataše Tramišak - koji nije objašnjen javnosti - kao ni drugi problemi koji se pojavljuju iz dana u dan.

Dan velikog poskupljenja, odnosno ulazak u Eurozonu, za većinu građana s prosječnim, ispodprosječnim i medijalnim plaćama bio je korak natrag u kvaliteti života. Političari koji na tome grade karijeru, poput Plenkovića, trebaju priznati gdje su pogriješili, umjesto što "lopticu" prebacuju na ukrajinsko bojište.