Ovaj 1. siječnja velik je dan za sve hrvatske građane, dan za povijest. Zaokružili smo svoju europsku priču, realizirali san iz devedesetih. Ostvarili sve ciljeve vanjske politike. Euro i Schengen.

Naš premijer Andrej Plenković može biti zadovoljan, i on je ostvario cilj koji je imao od onog dana kada je došao iz Bruxellesa u Banske dvore. Upornim radom, često i potezima daleko od očiju javnosti, najčešće ipak dobrom organizacijom i vizijom uspio je u velikom poslu. Ostavlja time neizbrisiv trag svojih premijerskih mandata.

Nedavno, kada je upitao Ursulu von der Leyen, predsjednicu EK-a, hoće li doći na taj veliki dan u Hrvatsku, bez protokolarnih i uobičajenih dogovora, dobio je od nje odgovor "da, dolazim". Nije joj smetalo što je prvi dan nove godine, što ni taj ne može biti sa svojom brojnom obitelji s kojom zbog brojnih obaveza često ne može biti. Željela je i na taj način pokazati da je zadovoljna hrvatskom pričom. Vrlo lijepa gesta predsjednice Europske komisije.

Da nam je nekoć netko u zajedničkoj državi rekao da ćemo putovati bez pasoša, mislili bi da je to fantastika. Od sada nije, jer je postojala vizija da budemo potpuno integrirani u Europu. Zaslužili smo to, a naš pregovarački put i put do eura i Schengena bio je kompliciraniji nego drugima.

Plenković je došao na čelo Vlade u osjetljivom trenutku. Karamarko i Orešković nisu davali šansu da napredujemo. Trebalo je ponovno pokazati europsko lice. Europejac od glave do pete, Plenković, vratio je Hrvatskoj upravo to, europsku dimenziju i sada možemo priznati da je napravio veliki posao. Ogroman, zapravo. Naravno da je to zasluga brojnih znanih i neznanih, ali on je prvi među njima i najviše je zaslužan. Mnogi europarlamentarci su učinili dobar posao; resorni ministri, eksperti, ljudi za koje javnost i ne zna. Danas smo ponosni, imamo i zašto.

U svijetu gdje su problemi sve veći, Hrvatska je otišla puno koraka naprijed. Budi nam to optimizam da možemo kad hoćemo, da se trud i zalaganje isplati, da imamo mnogo iznadprosječnih ljudi koji mogu riješiti mnoge probleme. Sada smo u EU-u, NATO-u, Schengenu i zajedničkom monetarnom području. Kao mali broj europskih zemalja, potpuno integrirani u veliku obitelj. Nitko nas neće ubuduće gledati s podozrenjem, ravnopravni smo s najrazvijenijim europskim državama, za stolom, kako se to kaže. Premijer je imao brojne razgovore, susrete sa europskim čelnicima, predsjednicima i premijerima, da to postignemo. Bilo je igara i igrica, ponekog razočaranja, ali na kraju je došao uspjeh. Sve drugo će biti zaboravljeno. Ova postignuća ostaju.

Plenković je svoju misiju izvršio do kraja kad je riječ o vanjskim prioritetima. Ostaje još podosta posla kod kuće u teškim i turbulentnim vremenima. Ali i u tim izazovima uz sebe imamo svoje europske prijatelje koji priskoče u pomoć kad god treba. To je i bila svrha ulaska u europski ekskluzivni klub. Ne, nismo više neutralni, neopredijeljeni, znamo gdje pripadamo, ali smo zadržali nacionalni identitet. To je i smisao europskog ujedinjenja.

Važno je bilo imati viziju. Pokazuje se to bitnim u svim velikim projektima. To nam i dalje može služiti kao podstrek. Beskrajno talentirane ljude imamo, samo im treba dati šansu. Uspjeh neće izostati. Nije važno tko kojoj stranci pripada, je li uopće član neke stranke, kao što je bio slučaj kod mnogih stručnjaka koji su sudjelovali u projektima oko eura i Schengena.

Regija jugoistoka Europe sada može, ako želi, primijeniti hrvatski model. Može im biti primjer da se rad i zalaganje isplati. Hrvati će putovati bez pasoša, a građani iz balkanskih zemalja će morati najavljivati svoja putovanja. Mi imamo euro, a oni novac koji ne vrijedi puno. Pametnome dosta. Ovo su dani zadovoljstva, opuštanja pa ako hoćete i slavlja. I neka su, hrvatski građani su to zaslužili.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast