INTERVJU
IVAN PERNAR: Živi zid je u Istri al pari s IDS-om. To govori o našoj snazi i koliko se svijest građana promijenila
S javno najeksponiranijim članom Živog zida, saborskim zastupnikom Ivanom Pernarom našli smo se u zagrebačkom parku Maksimir. Dočekala nas je njegova snimateljska ekipa, jer je Pernar želio intervju plasirati u video formi na društvenim mrežama. Neobična zamolba, nikada se prije nismo susreli ni s čim sličnim, ali nismo imali ništa protiv. Zatakli su nam mikrofone i razgovor, uz laganu šetnju, mogao je početi. A započeo je predstavljanjem, jer je Pernar za potpisnika intervjua na Facebooku napisao, komentirajući osvrt objavljen u Glasu Istre, da ne zna otkud izvlače te ljude i da nikada nije čuo ni vidio tu osobu. Zato smo ga na početku pitali je li mu bitan sadržaj ili onaj tko je taj sadržaj napisao, izgovorio.
- Podjednako je bitan i sadržaj i osoba koja nešto govori. Određena osoba može imati društvenu težinu, a neka druga nema. Recimo, neće imati istu težinu riječi koje je izgovorio neki, figurativno rečeno, anonimus ili predsjednica. Ne može se reći da je svačije mišljenje jednako vrijedno. U Saboru ima zastupnika za koje javnost ni ne zna, nemaju neku težinu, a ima i zastupnika koji kada izraze neko mišljenje, to izazove potres.
- Novinaru Novog lista ste rekli: Ja bih s vama ušao u raspravu kada biste imali političku težinu, ili kada biste barem bili u Saboru, ili novinar kojeg na društvenim mrežama prati 200 ili 500 tisuća ljudi.
- Točno, ima ljudi koji bi htjeli sa mnom polemizirati. Ali oni sami ne predstavljaju nikakvu društvenu težinu. Ako vidim da mi se ne sviđaju neka pitanja, ja mu kažem: Prijatelju, ako misliš da si bitan, napravi nešto od svoje karijere, učini nešto sa sobom i onda ćemo razgovarati. S time da kad kažem da mi se pitanja ne sviđaju, ne mislim da mi se ne sviđaju zato što su kritička ili zato jer su teška. Volim debatirati, ali ima ljudi koji namjerno provociraju, imaju odvratan pristup, s njima se ne želim natezati.
- Nije li posao novinara da preispituje i kritizira?
- Jesu li novinari pogriješili kada su recimo Sanadera prikazivali kao uglađenu osobu, kao borca protiv korupcije. To isto možemo se pitati i u slučaju Ivice Todorića, gdje, osim na portalu Index, niste mogli naći niti jedan kritički osvrt. Upravo je odsustvo novinarske kritike stvorilo ovakvo društvo u kojem živimo. Dakle, da, dužnost je novinara propitkivati, kritizirati, međutim, ako napravite emisiju na javnoj televiziji i raspravljate o meni, onda bi bio red da, ako već ne dovedete mene, dovedete barem nekoga tko možda ima pozitivno mišljenje o meni. Zato je za javnu raspravu bitno imati suprotstavljena mišljenja. Ne tražim da mene novinari maze, ne tražim da o meni pišu hvalospjeve, već tražim da mi daju priliku da kažem svoje mišljenje. Jer u jednom danu zna izaći pet članaka protiv mene, a nitko mi nije dao priliku reći da to nije istina. Novinari bi onima koje napadaju trebali dati priliku da se obrane.
- Imate osjećaj da vas svi napadaju?
- Nema mainstream medija u Hrvatskoj koji nije usmjeren protiv Živog zida.
- Rekli ste u jednom razgovoru da je Agrokor trebalo gurnuti u stečaj i njegove dijelove prodati onome tko ponudi najviše novca. Biste li isti scenarij primijenili i u brodogradilištu Uljanik?
- Pođimo od pretpostavke da je stečaj Agrokora bio proglašen prošle godine kad je bio blokiran račun. Bila bi stečajna uprava i nastavilo bi se s poslovanjem. Kad kažem guranje u stečaj, ne govorim o prestanku rada i o otkazima. Dakle, postojala bi stečajna uprava i pojavili bi se predstavnici vjerovnika koji bi onda mogli ići u nagodbu, čiji bi konačni cilj bio preuzimanje Agrokorovih dionica. Oni bi se mogli međusobno dogovarati. Da se takav scenarij dogodio, bi li onda lešinarski fond koji se pojavio mogao zaraditi? Ne, jer bi u tom slučaju lešinari bili izbačeni iz igre. U Agrokoru sada imaju problem što iz stečajne mase prvo moraju namiriti lešinare, strvinare koji su uložili, na primjer, 500 milijuna eura, a dobit će natrag milijardu, dok će drugi, koji su dali milijardu, eventualno dobiti 300 milijuna. Ramljaka sam jednom prilikom usporedio s majmunom koji dijeli sir. Ima jedna basna u kojoj su dvije životinje htjele podijeliti dva komada sira i nisu se mogle dogovoriti. Onda je došao majmun i rekao da je jedan komad veći od drugoga pa ga je odgrizao, zatim je drugi bio veći, pa je i njega odgrizao… Na kraju je majmun pojeo sav sir. Ramljak je osoba koja je zajedno sa savjetnicima pojela 500 milijuna kuna, koji su zapravo trebali otići vjerovnicima.
- Uljanik?
- Problem domaće brodogradnje je višestruk. Kamate koje ima Uljanik za kredite su nekoliko puta više nego u drugim državama. Valja pritom naglasiti da je kod nas PDV 25 posto, a drugdje 15 ili 13. Tu su još i prirezi i ostala davanja. No, ključan detalj je tečajna politika. Tečaj kune je nerealan i on čini to da je uvozna roba jeftinija od domaće. Upravo iz tog razloga imamo situaciju, a to je doista šokantan podatak, da se proizvodnja vina u Hrvatskoj u godinu dana prepolovila, a uvoz je udvostručen. Vlast će reći da to nije zbog tečaja, pričat će bajke, ali ključan je problem hrvatske proizvodne ekonomije, pogotovo industrijske, tečajna politika. Na primjer, kineska je valuta 20 posto podcijenjena u odnosu na dolar, što znači da je njihova roba za toliko jeftinija na svjetskom tržištu, dok se u Hrvatskoj provodi ista politika fiksnog tečaja, ali za razliku od Kine, mi svoju valutu činimo jačom. I čiji će onda brod biti jeftiniji? Zbog toga dolazimo u situaciju da Uljanik sklapa ugovore za gradnju brodova s gubicima. Jer da ih ne sklapa s gubicima, bi li ih uopće sklapali?
- Da Uljanik traži višu cijenu za svoje brodove, bi li ih imao kome prodati?
- U Uljaniku postoji i problem Uprave koja je, po mom sudu, vukla krive poteze. S jedne strane, tu je Uprava koju nije dovoljno briga za vlastito poduzeće, a s druge država koja svojom makro politikom uništava domaću proizvodnju. Kakva je sudbina Uljanika u takvim uvjetima? Crna. Oni u konačnici žele tamo napraviti marinu i da tisuće ljudi dobije otkaze. Rješenje je da se postavi Uprava koja voli Uljanik, koja će raditi za brodogradilište, a ne za sebe. Kad bi se ove dvije stvari napravile kako bismo mi željeli, onda bi Uljanik mogao funkcionirati kao što je desetljećima prije. Znate li koja je posljednja industrija u Hrvatskoj koja još nije potpuno uništena? Brodogradnja. I sada netko želi i nju likvidirati. Živi zid traži opstanak industrije.
- Vaš kolega Sinčić je rekao da u Istri nije lako dobiti posao, proći na natječaju ako nemate člansku iskaznicu IDS-a.
- Moram reći da to nije problem samo IDS-a. Na razini cijele države teško možete dobiti posao bez veze. Taj klijentelistički sustav je duboko ukorijenjen.
- Htio sam vas pitati možete li sa sadašnjom stranačkom strukturom u Istri parirati IDS-u?
- U velikoj mjeri možemo. Ankete govore da je Živi zid u 8. izbornoj jedinici al pari s IDS-om. To govori o našoj snazi i koliko se svijest građana promijenila. Ne možete reći da netko u Istri glasa za Živi zid zato što smo mu Sinčić ili ja dali neko radno mjesto, jer smo ga s nečim ucijenili ili potkupili. Naši su birači organski, oni su tu jer su iskrenog srca za nas, a ne zato što moraju biti.
- Zašto podupirete peticije za Istanbulsku konvenciju i promjenu izbornog zakona?
- Postavili ste pitanje koje sadržava laž. Nitko iz Živog zida nije potpisao peticiju vezanu uz Istanbulsku konvenciju. Nitko od nas koji smo javno eksponirani. U Saboru o tome nismo glasali.
- Zašto niste glasali?
- Jer ne želimo ulaziti u raspravu po tom pitanju. Dakle, prvi dio vašeg pitanja je čista laž. Što se tiče drugog dijela, ono je između laži i poluistine. Naime, neki moji kolege uistinu jesu potpisali peticiju za promjenu izbornog zakona, ali ja nisam. Nisam htio ulaziti u tu temu. Vi mene sada možete pitati zašto su moji kolege to učinili.
- To pitanje bi svakako bilo logičan slijed?
- Je li većina u hrvatskom Saboru sklepana na pošten način? Podržava li Tomislav Saucha Plenkovićevu Vladu zbog uvjerenja ili HNS, koji je na izbore izašao sa SDP-om pa završio s HDZ-om, a ima jedan posto podrške birača? Onda imate Kažimira Vardu, koji je ukraden HSU-u, zatim Ivicu Mišića koji je s naše liste prešao HDZ-u. Imate situaciju u kojoj 75 posto građana ne podržava Vladu, to je nesporno, a HDZ ima parlamentarnu većinu. Kako je to moguće? Izborni zakon je omogućio da predstavnici manjina s doslovno tisuću glasova uđu u Sabor i onda održavaju takvu većinu, iako su svjesni da 75 posto birača ne podržava tu Vladu i da koalicijski partneri HDZ-a nemaju nikakav kredibilitet. Plenković brani ovaj izborni zakon jer HDZ u startu ima tri zastupnika dijaspore i osam manjinskih zastupnika. Zamislite koja je to igra gdje u startu imate 11 zastupnika.
- Ne priklanjaju se nužno Plenkoviću, nego vladajućima.
- Oni se priklanjaju HDZ-u. Najveći pobornik ovakvog izbornog zakona je HDZ. Zašto? Je li to zato što HDZ voli Srbe? Znamo da je HDZ koristio antisrpsku propagandu. Ne možete me uvjeriti da HDZ voli Srbe pa da su zato za manjinske zastupnike. Ne, nego zato što Pupovac, Radin i ta ekipa podržavaju HDZ-ovu većinu. HDZ-ovi motivi za ovakav izborni zakon su vrlo prizemne naravi. Na kraju valja postaviti pitanje glasaju li pripadnici manjina za svoje zastupnike, glasa li 40 posto Srba za manjinsku listu. Garantiram da ne. S druge strane, teza o manjinskim listama bi imala smisla kada bi svi ostali zastupnici u Saboru bili čisti Hrvati, a nisu. Pa nisu jedini Srbi u Saboru predstavnici manjina. Nema SDSS monopol na predstavljanje Srba. Pođimo od pretpostavke da u Saboru imamo deset zagarantiranih predstavnika homoseksualaca, i da oni podupiru Plenkovića, i da netko kaže da je takav izborni sustav čudan jer HDZ-u omogućava da vlada uz pomoć tih deset ljudi. U Saboru ima homoseksualaca, nemojte misliti da nema homića, ali da netko samo na osnovu toga dobiva zagarantirane mandate? Biste li me i tada napadali da sam homofob? Da.
- Ali dosegnuli smo jednu civilizacijsku razinu. Zašto je ne zadržati?
- Razlog zašto su instalirani manjinski predstavnici nije zaštita manjina, nego isključivo da se relativnom pobjedniku izbora omogući stabilna većina. Oni koji vjeruju da ti manjinski predstavnici uistinu predstavljaju interese manjina, a ne svoje osobne interese ili one HDZ-a, su vrlo, vrlo naivni. Ja radim podjelu društva na jedan posto elite i 99 posto građana koji su zapravo na dnu ili pri dnu piramide moći. Ova politika pogoduje onima na vrhu, a ostalima ne. Ovakav izborni sustav je omogućio da imamo vlast koja nema nikakav legitimitet, koja nema nikakvu podršku kod birača, nema anketnu podršku, koju čine prebjezi.
- Zašto onda prebjezima, po toj Vašoj logici, ne oduzeti pravo glasanja o potpori Vladi?
- Nije problem ako je netko prebjeg, jer takav nema nikakvu političku budućnost. HNS trenutno ima pet mandata. Koliko će imati u idućem sazivu Sabora? Regularne zastupnike na izborima kažnjavaju birači, dok manjince nitko ne može deinstalirati jer su izabrani s tisuću glasova, imaju svoju klijentelističku grupu ljudi i tako dobivaju izbore. Ali nisu problem samo manjinci, nego i dijaspora. Recimo, Pupovac je osvojio više glasova nego Glasnović u dijaspori. Pupovac, pak, predstavlja građane koji žive u Hrvatskoj, dok Glasnović one izvana. Ne dovodim u pitanje samo predstavnike manjina, već i dijasporu. Na ovaj bismo način mogli beskonačno biti taoci HDZ-a.
- Iz svega ovoga bih rekao da donekle podržavate peticiju o promjeni izbornog zakona? Zašto je onda niste potpisali?
- Nisu ovdje manjinci ključni problem, da ne biste mislili da imam fiksaciju na njih. Nije problem to što manjinci imaju glasove, ali ne mogu ići protiv volje 75 posto birača. Kada imate Vladu koja je evidentno umočena u razne sukobe interesa, u izvlačenje milijuna, pišu zakone sami za sebe? to ne možemo smatrati poštenom vlašću. Upravo iz tog razloga ova Vlada nema potporu građana. Je li demokracija vladavina manjine ili većine?
- Niste mi još odgovorili zašto niste potpisali peticiju?
- Nisam htio da se skreće pažnja na takve teme, a znam da je ključni problem u Hrvatskoj monetarna politika. Problem je to što je kuna bon za euro, što je HNB mjenjačnica, što je cijelo društvo u dužničkom ropstvu… Tek kad ljudi shvate gdje je srž problema, onda možemo raspravljati o izbornom zakonu. Jer sve dok oni ne vide gdje je uzrok problema, neće vidjeti ni rješenje, a sve dok ne vide rješenje, svejedno je kakav je izborni zakon. Moj je cilj podići svijest ljudi i onda se tek baviti tim apstraktnim pitanjima, poput izbornog zakona.
- U susjednoj je Sloveniji na parlamentarnim izborima pobijedila stranka Janeza Janše. Riječ je o desnoj populističkoj stranci, euroskepticima. Vi govorite da bi bio dobar izlazak Hrvatske iz EU-a. Je li ova pobjeda Janše vjetar u leđa i Živom zidu ili smatrate da Hrvatska i sama može povući tako radikalan potez?
- Janšinu pobjedu ne možemo promatrati kao lokalnu pojavu. Na razini čitave Unije imate identične trendove. Začetnik tog trenda je bio Viktor Orban. On je prvi rekao da treba zaustaviti ilegalne migracije. Tada su mu se smijali u Njemačkoj, Austriji, Italiji. No i kod njih su se promijenile vlade, došli su na vlast ljudi koji su na Orbanovoj frekvenciji. U Njemačkoj je Angela Merkel zadržala vlast, ali je promijenila politiku, više ne zove migrante u zemlju. Svi ti događaji u našem susjedstvu međusobno su povezani. Oni su dio šireg i općeg trenda. Pobjeda Janše je znak da u cijeloj Europi mainstream kandidati i opcije počinju gubiti izbore, a alternativni kandidati, koje oni zovu populistima jer izražavaju volju građana, dobivaju izbore. Primjetan je rast populističkih opcija koje zagovaraju volju većine.
- Protivnik ste cijepljenja. Trenutno je u Hrvatskoj potvrđeno nekoliko slučajeva ospica. Jeste li zbog toga ublažili svoj stav?
- Nisam protivnik cijepljenja, ali često novinari postavljaju takva retorička pitanja koja sugeriraju odgovor, iako teza iz koje polazite nije nužno istinita. Živi zid nije protiv cijepljenja, nego je za slobodan izbor. Da je četiri milijuna ljudi zaraženo ospicama, mi ćemo i dalje zagovarati slobodan izbor. Na pojedincu je da odluči želi li se cijepiti ili ne. Sama činjenica da je ukupan broj oboljelih od ospica lani u Hrvatskoj bio manji od 15, a u šest mjeseci ove godine je manje od sedam slučajeva, zapravo govori da nema epidemije. Od gripe imate 200, 300 tisuća oboljelih, to je epidemija. Iracionalno je tjerati ljude da se cijepe ako je broj oboljelih jako mali, kao i smrtnost. Tim više što ljudi od nečega moraju umrijeti. (Bojan ŽIŽOVIĆ, snimio Milivoj MIJOŠEK)
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
