Neke manifestacije možda su zaista inicirane i započete s ciljem koji nam se, zdravorazumski gledano, prvi nameće kao odgovor, ali su se protekom godina i dolaskom, pa i nametanjem, nekih novih vrijednosti ili kvazivrijednosti prometnule u pravu mašineriju.

Jedna od njih je popularni Eurosong, izbor za pjesmu Eurovizije koja je davnih dana nesumnjivo započela kao isključivo glazbena manifestacija, da bi se vremenom pretvorila u pozornicu ispunjenu šarenilom boja, svjetala i šljokica u gotovo nepodnošljivim količinama, s kojih se posve otvoreno, a danas posve u skladu s vremenom, i izopačeno šalju razne vrste poruka, od politički korektnih, do jednostavno - političkih.

Da je tome doista tako, govore u prilog trenuci koje su većini živućih generacija vremenski bliski i poznati. Unatoč činjenici da je grupa Riva imala za kraj osamdesetih hit-pjesmu koja je bila popraćena i za to doba zanimljivim scenskim nastupom koji nije zahtijevao svoju glavnu ulogu, nije slučajno da je pjesma "Rock me baby", koja se i danas rado pjevuši, pobijedila na ovom natjecanju upravo 1989. Za one koji su iole svjesni povijesnog konteksta navedene godine, nije potreban daljnji komentar.

Jednako tako suvišno je komentirati, ali bitno spomenuti Eurosong koji se godinu kasnije održao u Zagrebu, na kojemu je, gle slučajnosti, pobjedu odnio Talijan Toto Cutugno pjevajući pjesmu pod nazivom "Insieme 1992" aludirajući na Europsku Uniju.

Ujedinjeno Kraljevstvo kažnjavano je na ovom natjecanju, osvajajući 24. i 26. mjesto na ljestvici dvije godine zaredom prije Brexita koji se dogodio 2020., pa te godine ova zemlja ni nije nastupila na Eurosongu. Poruka neposlušnima i odbjeglima iz Europske Unije poslana je 2021. kada su osvojili 26. mjesto, a iskupljenje, da ne bude, kao, previše sumnjivo, dogodilo se 2022. godine s osvojenim drugim mjestom.

Na prošlogodišnjem Eurosongu slavili su, posve očekivano, Ukrajinci. Stoga je upravo zanimljivo bilo gledati kome će, odavno ne više glazbena, već politička i politički korektna pobjeda pripasti ove godine. Velike nade ulagale su se u Let 3, najčešće zazivanu skupinu da nas spasi tradicije loših plasmana na Eurosongu ili barem uvede u finale u koje se zadnjih godina nikako nismo probijali. Em se kasnilo s trendom u glazbenom smislu, em su izvođači bili kakvi su bili, a i scenski nastupi su nam vječno inspirirani uglavnom nekakvim finim plaštevima koji glume veo, pa se tijekom izvedbe dramatično odbace da bi pjevačica ostala samo u haljini. Iako, sudeći po ovogodišnjem Eurosongu, pjevačice su imale daleko više odjeće i nemaštovitosti od pjevača koji su si dali oduška sa šminkom i topićima blistavim poput božićnog drvca. Neka, sve je to dio parade.

Let 3 i nije razočarao. Od pjesme, preko vizualnog identiteta do nastupa, ostali su autentični i svoji. Samo pet zemalja dobilo je više glasova publike od njih, a Eurosong, kao uostalom i izvođači, tu su upravo radi publike. Stoga bi se njihov uspjeh realno trebao promatrati kroz prizmu šestog, a ne 13. mjesta.

A zašto je pobijedila upravo predstavnica Švedske koja je djelomično plagirala svoju pobjedničku pjesmu iz 2012., gotovo kopirala tadašnji nastup te, ako je nekom oku promaknulo, čitavo vrijeme dijeljenja glasova na sebi imala mikrofon? Pa, gdje će drugdje nego kod kuće velika ABBA slaviti pola stoljeća pobjede na Eurosongu? A i pitanje je hoće li u NATO ili ne…

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast