"Mediji šuškaju o razvodu Elle Dvornik. Njezin suprug se dulje vrijeme druži s jednom ženom iz Bala", naslov je jednog od najčitanijih tekstova objavljenih na portalu Glasa Istre posljednjih tjedana. Tekst je otvorilo više ljudi nego što Istra ima stanovnika! To pokazuje da se čitao i van Poluotoka, ali je ovdje sigurno zabilježio najviše jer je publika Glasa Istre ipak u najvećoj mjeri lokalna. Možemo pretpostaviti da je vijest o bračnim problemima Elle Dvornik otvorio svaki treći Istrijan, možda i svaki drugi.

Istovremeno, ako pitate bilo koga u Istri ili van nje, svi će vam reći da ih Ella Dvornik i njezin suprug Charles Pearce ne zanimaju, ili čak da ne znaju o kome se radi. Ella i Charles, kao i ostali predstavnici takozvane influenserske scene, koja ljude strašno iritira - vjerojatno zbog ljubomore - nešto su kao McDonald's. Nitko ne jede to američko sranje, ali je svejedno uvijek krcat.

Nije da se nismo u redakciji premišljali hoćemo li objaviti tekst o Elli ili nećemo, ali nije ni da smo razmišljali previše. U donošenju odluke prevagnulo je to što smo znali (a ne treba biti urednički genijalac da bi se to znalo) da će se vijest dobro čitati. Tješili smo se (da ne kažem lagali) da vijest objavljujemo zato što u sebi ima "istarski element" (vezana je za Bale), ali pravi razlog je taj što smo, ponovimo, znali da će taj "trash" prikupiti mnogo klikova. A naš medij, kao i manje-više svi drugi, izravno ili neizravno živi od čitatelja, a ne od zraka, kako ponekad misle oni koji negoduju zbog toga što mediji objavljuju "gluposti".

Naš kolega i kolumnist Dr. Fric nedavno je kratko i jasno objasnio zašto je otkrivanje identiteta Milana Nenezića objavljeno na naslovnici Glasa Istre - zato što ste Vi to tražili! Isto je s Ellom Dvornik i svim takvim i sličnim vijestima - objavljujemo ih zato što ih ljudi žele čitati, premda tvrde da ne žele i da ih to ne zanima.

Ali matematika je i više nego jasna. Spomenuti tekst o Elli Dvornik otvoren je, duboko udahnite, 97 puta više nego intervju s dekanom Algebre o umjetnoj inteligenciji, budućnosti školstva, gospodarstvu, porezima i svijetu u kojem živimo uopće. Otprilike toliko, 97 puta, prosječnog Istrijana i Hrvata manje zanimaju te prevažne teme od toga tko je s kime završio u krevetu.      

Netko će reći da su za sve krivi mediji koji objavljuju takav sadržaj i to je donekle istina, ali samo u manjoj mjeri. Krivi smo zato što se ponekad, možda, previše lako prepuštamo banana vijestima da bismo privukli čitatelje. Ali na duže staze, bez takvog sadržaja nemamo šanse. Malo tko ide za tim da su vijesti na portalima jedna od rijetkih "roba" koja se još uvijek daje besplatno. Ljudima je postalo normalno otvoriti bilo koji portal i surfati po njemu bez ikakve naknade. Ne razmišljaju da novinari i fotoreporteri također moraju od nečega živjeti. Možemo li zamisliti da sjednemo u kafić i popijemo kavu besplatno? Naravno da ne možemo, ali besplatan medijski sadržaj nam je, eto, sasvim normalna stvar. Jedan od načina na koji se mediji nose s tim problemom je upravo komercijalna roba, da ne kažemo pizdarije koje danas dominiraju hrvatskim portalima.

Nekada davno medije su uređivali urednici koji su u njih stavljali ono za što su mislili da je zanimljivo i/ili važno. Potom se pojavio internet pa smo shvatili da je ljudima zanimljivo i važno nešto sasvim drugo, što se uglavnom ravna po formuli "što gluplje, to bolje". Danas su urednici uglavnom skretničari koji od ponuđenog sadržaja u medije guraju ono za što se nadaju ili znaju da će se dobro čitati, a u ostatku radnog vremena sretni su ako se stignu baviti i ozbiljnim temama.

Sve to, ponovimo - zato što ste Vi tražili.

Povezane vijesti

• Naša govna ispred našeg praga
• Možemo Pula podržao jednu od najgorih odluka HDZ-ove Vlade
• Milan na Drosini