Uoči superizborne godine u Hrvatskoj sve je češće pitanje što će biti s ljevicom. Ako se uopće za neke stranke, pa i za SDP, može govoriti da su ljevica. Ankete za sada ne prognoziraju optimizam lijevim strankama, prije svega SDP-u. Usprkos mnogobrojnim aferama stranke na vlasti, SDP se HDZ-u nije približio ni milimetar. Da su sada izbori opet bi bili opozicija, a to za jednu veliku stranku koja dugo nije vidjela vlast zapravo znači katastrofu.

Peđa Grbin svakako nije lider koji će privući birače, a ankete pokazuju da ga podržava mizernih dva posto glasača. Ni Davor Bernardić ne stoji bolje, kao ni nitko iz vodstva jedne i druge lijeve opcije. Sve njih krasi bogatstvo kad je riječ o frazama, u isticanju općih mjesta koje svi u Hrvatskoj dobro znaju, ali se ne nude prava rješenja. Nije se čuo nijedan razuman prijedlog za boljitak u društvu, osim što se sipaju prazne riječi koje zapravo nije moguće provesti u praksu.

Samo da je kontra HDZ-a

SDP nema pravu viziju što želi, nije jasno je li to stranka ljevice ili samo lijevo krilo desnog centra. Uz SDP su ostali samo žestoki protivnici HDZ-a i žele promjene, ali ni oni nisu sigurni da ih SDP može provesti. Probleme je i što SDP nema nikakav utjecaj na važne institucije u zemlji, što dugo nije bio na vlasti i sada ima sve manje kadrova na vodećim pozicijama. Nije privlačan ni za mlade ljude koji sanjaju karijeru u politici, jer je očito da će ovakav kakav jest teško ikad izboriti vlast. A vlast i politika idu ruku pod ruku.

Bi li promjena vodstva u posljednji čas mogla donijeti perspektivu stranci? Teško je reći, jer u SDP-u u ovom času nema nikoga tko ima karizmu i tko bi u kratkom roku stranku uspješno pripremio za izbore. Grbin je uspio samo u nečemu, a to je da očisti stranku od svih koji mu nisu bili lojalni. Kad u jednoj stranci vlada takva atmosfera onda nema šanse da privuče nove ljude, stvori uvjete za ambicije članstva, preduvjet da iz opozicije dođe na vlast. HDZ koji uvijek ima otprilike 30 posto simpatizera i vjernih birača, svoju strančku vojsku, također ne bi postigao uspjeh da nije izabrao prave lidere u pravom trenutku. To je uostalom i pravilo koje vrijedi u svijetu, jer političari koji nemaju karizmu nemaju niti šansu da uspiju.

Kapacitet Peđe Grbina je očito takav kakav sada vidimo. Uživa u stranci koja je krojena po njegovom opredjeljenju, bez prave konkurencije. Fokusiran je isključivo na rad u Saboru gdje ga svaki put Andrej Plenković doslovno pomete. Nije da Grbin ne govori dobro, ali to naprosto nije privlačno da bi neko glasao za SDP ili ušao u tu stranku. Ono što Grbin izjavljuje, najčešće sa zakašnjenjem, dobro su poznata mjesta i često se može u medijima pročitati slična razmišljanja prije nego ih lider SDP-a izrekne. Spor je u reakcijama, robuje rječniku koji je očito iz prošlosti i rezultati je takav kakav jest. Porazan.

Nije jasan ni odnos današnjeg SDP-a i bivšeg predsjednika te stranke, šefa države Zorana Milanovića. Ponekad Arsen Bauk kaže da podržava predsjednika, ali drugi istaknuti članovi SDP-a neće se miješati. Bez obzira na predsjednikov stil on je jedini “opozicijski lider” stvarne političke težine. Slobodno se može reći da je u ovom trenutku krivi čovjek na krivom mjestu, jer bi Milanović daleko više učinio da je vođa opozicije. Gotovo je sigurno da bi SDP da ga sada vodi Milanović imao realne šanse na sljedećim izborima.

I što sada napraviti? Ako Peđa Grbin ostane na čelu stranke SDP će ponovo podbaciti. Tada će doći do previranja i potrage za novim predsjednikom. Ali, bit će to prekasno. Zamijeniti Grbina nekim tko ima otprilike isti potencijal kao on također nema smisla. Izgubili bi se mjeseci u unutarstranačkim borbama i onda bi startna pozicija pred izbore bila još lošija. A dobrog kandidata za SDP, barem u Hrvatskoj u ovom času, nema. Neka jača imena su u Europskom parlamentu i očito nemaju ambicije za povratak u zemlju.

To znači da će sve biti kao do sada, polako, neinventivno, neatraktivno. SDP će se moći pouzdati samo u to da građani Hrvatske odluče promijeniti vlast i da im u tom slučaju jabuka padne u dvorište. Međutim to nije opcija na koju se treba pouzdati. HDZ uvijek može izvući dovoljan broj glasača i pomrsiti te planove, bez obzira na opterećenja koja nosi na leđima.

Treća liga političara

Šansa je i u ujedinjenju opozicije, ali to nije na vidiku. Jedina točka je želja srušiti vlast, ali ta želja nije dovoljna. Mnogo je različitih opcija među opozicijom, ambicioznih lidera koji zapravo ne predstavljaju ništa. Teško se na istoj platformi mogu naći stranke koje pripadaju krajnjoj desnici i one koje barem prividno žele biti ljevica. Još teže kada u svim strankama ima "velikih predsjednika", neostvarenih ambicija i snova pojedinaca da mogu voditi državu. Nijedno od tih imena ne ide ni u prvu ni u drugu političku ligu, već su trećeligaši osuđeni na propast. A s takvim kapitalom nije moguće pobijediti na izborima.

Mnoge stranke koje su danas u opoziciji, a dobile bi jedan do tri posto, ne bi podržale Peđu Grbina kao šefa opozicije i mogućeg budućeg premijera. Svi znaju dosege Grbina, njegove mane, a prednosti gotovo da i nema. S takvim političkim kapitalom i odnosom prema njemu, šef SDP-a nema nikakvu šansu da se za godinu dana profilira kao pravi lider i preuzme ujedinjenu opoziciju. S druge strane, najveći problem je što tako razmišljanje imaju i građani Hrvatske koji su osuđeni da ne izlaze na izbore. Opcija im je glasati za HDZ ili jednostavno apstinirati u znak protesta što se nitko nije profilirao kao moguća opcija u preuzimanju zemlju.

I to je najveća tragedija za hrvatsku ljevicu. Bezidejna je, nimalo borbena i osuđena da čuči u opoziciji i da se s tim zadovoljava. Za mnoge je to i najprivlačnija opcija jer žive dobro, kao uostalom i mnogi političari koji bez karizmu. Nemaju nikakvu odgovornost, jedino misle da svoju ulogu odlično obavljaju ponekim ispraznim govorom prepunim frazetinama. Ringišpil se tako okreće, akteri su uvijek isti, novih lica nema, a Hrvatska je osuđena na neku vrstu jednostranačja.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast