Hard rock politika

Bruno Langer, uspješan roker i poprilično neuspješni političar, ostao je dosljedan u svojoj kritici istarske politike na marginama koje će ostati zabilježen kao dežurni prenositelj neprovjerljivih tračeva. Doduše, u Langerovim tračevima ima nepatvorenog šarma i nema sumnje da će njegov najnoviji intervju u jučerašnjem Glasu Istre mnogi doživjeti kao hrestomatiju za političko medijski rat s Ivanom Jakovčićem, Borisom Miletićem i cijelim IDS-om. Pravo na takvo djelovanje Langeru nitko ne osporava jer na taj način on govori i o sebi i o drugima. A i o sredini koja mu je najdraža tema – o Puli i Istri.

Langerove riječi o političkim odnosima u IDS-u i oko njega svakako su zanimljivo štivo, iako neće svi povjerovati u to da je Miletić – kojeg on sam ocjenjuje bojažljivim – ucijenio Jakovčića kojeg pak proglašava snažnim. Malo tko će se prisjetiti i da je Bruno Langer "praIDS-ovac", no lijepo je čuti pozitivna sjećanja na Ivana Paulettu i druge stranačke utemeljitelje kojih se današnji IDS rijetko prisjeća. Odnos Langera i Damira Kajina – političara o čijem rejtingu uspješni roker nije mogao ni sanjati – također je bio slikovit, no teško je povjerovati da se drčni Buzećan skrivao po grmlju pred stranačkim drugovima.

Ali, sve to zajedno manje je važno od činjenice da Langer kritizira one koje nikad nije uspio pobijediti na izborima i da za to okrivljuje birače koji su "birali jednoumlje". Bruno Langer bio je pulski gradski vijećnik s liste ISDF-a od 2005. do 2009. godine, dok je 2009. vrlo neslavno prošao na izborima za župana na kojima je mandat osvojio upravo Jakovčić. Nije uspio ni na izborima za Europski parlament 2013. godine.

Jasno je da šarmantni roker sa životnim iskustvom političkog gubitnika danas oštro proziva, kritizira i kriminalizira one koji su ga pretekli i dobili podršku birača koje pak krivi za jednoumlje. U demokraciji koja ipak postoji Langer ima pravo da priča što želi, da prenosi tračeve i iznosi analize, da mudruje i popuje, a bilo bi dobro kad se iznijele i stvarne činjenice. Njegov istup, u stilu hard rocka, nekako pripada u istoimeni kafić, da posluži kao zrnca za razgovor uz kavu.

Bruno Langer veliku je kreativnost uložio u svoju muziku pa možda nije za očekivati da podjednako originalan bude i u političkom radu. Nakon antologijskih albuma "Ne cvikaj generacijo" i "Mentalna higijena" te amblemskih naslova "Criminal Tango" i "Terra Mistica", Langer i dalje poručuje da "Treba imat dušu". Svakako, ali u politici treba imati i vještina, znanja i sreće, dok u javnom prostoru nije loše iznositi informacije koje se mogu provjeriti. Politički tračevi i tračevi o političarima nedostojni su posao hard rock solista i pretendenata na tron moralnih autoriteta.