PIŠE BOJAN ŽIŽOVIĆ
1001 NEDJELJA: Muškarac se našao u vlaku, a ne zna da je u vlaku, vidi kroz prozor da mu krajolik bježi
(Snimio Milivoj Mijošek)
Probudio se naopako, sa stopalima na jastuku. I nije stao na tome. I drugo jutro opet isto. A zaspao je normalno, s glavom tamo gdje dođe glava. Treće se jutro probudio normalno, ali nije mu se to svidjelo pa je iduću noć zaspao naopako, no probudio se s glavom na jastuku. Pa je jastuk stavio tamo gdje dođu stopala, ali ništa nije pomoglo. Zatim se lukavo dosjetio da stavi dva jastuka, jedan tamo gdje ide glava, a drugi gdje dođu stopala. Ujutro se probudio samo s jastukom pod glavom, drugoga nije bilo. Neobično, ali tako je bilo
Gdje smo ono stali. Dakle, svako je jutro pedantno spremao stvari u putnu torbu, prvo gaće i čarape, pa sve ostalo, odijelo na kraju i kravatu po vrhu, da se ne gužva. A onda bi sjeo na torbu i plakao. Pa ustao i stavio kuhati kavu, iako je ne pije, ali zbog mirisa je kuha, potjera ga na zahod. Nakon zahoda slijedi raspakiravanje putne torbe. Odijelo rasprostire po postelji, pa sve ostalo, na kraju čarape i gaće, a sve tamo gdje bi, da se odijeva čovjeka, trebalo i doći. Gol liježe do odijela, dodiruje ga prstima, tijelo pomiče prema njemu, nogom trlja nogavicu pa se okrene licem prema odijelu, trlja se o njega. Što li to radi? Kao, kao da… Ne može se to ni izgovoriti. Ali brzo prestaje. Pa se vraća u prvotni položaj. Licem okrenut prema stropu. Leži i plače. Svako jutro.
Uvenulo i trulo
I nije jedini. Ima još sličnih primjera. Doduše, ne svako jutro. Muškarac se probudio naopako, sa stopalima na jastuku. I nije stao na tome. I drugo jutro opet isto. A zaspao je normalno, s glavom tamo gdje dođe glava. Treće se jutro probudio normalno, ali nije mu se to svidjelo pa je iduću noć zaspao naopako, no probudio se s glavom na jastuku. Pa je jastuk stavio tamo gdje dođu stopala, ali ništa nije pomoglo. Zatim se lukavo dosjetio da stavi dva jastuka, jedan tamo gdje ide glava, a drugi gdje dođu stopala. Ujutro se probudio samo s jastukom pod glavom, drugoga nije bilo. Neobično, ali tako je bilo.
To su samo neki od primjera. Ima ih još. Recimo, žena je odlučila otići na tržnicu u popodnevnim satima, a svi znaju da tada tržnica ne radi. Znala je i ona, ali svejedno otišla. Pa razgledava štandove kao da na njima nečega ima, a oni prazni. Ajde, tu i tamo pokoji list salate, blitve, malo celera, ali sve uvenulo, trulo, odavno mrtvo. No, ona to kao da ne primjećuje. Razgovara s prodavačima kojih nema, cjenka se, ona bi kilogram mrkve po 15, a ne 20. Sve joj skupo pa psuje. Ona bi i malo svinjske potrbušine, došlo joj tako, iako meso ne jede, ali pripremi ga pa ga dijeli susjedima, a ovi je zauzvrat tjeraju s vrata, jer nitko ne jede meso, svi samo jagode žderu, prežderavaju se, čak i zimi. Jagode i šlag, a šlag onaj iz vrećice, u prahu, miksaju ga dugo, ali bude dobar, možda i bolji od onog koji se pravi od slatkog vrhnja. Svađa se s mesarom kojeg nema, govori mu kako da reže. Pa sprema zrak u platnenu torbu i ide dalje.
Sve su to samo primjeri. Ima ih još nekoliko. Muškarac se našao u vlaku, a ne zna da je u vlaku, vidi kroz prozor da mu krajolik bježi. A on misli da se sve oko njega giba, samo on da stoji na mjestu. I to ga prestravi pa se uhvati čvrsto za kosu žene koja sjedi preko puta, ona isto prestravljena, urlaju i jedan i drugi. Svi u vlaku ih gledaju. Nema puno ljudi, ali i to malo je dovoljno. Uhvatila i žena njega za kosu, a jedva da je ima.
I to je tek jedan od primjera, nikako usamljeni. Još ih je. Žena priča s drugim ženama i mušica joj uleti u usta, mala, bit će vinska, iako ima i drugih malih. Skoro se ugušila, a ove je lupaju po leđima toliko jako da iz nje izlijeće roj mušica. I na nos, i na usta, i na uši, odasvud izlijeću.
- Tko bi rekao da toliko mušica stane u ljudsko tijelo, kaže prolaznik.
- Što se to vas tiče, uzvraća jedna od žena.
- Ništa, gospođo, ništa, samo primjećujem.
- Gledajte vi svoja posla.
Iz žene stalno izlijeću mušice, a ove je nastavljaju lupati po leđima.
- Kad bi je stale lupati, možda bi i mušice prestale izlijetati, komentira prolaznik.
- A zašto da prestanu izlijetati? Neka ih sve izbaci, bit će joj bolje, kaže jedna od žena.
Povela se tu i rasprava, a iz žene i dalje izlijeću mušice.
Sve sami lažovi
Ali nije to usamljeni slučaj. Ima još pokoji primjer. Muškarac ulazi u stan, a tamo gosti sjede, leže, neki i stoje, potiho pričaju, kao da je netko umro, pa da ga ne bude. Ne poznaje on te goste, ne zna ni čiji je stan, samo mu se učinilo da bi bilo u redu da svrati. Pa gleda sobe, zaviruje u kupatila, prolazi kroz kuhinju, divi se dnevnom boravku. Misli si kako bi bilo lijepo da je to njegov stan. Odlučuje da je to njegov stan. I tjera goste. I svi odlaze. Misle da je to stvarno njegov stan. On se zadovoljno uvaljuje u fotelju, ali nešto ga žulja na duši, nešto mu tu smeta, kao da ga netko gleda. Pa opet obilazi stan. U kupatilu na školjci sjedi jedan zaostali gost. I njega tjera, a ovaj se kune da tu živi.
- Lažovi, sve sami lažovi, svijet je pun takvih, komentira dok izbacuje zaostalog gosta.
A ovaj sjedi na stubištu pred stanom i plače. Putna torba mu ostala unutra i stvari koje je pospremio u nju. Valjalo bi ih izvaditi da se ne gužvaju.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
