Ispitivanje koje je pokazalo da su u pojedinim školama i vrtićima u Istri zabilježene višestruko veće koncentracije prirodnog radioaktivnog plina radona od dozvoljenih, privuklo je veliku pažnju javnosti. Radon je uz pušenje najveći uzročnik raka pluća i premda, po riječima stručnjaka, nema mjesta panici, svakako je preporučljivo da se prostori s previše radona, koji dolazi iz tla, dovedu u granice preporučenih gabarita.    

Stupanjem na snagu europske direktive koja propisuje osnovne sigurnosne standarde i Hrvatska se ozbiljnije uhvatila u koštac s radonom i ozbiljnom opasnosti koju dugotrajna izloženost visokim koncentracijama tog plina predstavlja po ljudsko zdravlje. U susjednoj Italiji problema su svjesni već čitav niz godina. Prema procjenama talijanskog Nacionalnog instituta za zdravlje, plinu koji iz zemljine kore ulazi u objekte u Italiji se godišnje može pripisati između 1.500 i 5.500 slučajeva oboljenja od raka pluća, odnosno oko 3.000 slučajeva smrti.

Zona potresa

Građevinski inženjer Miro Debeljuh desetak je godina izvodio radove u regijama sjeverne Italije i tamo se, kaže, prvi put susreo i s pojmom radona i s aktivnostima koje se u njegovoj struci poduzimaju kako bi se objekti maksimalno zaštitili od prodora tog tihog i opasnog uljeza.

"Krenuli smo raditi 2001. godine u zoni Udina, u području koje je zbog potresa koji se dogodio nedaleko bilo posebno osjetljivo na konstrukcije. I čudno mi je bilo da kod temeljenja svih objekata koji su se gradili oni imaju poseban sistem s kojim se na građevinama kod nas nikad nisam susreo. Radilo se o sistemu kupolica, čija se ugradnja u temelje predviđa već u projektiranju objekta, a taj sustav, kako mi je objašnjeno, ima za cilj cjelovitu zaštitu novoizgrađenog objekta od prodora radona, odnosno umjesto u objekt, radon se ugrađenim sustavom kanalizira i odvodi izvan njega u okoliš", opisuje svoja prva iskustva s ugradnjom zaštite od radona na gradilištima u talijanskoj regiji Friuli Venzia Giulije Miro Debeljuh.

Realizacija te zaštite, kaže, jednostavna je i ne utječe značajno ni na cijenu investicije, ni na vrijeme njezina izvođenja.

"Ispod temeljne ploče se iskopa teren do određene kote, to se nabije i betonira mršavim betonom. Onda se betoniraju trakasti temelji visine oko pedeset centimetara, a zatim se između njih ubacuju kupole, plastične šuplje formacije. Ugrađuje se i cijev koja povezuje te kupole i koja ide kompletno kroz čitavu dužinu temelja, koja izlazi s obje strane na fasadu i koja je namijenjena za prozračivanje, odnosno provođenje radona izvan objekta. Na taj način objekti se u potpunosti štite od radona iz podzemlja, odnosno on se u potpunosti miče", kaže Debeljuh. (Milan PAVLOVIĆ)

OPŠIRNIJE U TISKANOM I ONLINE IZDANJU

Povezane vijesti

• Ponovno će se mjeriti radon u kritičnim školama i vrtićima
• Nema mjesta za paniku zbog visokih razina plina radona
• Zaštita od radona treba biti obaveza građevinara