Oni koji ga poznaju, za Daniela Dekovića, sada već bivšeg predsjednika pulskog IDS-a, kažu da je "ok tip" i "dobar dečko". Ono što je poznato jest da je vlasnik popularne pulske pizzerije Samantha i aktivni vatrogasac, koji često sudjeluje u akcijama gašenja požara. Prije neki dan, na primjer, Glas Istre je pisao o vatri na gradilištu hotela u Ližnjanu i Dekoviću kao jednom od gasitelja. Vatrogastvo je, kao što je poznato, jedno od najpozitivnijih zanimanja, a vatrogasci ljudi koji u društvu uživaju velike simpatije.

Daniel Deković je zbog svega toga imao predispozicije da postane uspješan političar. Imao je, smatrali su oni koji su ga izabrali, dobre izglede da nakon teškog poraza vrati pulski IDS na put prema vrhu, da ga konsolidira i pripremi za pobjedu na idućim izborima. Ali nakon svega godinu dana Deković je smijenjen, a odmah potom je i napustio stranku. Što se dogodilo?

Dogodilo se da je Deković, dobar pulski dečko, uspješan ugostitelj i hrabri vatrogasac - izrazito netalentiran za politiku. Čovjek s manjkom političkog erosa, plah i sramežljiv, kriva osoba na krivom mjestu. Pod Dekovićevim vodstvom, kao što smo već jednom pisali, IDS je postao Možemo! za siromašne. Bljutava, slabašna, loša kopija te stranke. Umjesto da se zalažu za projekte i razvoj, IDS-ovci su se pod Dekovićem počeli odmicati od njih, čime su praktički pljunuli na svoj minuli rad. U velikoj javnoj debati oko hotela na Valkanama čuli su se svi mogući glasovi, samo od Dekovića gotovo ništa.

IDS je vladao Pulom desetljećima i za njega se vežu brojne priče o korupciji i nepotizmu (koje uglavnom nisu dokazane), ali je IDS i stranka koja je odvela Istru do mjesta najrazvijenije regije u Hrvatskoj. Je li moguće da baš ništa što je IDS radio u Puli nije valjalo? Kako to da mu je velika većina birača skoro na svim izborima od devedesetih na dalje davala povjerenje? Jesu li svi ti ljudi bili zavedeni, drogirani, omađijani?

Daniel Deković očito misli da jesu, da je "stari" IDS najveće zlo s ove strane Missisipija i da u potpunosti treba raskrstiti s njim. I tako se otprilike ponašao. Počeo se svakom rečenicom dodvoravati "narodu" i "građanima", svakom izjavom odvajati od svojih prethodnika i svakim činom davati svojoj stranci nekakav snishodljivi, populistički habitus, kakav inače odlikuje političare kalibra možemovaca. Vrhunac njegovog mandata bila je podrška Dušici Radojčić u glasanju o smjeni s mjesta predsjednice Vijeća, iako su ona i njezini istomišljenici izgradili ozbiljne karijere udarajući po IDS-u i proglašavajući ga kriminalnom organizacijom. Deković je, dakle, prihvatio tezu da je njegova stranka istarska mafija, sve ne bi li se dodvorio biračkom tijelu koje ne postoji ili je već zauzeto, i ponudio sebe kao "poštenu alternativu" koja će sada raditi "drugačije". Što je točno to drugačije - nikad nismo saznali - jer iz Dekovićevih usta nismo čuli ni jednu zamisao, a kamo li ozbiljnu ideju. Vatrogasci su poznati po tome da imaju željezna muda, ali Deković se u politici pokazao kao kukavica.

I zato na koncu ostaje samo jedan zaključak - sekundiranje agresivnim političkim aktivistima može biti dobra opcija, ali definitivno ne za IDS. Zato je predsjednik pulske podružnice na koncu i smijenjen. I koliko god ružno zvučalo, ali Dekovićev odlazak je pojačanje za IDS.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast