PIŠE NENAD MARJANOVIĆ
Ordinacija dr. Frica: TOP-Tvornica oružja Pula
Grad u kojem svima puca kita idealno je mjesto za proizvodnju oružja. Sjetimo se kako smo od Uljanika svi imali koristi, svaki prosječni Istrijan i dalje ima bar dva trliša, pet paketa elektroda, dvije kante dvokomponentne boje, naštre, dva paketa izolir traka i tri gotova roštilja i bar jedne škale za barku
Nenad Marjanović Dr. Fric
Ako sve bude kako je predviđeno u planovima razvoja brodogradnje Uljanik bi mogao promijeniti ime u TOP (Tvornica oružja Pula). Grad u kojem svima puca kita idealno je mjesto za proizvodnju oružja. Sjetimo se kako smo od Uljanika svi imali koristi, svaki prosječni Istrijan i dalje ima bar dva trliša, pet paketa elektroda, dvije kante dvokomponentne boje, naštre, dva paketa izolir traka i tri gotova roštilja i bar jedne škale za barku. E pa sad zamislite da se zahukta proizvodnja oružja, što bismo tada nalazili u istarskim kortama, konobama, vinogradima, maslinicima? Zar netko vjeruje da bi se po pulskim kvartovima i dalje prošetavale divlje svinje?
Mali Splićo i Mijo pompafonja
"Mario ča mi moreš kako dopeljati dva tri kaluna iz TOP-a, iman dva čingjala u korti..." I odmah stižu granate, dve ručne bombe i jedna samohotka. Puškostrojnice bi svatko mogao imati u kući jer se nekako treba proslaviti Nova godina, zašto trošiti pare za petarde… Ma uglavnom samo oni koji ne žele dobro Istri plaše ljude vojnom industrijom. Na koncu konca da se u Puli počne proizvoditi oružje nitko niti na utakmicama ne bi sudio kako ga je volja. Banalno, ali stvarno je tako, Pula bi ojačala kad bi imala tvornicu oružja. Mislim da bi na svoje došli i mladi i stari pa bi se i jedan dječak iz Splita mogao pronaći u ovoj industriji. "Kao dijete s osam, devet, deset godina nisam mogao ići u rat, ali sam pratio sva ratna zbivanja," rekao je svojevremeno ovaj skromni dječarac sa skromnim džeparcem.
Kad kažem skromni džeparac mislim na plaću od 2.300 eura što je manje od plaće koju ima moj prijatelj Mijo koji radi u gradskom komunalnom poduzeću, pumpafonja u Klagenfurtu i dobiva 2.560 eura plaće. No njegova plaća nije tema ove kolumne, tema je razvoj Pule i očuvanje brodogradnje. Uzgred, nije loša plaćica zamjenice i zamjenika gradonačelnika i ona i on imaju preko 2.000 eura, ali kažem radnik na papuči, odvoz škovaca u Burglengenfeldu ima 2.190 eura plaćicu. Burglengenfeld je mali gradić u Njemačkoj u kojem smo kao KUD Idijoti nekoliko puta svirali, baš ono mali grad s dušom, sa sređenim prostornim planovima.
Vojno-turistička suradnja
Turizam je pomalo napunio jaja žiteljima Istre, no sigurno ga se ne treba tek tako riješiti. Smatram da bi se suradnjom industrije proizvodnje oružja i turizma mogli iskoristiti svi silni vojni objekti u Istri, tvrđave, vojarne, poligoni, a da ne spominjem Kamenjak. Zamislite da se turistima podjeli lažno, pufer oružje, odvede ih Zlatko Devedžić na Muzil i udri, inženjeri iz Uljanika ili TOP-a ako vam je tako draže, nadgledaju bitke, neki koji su sanjali rat mogu se uključiti u manevre, mogu s Foruma gledati borbe, na velikom video zidu. Uglavnom, u Istri se puno toga mijenja, sve osim Bassanesea i Koraća, oni ostaju postojani kano klisurine. Brate mili u svim sredinama u Istri može se napadati bivša vlast osim u Umagu i Fažani, a šta mislite da je tako lako voditi politiku? Evo gradonačelnik Umaga mora otići na konferencije za tisak u Vodnjan da bi se mogao obračunati s bespravnom gradnjom. Kad sam ja dolazio na Mandriol mali Pastrovicchio nije bio u planu niti u dugoročnim razmatranjima. Od Pule do Betige stajali smo pokraj Mandriola da rastegnemo noge, putovali smo duže nego što se danas putuje do Trsta. Da mi je tada netko rekao da će se za pedesetak godina ovdje skupiti novinari i gradonačelnik Umaga rekao bih mu da nije normalan.
Divanjenje i blagoglagoljanje
Političari iz Umaga u Mandriolu. Zar vam to nije čudno? Možda je čudno, ali iskreno puno je lakše političarima u Puli, Vodnjanu, Buzetu nego što je to u Umagu. Pa sjetite se kako je lako u Puli, imaš koga optužiti, imaš kega obrtičati, imaš kemu zatuči kopun u guzicu, a šta da radi naš Vili? Koga da on prozove, čije projekte da posvoji? Ne bih se volio naći u njegovoj koži, mislim da je biti gradonačelnik Umaga najdosadniji posao na Balkanu. IDS-ovi vijećnici u Umagu tvrde kako njihov gradonačelnik očito ne voli da ga se išta pita, a kamoli kritizira. Je, postoje gradonačelnici koji vole pitanja, jedva čekaju da se pojave vijećnici oporbe da bi s njima mogao proćaskati, malo divaniti, blagoglagoljiti, neki gradonačelnici vole nositi gomile planova, dokumenata, bonamenata, a gradonačelnik Umaga nema vremena za takvo što, zato on i ode do Vodnjana. Dosadno je, monotono, tupo voditi Umag.
U Fažani svako toliko i raspišu neki natječaj, pa ajde, da se nekako izdržati, malo savor, malo slani sardon, pa Rade Šerbedžija na molu, nešto se događa, ali Umag?! Moj prijatelj Banana je na sjednici Gradskog vijeća zauzeo gard da se klincima na Valkanama obnovi igralište, ali je pritom napomenuo "e da je moja nona imala…" Ja sam shvatio šta je pjesnik htio reći, no nisam siguran da su iz platforme Možemo! shvatili jer njima su najveći protivnici miješalica za beton, vaservaga, cement, šljunak.
Banana je shvatio da oni dobiju "popizditis kronikus" kada netko spomene gradnju, bilo kakvu, bilo gdje i bilo kada. Meni je pak sa te sjednice opet najveća faca predsjednica Gradskog vijeća, ona kada završi raspravu kaže da je rasprava "zaključana", a ovo sam zaključio jer je njen način vođenja sjednice prirodan, bio obnovljiv, u njemu nema ničeg osim zdravlja i veselja.
Nekoliko gradskih vijećnika odiše smirenošću, reklo bi se da svakom problemu prilaze smireno, sabrano, ne želim komentirati one koji tvrde da oni djeluju smireno, ali da su u stvari nezainteresirani ili što je još gore ne razumiju, no ja cijenim ljude koji za svaki problem imaju adekvatno rješenje.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
