rast potražnje
Hrvati se sve više zadužuju: Zašto naši sugrađani toliko vole gotovinske kredite?
(Snimio Marin Tironi/Pixsell)
Mjesečne statistike iznova pokazuju da se Hrvati sve više zadužuju, a omiljeni su im nenamjenski gotovinski krediti.
Prema podacima Hrvatske narodne banke, oni su rasli oko 10 posto, a to je 700 milijuna eura više nego u istom mjesecu godinu prije. Iz HNB-a rast potražnje opravdavaju rastom plaća i zaposlenosti te potrošačkog optimizma.
Bankama smo dužni više od 36 milijardi eura. Svako treće kućanstvo u zemlji ima neki kredit, a sve više građana uzima one najskuplje - gotovinske, prenosi RTL Danas.
"Kako drugačije da ljudi opreme stan, nego da dignu gotovinski kredit jer naše plaće nisu dovoljne da se toliko uštedimo za opremu stana. Jedino mi je apsurdno kada ljudi dižu kredite za odlazak na godišnji", komentira Marina Matoković iz Zagreba.
Gotovinski krediti, koje banke nude kao univerzalni lijek, često se uzimaju za sve i svašta – pa i u situacijama kada stambeni kredit nije dovoljan za kupnju željenog stana.
"Događa se da dolazi realna procjena, a da je kupoprodajna cijena napuhana i onda klijenti nemaju dovoljno pokrivenosti hipotekom da podignu toliki iznos kredita", ističe direktorica portala Moj bankar Ivona Mijatović Duatović.
Za RTL Danas o gotovinskim kreditima, koji su najskuplji, reporter Marko Šiklić razgovarao je s financijskim stručnjakom Zoranom Balijom.
Kako objašnjavate snažan porast potražnje za gotovinskim kreditima?
"Moramo malo zaviriti u povijest. Namjenski su krediti do prije desetak godina bili ograničeni na dvadesetak tisuća eura pa se onda ta granica pomaknula na trideset, a trenutno je na četrdeset. Imamo najave da će ići prema pedeset. Ljudi dosta često posežu za onim što je dostupno. S druge strane, svjedoci smo porasta cijenai svega što ljudi kupuju, a, naravno, žele novi auto, bolje živjeti, urediti nekretninu, a sve je to na neki način jednostavnije nenamjenskim kreditom", objašnjava Balija.
Ali odakle sada taj optimizam odjednom jer to treba i moći vratiti?
"Ljudski je nadati se da će uvijek biti bolje te da će, kako cijene rastu, tako rasti i naši prihodi, što često nije baš tako. Zamka cijele priče vezana je za sigurnost posla. Svjedoci smo da više nije sigurno ono što je nekada bilo."
Privlači li to što su razmjerno mali mjesečni iznosi otplate, pa ne zabrinjava što ćemo biti najmanje deset godina u dužničkom ropstvu?
"Mali iznosi su zamka koja nas uvuče u nenamjenski kredit. S druge strane, dogodi se situacija da bi se svakih pet do sedam godina trebalo nešto novo napraviti, zapravo, refinancirati postojeće, podiže se razlika i tako se vrtimo u krug. Želimo živjeti ugodnije, voziti bolji auto", ističe Balija.
Gdje je ona granica koju ne smijemo prijeći?
"Trebalo bi biti pažljiv prema zaduženjima jer se mora vratiti kada se jednom potpiše. Zato treba dobro budžetirati sve što će se dogoditi. Naravno, znam da je danas teško ili gotovo nemoguće predvidjeti sigurnost posla, ali to bi trebala biti osnova po kojoj bi se računalo, možemo li to što podignemo i vratiti."
Kako vidite da će se stvari odvijati u budućnosti?
"Sumnjam da će ljudi manje trošiti. Možda će pronalaziti nekakve drugačije načine poslovanja da bi mogli zadovoljiti potrebe. Često čujem 'pa zato i radim'. To znači da si, ako radim. valjda i ja mogu nešto priuštiti nešto više. Zato sam se i mučio, tako da to je razumljivo. Međutim, to je emocionalna odluka. Treba se tih emocija čuvati i pripaziti da te ne bi prevladale i dovele u probleme", zaključuje Balija.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
