Kako Možemo! i SDP zavaravaju birače

Ilustracija/Dubravko Grakalić

Mnoštvo je primjera kako stranke u izbornoj kampanji obećavaju jedno, a u trenutku u kojem imaju sreće obnašati vlast to obećanje zaboravljaju ili, prosto rečeno, guraju pod tepih. Jedno od najzvučnijih obećanja za prošle lokalne izbore bilo je – u Zagrebu kao političkom središtu Hrvatske – povratak Trga maršala Tita.

Zeleno-lijeva koalicija, odnosno Možemo! nisu o tome dvojili, kao niti Socijaldemokratska partija pod vodstvom Peđe Grbina. Grbin je i prije nekoliko mjeseci, upravo u našem listu, ponovio da će se u Zagrebu vratiti ime Josipa Broza Tita na neki trg, dok se Možemo posve pogubio u odvozu smeća i proučavanju tko ispravno koristi Čistoćine vrećice za komunanalni otpad.

Prije nekoliko dana potvrđeno je da se Trg maršala Tita ne vraća u Zagreb, nego je njegovo ime stavljeno u svojevrsni "telefonski imenik" zaslužnih građana pa možda jednom Možemo! potegne to pitanje, primjerice kad se približe naredni izbori. Tako je grad Zagreb dobio još jedan paradoks – ima trg Titova generala, prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana, ali nema trg Josipa Broza, prvog jugoslavenskog predsjednika koji je Republiku Hrvatsku, zajedno s ostatkom bivše države, preveo u zemlje pobjednice Drugog svjetskog rata, u antifašističke države koje je priznao cijeli svijet.

Naravno, Tito nije bio demokrat po današnjim mjerilima, ali ni Tuđman nije bio demokrat po vrijednostima koje su poštovane u zapadnom svijetu krajem dvadesetog stoljeća. Ali, obojica su ratni pobjednici i – treba li reći – političari koji su dobili kakve-takve izbore. Povijest je, u svakom slučaju, na njihovoj strani.

Imenovanje Trga maršala Tita nacionalna je politička tema bez obzira na to što se formalno nalazi u dosegu Odbora za imenovanje ulica zagrebačke gradske skupštine, koji vodi Rada Borić iz Nove ljevice. To pitanje ne može svoj odgovor pronaći u došaptavanju Možemo! i SDP-a, čiji je nekadašnji član i predsjednik zagrebačke organizacije dr. Viktor Gotovac imao o tome jasno stajalište, pa se sada u Grbinovoj partiji s time ne slažu jer su Gotovca šutnuli kao staru krpu kroz prozor Iblerova trga.

Maršal Tito vratio je u sastav hrvatskih zemalja Istru i otoke, pobijedio je ustaše i naciste čiji su poklonici su u demokratskom pluralizmu obnovili svoje ideje povijesnog revizionizma, te je postavio temelj na kojem je Hrvatska 1991. godine proglasila svoju državnu neovisnost. Da nije bilo "federiranja Federacije", kako je govorio pokojni akademik Dušan Bilandžić, te Ustava SR Hrvatske iz 1974. godine, teško bi Hrvatska danas postojala u svojim postojećim granicama. Tuđman je to znao, ali ljevica, nova i moderna, to izgleda ne zna. Stoga je Tuđmanov general poštovao maršala i nije mu uzeo počast imenovanja jednog velikog gradskog trga.

Napokon, to je i istarska tema; i političari iz Istre trebaju tražiti da se u glavnom gradu, a ne samo u njihovoj županiji, Tito poštuje onako kako zaslužuje. Znači, iskreno i duboko zbog svojih povijesnih zasluga.