SVJETSKI DAN KAZALIŠTA

Razgovor s redateljem Ivicom Buljanom: Dolazak u teatar - dodir s nečim transcendentalnim

| Autor: Mladen RADIĆ
(Snimila Leona Teodorović)

(Snimila Leona Teodorović)


Istarsko narodno kazalište nastavilo je preksinoć sa svojim novopokrenutim tribinama, a ovaj put o teatru, ali i politici pričao je istaknuti kazališni redatelj Ivica Buljan. Kako je prekjučer bio i Svjetski dan kazališta, prije no što su Buljan i moderator Leo Rafolt uzeli riječ, aktualni umjetnički voditelj INK-a Matija Ferlin i glumac Luka Mihovilović pročitali su poruke koje su napisali Jon Fosse i Branko Ivanda.

Permanentni stranac

Nakratko je podignut i zastor da bi se vidjelo u kojoj su fazi radovi na obnovi velike dvorane Pietro Ciscutti. Iako je sala prekrivena crnim najlonima, Ferlin kaže da su obnovljene lože, mezanini, cijeli tapecirung i sve što je vezano za evakuaciju i instalacije, a sada se radi gornji dio balkona i donji dio partera te će se programi na velikoj sceni opet održavati od 2. svibnja.

Rafolt je Buljana opisao kao pionira post-dramskog teatra na ovim prostorima, zasigurno jednog od najznačajnijih hrvatskih redatelja, s fascinantnom međunarodnom karijerom, koji prelazi granice klasičnog dramskog teatra, ulazeći u svijet undergrounda, eksperimenta, vizualnog teatra, performansa, live arta itd., iako po primarnoj struci nije redatelj.

Razgovor je počeo podsjećanjem na prethodnu gošću, Svetlanu Slapšak koja je pisala jedan tekst za "Fedru" prvu predstavu koju je Buljan radio u Zagrebu. "Ona je osoba koja oko sebe pali vatre. Ali te vatre koje uništavaju prije svega mrak i koje osvjetljavaju neke fenomene", opisao ju je Buljan koji je svoju prvu predstavu režirao u Ljubljani 1995.

- Taj povlašteni položaj permanentnog stranca je nešto što je, čini mi se, najljepša oznaka mog ljubljanskog ili slovenskog rada, kazao je Buljan koji drži da se ta predstava ne bi dogodila u Hrvatskoj jer nije diplomirao kazališnu režiju nego je diplomirao francuski jezik i književnost i komparativnu književnost.

Rafolt je podsjetio na predstavu "Kiklop" iz 2011. u kojoj je Buljan pokazao sklonost eksperimentu, muzičkom teatru i jako vizualnom teatru, no ta je predstava ostala zapamćena po sudjelovanju grupe Let 3 i Mrletu koji je spolovilo prekrio slikom tadašnje premijerke Jadranke Kosor zbog čega je dio publike te večeri otišao iz kazališta. Danas je pak Let 3 poznat po nastupu na Euroviziji.

Milanović kao glumac

- Političko kazalište je, kao što bi Svetlana Slavšak rekla, neodvojivo uopće od ideje kazališta. "Kiklop je zanimljiv prije svega kao eksperiment, spada u onaj dio koji se u teoriji kazališta ili čak u školama ili na fakultetima ne obrađuje toliko nego smo kroz obrazovanje koncentrirani na krivi način. Na prvoj godini gimnazije ili bilo koje srednje škole se susrećemo s antikom, koja je možda najnerazumljivija današnjem čitaocu ili promatraču kazališta. Isto tako se događa na kazališnoj akademiji, da se antika počne izučavati na prvoj godini, iako je riječ o najkompleksnijim tekstovima za koje treba doista imati predznanje, kaže Buljan koji je "Kiklopa" opisao kao satirsku igru, dodatak uz komediju i tragediju, "after party" namijenjen mlađoj publici.

Veliku pozornost izazvalo je i Buljanovo postavljanje Houellebecqovih "Elementarnih čestica" na Dubrovačkim ljetnim igrama. Zbog toga što je Houellebecq bio na glasu kao provokator koji je kritizirao prisutnost islamskih elemenata u francuskom društvu. Dubrovački župan je zaključio da bi teroristi mogli napasti probe ili neku izvedbu i time uništiti turističku sezonu u Dubrovniku. Tadašnji premijer Zoran Milanović uz ministricu kulture Andreu Zlatar, ministra policije Ostojića, staje na stranu da se predstava mora izvesti jer je riječ prije svega o zaštiti umjetničke slobode. Zbog toga je kazališni cijelo vrijeme pod zaštitom policije, a premijera i reprize su uključivale čak i kontrolu s morske strane budući da se predstava igrala na Lovrijencu.

Rafolt je iskoristio da podsjeti da je redatelj jednom rekao da bi Milanović bio izvrstan Leone Glembaj.

- Milanović je prije svega iznimno obrazovana, drčna, bezobrazna, fajterska osoba. On reagira u trenutku. Mislim da bi na pozornici bio u stanju instinktivno odreagirati na bilo koju situaciju, objasnio je Buljan.

Govorio je o kazalištu koje je u svojim izvorima magijska i magična aktivnost. "Zašto publika dolazi u teatar? Da se u nekom realnom životu, barem u nekom kratkom okviru vremena, susretne sa nečim transcendentalnim, s nečim tajanstvenim", kaže. Prisjetio se i svog angažmana u Obali bjelokosti gdje mu je u sjećanju ostala baka koja je vriskovima animirala grupu djece, na taj način održavajući im pažnju, što je i on koristio u svojim predstavama kada bi se osjetio zamor materijala.

Medij za siromašne

Priznao je da se divi Eciji Ojdanić koja bez zazora s pučkim komadima odlazi kod publike. I onda kaže, publika glasa za desnicu jer im desnica priređuje teatar svaki dan, a ljevica sebi priređuje salonske događaje same za sebe pa zašto bi plaćali skupe ulaznice da bi gledali komedije ili neke pučke komade koje im javna kazališta neće priuštiti.

- Mislim da postoji jedan prezir u našim kulturnim elitama koji valja iskorijeniti, a to je zapravo ismijavanje želja publike da vide komediju. Vrlo često se susrećem s ljudima iz svog kruga kad kažu "dajte, nek’ bude nešto smiješno i zabavno, jer nam je teško". Mi smo njegovani na našim profesionalnim školama, tako da zapravo teatru pristupamo kao nekom vrlo sofisticiranom mediju i sami zapravo produciramo taj elitizam, smatra Buljan.

Kaže da teatar opet postaje kao neki medij za siromašne i obespravljene, a ne samo, ne samo neki, teritorij elite.

- Kao da se teatar vraća narodu. Ja mislim da je to budućnost teatra jer upravo u ovim strahovima od ekološke kataklizme, od trećeg svjetskog rata, od svih ratova, teatar djeluje kao neko sklonište jer nudi ono što je humanost, podrška slabima, razmišlja Buljan.

Bilo je na kraju i nekoliko pitanja iz publike, no u svom zadnjem odgovoru Buljan je na poticaj iz auditorija iskoristio priliku da najavi svoj novi projekt koji će raditi baš u Puli i koji bi premijeru trebao imati negdje u lipnju, a radi se o drami Eugenea O’Neilla.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter









Web kamere

Pula

Pula: Gradilište Studentski dom
Pula: Gradilište Studentski dom

Pula

Pula: Golden Gate of
Pula: Golden Gate of