Iz Poreča kreće na put oko svijeta, plovit će oko tri zloglasna rta - Dobre Nade, Leeuwina i Horna

SAŠA FEGIĆ PRVI JE JEDRILIČAR IZ HRVATSKE KOJI ĆE OPLOVITI SVIJET OPASNOM ISTOČNOM RUTOM

Iz Poreča kreće na put oko svijeta, plovit će oko tri zloglasna rta - Dobre Nade, Leeuwina i Horna

0

Zagrebački jedriličar Saša Fegić uskoro će se upustiti u avanturu života i ostvariti svoj san – u lipnju će jedrilicom krenuti na put oko svijeta na godinu dana i to iz Poreča. Ali neće krenuti na zapad, nego je odabrao istočnu rutu oko tri legendarna rta - Dobre Nade, Leeuwin i Horn - jer je to pravi izazov, a pogotovo zato što još niti jedna hrvatska jedrilica nije prošla taj put.

Zanimljivo je i to da Saša kreće na put s legendarnom jedrilicom Hir 3, koja nakon projekata Mladena Šuteja "Izazov Atlantika" i "Jedrilicom oko Cape Horna" kreće na treću veliku avanturu – preko tri oceana. Saša i njegovi prijatelji i suradnici, a bit će ih nekoliko i iz Poreča, jedrit će najbržom, ali i najtežom istočnom rutom, što znači da će nakon prolaska kroz Gibraltar i izlaska na Atlantik krenuti na jug, pa preko Kanarskih i Zelenortskih otoka ići do Cape Towna, pa dalje prema Australiji i Novom Zelandu, nakon čega slijedi jedriličarski Mount Everest, a to su zloglasni Južni ocean i rt Horn. Na kraju će preko Argentine i Brazila do Azora pa natrag u Sredozemlje.

Duge pripreme

- Na put planiramo krenuti 17. lipnja. Brod Hir 3 kupio sam kada je bio napušten u Vrsaru, a budući da mi je Alfredo Mendiković, tadašnji predsjednik Jedriličarskog kluba Horizont Poreč, omogućio vez na porečkom lukobranu, brod sam nastavio obnavljati tamo. Jedrim već jako dugo, Jadran sam prošao jako puno puta, samo prošle godine više od 4.000 milja s Hirom od Trsta do Dubrovnika, i oduvijek postoji želja za tim da se ode malo dalje. Od samog početka kada sam kupio brod bila mi je ideja jednog dana krenuti oko svijeta. Kada smo pokrenuli crowdfunding kampanju za obnovu broda, to smo spomenuli na kraju prezentacije i to je naravno svima bilo najzanimljivije pa se sve nekako ubrzalo, kaže Saša kojemu je prvotni plan bio krenuti još prije godinu i pol, ali obnova i priprema tekle su jako polako zbog nedostatka novca.

Najvećim dijelom financira sve sam, uz pomoć prijatelja, kolega i poznanika kojima se sviđa projekt pa nesebično pomažu kako tko može - u opremi, promociji, a povremeno dođe i neka donacija. Ljudi koji će jedriti po etapama nisu profesionalci, nego uglavnom oni koje poznaje i koji mu taj put ne plaćaju, već će sudjelovati u troškovima (hrana, gorivo, vez u marinama), budući da mu na brodu ne trebaju gosti nego posada.

- Koliko sam do sada potrošio i kako sam to uspio uopće platiti, niti sam ne znam, što je vjerojatno i bolje budući da će sve skupa koštati puno više od očekivanoga, ali tako je to uvijek s brodovima. Jako je puno ljudi do sada pomoglo. Od Istrijana najviše su mi pomagali od početka Andrej Prpić, Jelena Prekalj, Alfredo Mendiković, Zoran Šuša, Dado Mihić iz Poreča i Nelson Rabak iz Pule. Nažalost, do velikih sponzora nisam uspio doći, ali također je dosta prijatelja koji su i preko svojih firmi pomogli u opremi ili novcu, naravno u manjim iznosima, priča naš sugovornik koji je prvi put na jedrenju bio 1990. kada mu je bilo 12 godina. Zatim je kao skiper počeo raditi 2001. godine, a od tada je radio u charteru, vodio charter baze, osnivač je Jedriličarskog kluba Dobro More i portala iJedrenje, piše blog na Večernjakovoj blogosferi… Zadnjih nekoliko godina radi kao freelancer pa nema radno vrijeme. Budući da se bavi jedrenjem, uzeti godinu dana za plovidbu oko svijeta više mu je kao nastavak onoga što je i do sada radio, nego kao odlazak na godišnji odmor.

Ne vrijedi puno

- Brod Hir 3 bio je zapravo napušten i stajao je 10 godina na istom vezu u Vrsaru bez da je isplovio. Mornari iz marine su povremeno provjeravali konope i izbacivali vodu pa nije potonuo, ali sve je na njemu bilo devastirano. Motor poplavljen, više od 300 litara vode u kabini, sve puno plijesni, struja i akumulatori uništeni, konopi istrunuli, sartije zahrđale, prozori koji puštaju, obrastao algama ispod vodene linije… Zapravo je trebalo raditi sve ispočetka. Sve što sam znao i mogao napravio sam svojim rukama, dok su neke stvari morali napraviti profesionalci. Promjenu opute (koja drži jarbol), generalni servis motora, zamjena ventila i novu električnu instalaciju napravio je prijatelj Kruno, ležajeve je skrojila Eol Nautika kao sponzorstvo. Brod naposljetku ne vrijedi puno, možda oko 20 tisuća eura u sadašnjem stanju, budući da je star, a i zato što se puno noviji iz chartera jeftino prodaju, ispričao nam je Saša. Brod se trenutno nalazi na Lošinju gdje se još priprema za put.

Na ovaj zanimljiv put prijavilo se 15-ak njih za razne etape, s tim da njih četvoro ili petoro ide na više etapa, po nekoliko mjeseci. To su uglavnom članovi njegovog jedriličarskog kluba Dobro More i neki stari, ali i novi prijatelji. "Poznajem jako puno ljudi koji jedre pa se od svih njih našlo nekoliko entuzijasta koji će ići sa mnom. To je zapravo jako mali postotak, budući da ih je načelno bilo zainteresirano jako puno, ali malo ih je ostalo sada kada je postalo ozbiljno. Nikoga nisam nagovarao. Uvjeti su bili dobra volja i da jedri sa mnom po Jadranu barem nekoliko dana da vidimo možemo li biti zajedno na brodu", veli nam Saša.

Najopasniji put

Dodaje kako svi koji se odluče na ovakav pothvat idu na zapad, kroz Panamu, budući da se prati ljeto, pa je uvijek toplo i obično nema nekih jakih vjetrova ako se poštuju sezone (da se izbjegnu sezone uragana na Karibima i monsuna na Indijskom oceanu). Kaže da je zapadna zapravo prava ruta kojom idu sve oceanske regate (Volvo Ocean Race, Vendee Globe i druge). Rt Horn je slavan među pomorcima kao najjužnija točka Južne Amerike i jedan od najopasnijih pomorskih putova, koji je čak i danas izuzetno teško oploviti zbog velike hladnoće, snažnih vjetrova, velikih valova i santi leda.

- Rt Horn je Mt. Everest i još puno više od toga. Ne zna se točan broj, ali broj pomoraca koji su poginuli oko njega, dok su jedrenjaci još plovili tom rutom, broji se u tisućama. Danas osim nekolicine jedriličara, Južnim oceanom ne plovi nitko. Od Hrvata su zapadnom rutom prošli Leo Lemešić, Joža Horvat, Mladen Šutej, Nenad Vlahović i Ivo Orlić. Istočnom rutom prošao je samo Vojan Lukatela (kanadski Hrvat s brodom pod kanadskom zastavom), kaže Fegić.

Priča nam da je Jadran prošao nebrojeno puta.

- Prvi put jedrio sam upravo na Hiru sa Šutejom 1992. godine. Jedrio sam još po Italiji, Grčkoj, Francuskoj, Španjolskoj, Portugalu, Engleskoj, Irskoj i Škotskoj. Najopasnije plovidba bila je preko Biskajskog zaljeva 2001. godine. Na ovoj istočnoj ruti na putu oko svijeta nadam se da će opasnosti biti što manje. No, realne opasnosti su od ledenjaka na Južnom oceanu, jakih ciklona od kojih možda nećemo moći pobjeći, a najopasniji je vjerojatno rt Horn gdje se spajaju dva oceana, blizina Antarktika… Ovo zapravo nije turističko jedrenje pa ne planiram dulja stajanja, samo prije i poslije neke dugačke rute stajat će se desetak dana do dva tjedna da se popravi sve što treba na brodu, odmori i da se promjeni posada, priča nadalje Saša.

I Jadran je opasan

Može li se uopće taj put usporediti s plovidbom po Jadranu, odgovara da je teško jer se našim morem plovi pomalo svaki dan na malim udaljenostima, a ovo će biti život na brodu koji jedri non-stop po dugačkim i visokim oceanskim valovima i gdje tjednima nema kopna na vidiku.

- Jadran može itekako biti opasan, i to nam je bio dobar trening (jake bure, juga, nevere), ali ocean je ipak nešto na što se ovdje ne možete pripremiti, kaže nam zagrebački jedriličar.

Na upit što ga je to, osim brojnih prijatelja, snažno povezalo za Poreč da upravo iz njega kani krenuti na njemu najvažniji životni put, odgovara: "Prije sam radio u Funtani, Poreču i Novigradu, pa sam otprije tamo imao prijatelje, uglavnom iz Jedriličarskog kluba Horizont koji su mi pomagali. Brod je stajao tamo, pa je logično bilo da se otamo negdje krene. Obećan mi je vez u Puli kad se vratim, pa je zato i to opcija za kretanje, a sad sam na Lošinju, pa ću to sve skupa pokušati povezati. Možda se prvo oprostiti sa svima u Poreču, doći do Pule, a na Lošinju ukrcati posadu i napraviti carinske formalnosti prije polaska, zaključuje Fegić i dodaje da ćemo sve detalje na vrijeme saznati.

Svakako ćemo ga na polasku 17. lipnja ispratiti. Tko je znatiželjan, može na Youtube kanalu pogledati kratki video koji je Fegić, kao najavu svog puta oko svijeta, napravio kada je lani tražio posadu, sponzore i podršku s kopna – mahanje u prolazu i želje za dobrim morem. Link je https://www.youtube.com/watch?time_continue=1&v=2QBe_haeH-E (Tanja KOCIJANČIĆ)