ZA: Kome smetaju partizani koji su obranili Rijeku? (Piše Marcello ROSANDA)

Volimo se, kao narod, ugledati na SAD i kopirati svaki novi trend koji tamo nastane. Obećana je to zemlja preko bare. Članica smo NATO-a, na današnjoj geopolitičkoj slici svijeta na strani smo Amerike, bespogovorno, dok zbog toga ne zaradimo kakav avion u zgradu ili bombu u trgovačkom centru, ni krivi ni dužni. No, po mnogočemu se i razlikujemo od njih, a jedan od primjera je i odnos prema antifašizmu.

Dok se ostali saveznički narodi (Amerikanci, Francuzi, Britanci…) ponose antifašističkom prošlošću svojih država i ne pada im na pamet provoditi nekakve povijesne revizionističke programe, u Hrvatskoj svjedočimo suprotnim trendovima, od 1990. na ovamo. Na sreću, takvi pokušaji nisu općenarodni. Oni dolaze iz dobro poznatih nam krugova političkog spektra, onog kruga ljudi koji će bez problema podržati sjećanje na zločinačku NDH ili onog drugog kruga koji će, pak, po tiho, sebi u bradu, zapjevati Juru i Bobana. Ovi potonji su većinom političari, dobrim djelom članovi vladajuće stranke koji, iz respekta prema pokojnom predsjedniku Tuđmanu, antifašistu i drugu, ne smiju gromko uzviknuti 'ZA DOM SP***NI', iako bi to silno željeli.

Velika crvena zvijezda u Rijeci namjerno izgleda odbačeno i zaboravljeno, nakrivljena je i okrnjena, kao i sjećanje na antifašizam u našoj antifašizmom nastaloj državi. Sjećanje koje ne samo da blijedi, nego se i sustavno zatire rušenjem i uništavanjem spomenika, od 90-ih na ovamo, koji su podignuti u čast ženama i muškarcima koji su se borili protiv fašizma. Na protestu protiv zvijezde pjevalo se ‘Zovi samo zovi’, istaknuta je ustaška šahovnica s prvim bijelim poljem, klicalo se ‘Za dom sp***ni’, te su sudionici poručivali da je ‘crvena zvijezda najveće zlo u Hrvatskoj’.

Ako je po njima crvena zvijezda petokraka najveće zlo u Hrvatskoj, tko zna što onda misle o nezaposlenosti mladih, iseljavanju, penzionerima koji kopaju po kantama, koronakrizi, propasti brodogradnje i općenito industrije? Valjda su to onda 'manja zla'… Tragedija tog derneka leži u tome što je na skupu, vjerojatno, bilo i osoba čiji su preci sudionici partizanskog pokreta i nosili su tu istu zvijezdu na kapi. Teško da bi sudionici protesta protiv zvijezde nosili zastave HOS-a da nije bilo njihovih baka i djedova koji su dali živote boreći se za pripojenje Rijeke Hrvatskoj. Ne samo Rijeke, već i Istre, Zadra i ostalih okupiranih krajeva koji su 1943. odlukom ZAVNOH-a pripojeni Hrvatskoj.

Krhotine crvenog stakla na instalaciji podsjećaju na 2.800 poginulih boraca u bitci za Rijeku. Dakle, to je priča iz vremena Drugog svjetskog rata. Pustimo sad na stranu petokraku na (nekim) šljemovima JNA tijekom agresije na Hrvatsku. To su dvije različite priče, iz potpuno različitih vremena i konteksta, koje samo kvazi intelektualci i nacionalistički huškači mogu usporediti i povlačiti paralele. U vrijeme agresije na Hrvatsku crvena zvijezda više nije predstavljala svoju prvotnu simboliku, a vrlo brzo je i maknuta iz službene upotrebe krnje JNA, koja više nije bila narodna armija već je pretvorena u stroj za provođenje ekstremnih nacionalističkih ideja velikosrpskih političara.

Ova je umjetnička instalacija izazvala velik interes i burne reakcije političara i javnosti, što je i cilj umjetnosti. Umjetnost je društveno angažirana, šalje ljudima inpute po kojima oni onda šire svoje horizonte znanja i kritičko razmišljanje. Ona mora biti shvatljiva. Cilj umjetnosti je plasirati jednu određenu problematiku u dnevni diskurs. Odbačena zvijezda u Rijeci, kao i sve ostale porušene i razbijene zvijezde na spomenicima širom Lijepe naše, bitan su dio problematike naše sadašnjosti, a potreba za polemikom o toj temi bitnija je no ikada.

Pitanje je kome smetaju partizani koji su obranili Rijeku? Što su im krive žene i muškarci koji su dali svoj život za obranu od okupatora? Može li zvijezda samu sebe braniti od povijesnog revizionističkog programa i prkositi mu? Čitajući izjavu ministra Butkovića, izgleda da može. Zdravo!

PROTIV: Sačuvaj nas Bože riječke kulture (PIŠE Ivor BALEN)

Ako svemirci ikad dođu na Zemlju i ako u njihovom jeziku ne budu postojale riječi za "nedosljedan" i "dvostruki kriteriji", treba uprijeti prstom u dobar dio hrvatske ljevice i crvenu zvijezdu na Riječkom neboderu i ispričati priču koja ide uz to. Odmah će im sve biti jasno. Malim zelenima treba reći da su zvijezdu postavili ljudi koji opravdano skaču kao vrelom vodom proliveni kada po gradu pronađu kukaste križeve i ustaške znakove, jer mnogima ti znakovi simboliziraju bol, patnju i gubitak najdražih. I onda mrtvi hladni nasred grada postave simbol koji također mnogima predstavlja bol, patnju i gubitak najdražih.

Pritom nitko ne dovodi u pitanje partizansku borbu za oslobođenje u Drugom svjetskom ratu i 2.800 riječkih žrtava, kojima se moglo nakloniti na tisuću drugih načina, a ne činom za kojeg se znalo da će uznemiriti dobar dio stanovnika Rijeke i cijele Hrvatske. Gdje je nestalo ono ponosno riječko "mosa bavlju" (samo ljubav)? Kad bi Rijeka na čelu imala karakterne ljude, netko bi se uspio izdignuti iznad situacije i donijeti jedinu ispravnu odluku - da se zvijezda ipak ne postavi zato što vrijeđa osjećaje jednog dijela građana. To je naime jedini pravi put do pomirbe i ljubavi. Da se dignu iz grobova i da im netko objasni kontekst, sasvim je vjerojatno da bi i 2.800 riječkih heroja Drugog svjetskog rata postupilo baš tako. 

Naravno, bilo je iluzorno očekivati da će gradonačelnik Rijeke Vojko Obersnel i riječki SDP postupiti u skladu s načelima mira, ljubavi i prijateljstva koja propagiraju, jer je sve to ionako oduvijek bilo fejk. Jedino načelo koje je njima doista važno ja ono "budi na vlasti kako znaš i umiješ". A malo što u Rijeci donosi glasove SDP-u kao proizvodnja ideoloških neprijatelja.

Zanimljivo je da je Obersnel otkrio zvijezdu gotovo pa u tajnosti, bez prethodne najave, što znači da je znao da bi moglo biti neželjenih reakcija i negodovanja, što je želio izbjeći na samom postavljanju zvijezde. Tako je dobio upravo ono što je želio - naknadno organiziranu reakciju radikalnih desničara koji su izašli na ulice s crnim zastavama u rukama. Jedna krajnost i isključivost (postavljanje zvijezde) izazvala je drugu, birači su alarmirani i mudri Obersnel polako priprema teren za još jednu pobjedu na lokalnim izborima. Stalo je njemu do "mosa bavlju" i građana Rijeke kao do snijega koji je padao po riječkom asfaltu one godine kada je građen Riječki neboder. Njemu je stalo samo do sebe, svoje partije i ostanka na vlasti. 

Treći i ništa manje važan argument protiv zvijezde može se najaviti parafraziranjem Krleže; sačuvaj nas Bože riječke kulture. Ili preciznije rečeno, sačuvaj nas Bože onog dijela riječke kulture koji je pupčanom vrpcom vezan uz gradski režim. Već vrapci na grani, školjke u moru i žabe na lopoču znaju da je Rijeka toliko interesno premrežena da u siromašnim granama kao što je kultura samo dobri poslušnici napreduju.

Jedan od takvih režimskih umjetnika je i autor crvene zvijezde Nemanja Cvijanović, a tu je još cijelo more takvih i sličnih inkasatora proračunskog novca koji će staviti zvijezde na svaki pedalj grada ako će tako gradonačelniku izmamiti osmijeh na lice i donijeti mu glasove u džep. Ta riječka "slobodna" scena već je davnih, pradavnih dana izgubila posljednji sloj obraza i nezavisnosti pa je danas neprimjereno uopće zvati ih umjetnicima. Ti "umjetnici" danas uglavnom služe kao lopata u zakopavanju svega onoga što je Rijeka nekad doista bila.

U tom smislu, zvijezda je možda doista trebala biti postavljena. Da se sjetimo koliko je u gradu na Rječini sve otišlo u Bangladeš.

Povezane vijesti

• Europska komisija proglasila Pulu najboljom u Hrvatskoj po kulturnom i kreativnom potencijalu. Bolja je čak i od Zagreba i daleko ispred Rijeke. EVO KOJI SU BILI KRITERIJI
• JUGO TEME U RIJECI: Na najveći neboder postavlja se golema crvena petokraka, a oporba poziva gradonačelnika da po gradu prošeta u Titovoj uniformi
• PULSKI ARSENAL NASTUPA NA OTVARANJU EUROPSKE PRIJESTOLNICE KULTURE: Četverosatni koncertni maraton rock glazbe uz Old Stars Rock Festival