Krenulo je. Od velikih i moćnih, do malih i slabašnih poduzeća, kompanija, općina i gradova - svi su počeli iznositi koliko će, u ime dobrih poslovnih običaja i narodne tradicije - isplatiti svojim radnicima i(li) stanovnicima za nadolazeće blagdane. Prednjače velike tvrtke, dobrim djelom državne, ali i gradovi, i to ne oni najveći.

Mali Samobor umirovljenicima isplaćuje božićnice veće od zagrebačkih, a državne tvrtke koje dobrim dijelom troše proračunski novac podijelit će ga kao da su ga same zaradile.

Jasno je zašto izdašne božićne isplate - jer sve je u novcu, a ne u duhu svetome - isplaćuju Podravka ili Hrvatske autoceste - oni su ih zaradili pa 1.500 do 2.000 kuna na račun zaposlenika mogu dati bez problema. Manje je jasno zašto božićnice isplaćuju vječiti gubitaši, poput Hrvatskih željeznica, koje su predvidjele 900 kuna po radniku, ili Croatia Airlines sa 750 kuna.

Ne tvrdimo, pri tome, da njihovi radnici nisu radili tijekom godine, ali radili su i zaposlenici u privatnom sektoru koji će za Božić dobiti samo čestitku. Usmenu, jer papirnata košta. Dvojbeno je pitanje trebaju li baš svi koji su na državnim jaslama - od Hrvatske radiotelevizije do željezničara - dobiti novac od svih poreznih obveznika i tvrtki koje ga uplaćuju, iako nemaju dovoljno niti za vlastite radnike.

Možda je to i pitanje javnog morala - zašto država uzima siromašnima da bi dala nekome za koga procijeni da je prikladno. Odluke, doduše, donose uprave tih javnih poduzeća, ali njih je postavila aktualna politička vlast.

Manje je upitno trebaju li božićnice, zajedno s regresom, koji je nedavno sindikalnim dogovorom s Vladom podignut na 1.750 kuna, dobiti javne i državne službe. Očito je da školstvo, policija i liječničke službe rade - i javnost svakog dana procjenjuje njihov posao.

Još ne postoje - a ne zna se hoće li i postojati - podaci o tome koliko radnika u Hrvatskoj neće dobiti nagradu za Božić 2022. godine. Ne samo u novcu, nego i u bonovima ili kakvom poklonu. Teško je povjerovati da će takvih poduzeća i obrta biti malo - vjerojatno se radi o desecima, ako ne i stotinama tisuća radnika u privatnom sektoru koji odvajaju za poreze i doprinose, čiji poslodavci plaćaju porez, ali nije moguće isplatiti više od toga.

Njihov prezir prema državnim tvrtkama gubitašima koje se ponašaju kao pijani milijunaši na njihov račun, bit će teško prikriti svečanim dekoracijama i pjevanjem Tihe noći.

U teškoj godini inflacije i pada standarda, koja završava najavom kako će 2023. biti još teža - isplata božićnica je političko pitanje. Političari trebaju odlučiti hoće li nastaviti nagrađivati gubitnike i tjerati dobre radnike iz zemlje. Ili će dati drugačiju poruku - recimo, da sami ministri svoje božićnice, kao državni dužnosnici, doniraju Crvenom križu ili domovima za nezbrinutu djecu. To bi bila gesta dostojna poštenih ljudi koji brinu za potrebite.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast