ne piše nam se dobro
Apokalipsa u Australiji ima zastrašujuće posljedice: KLIMATSKA KRIZA NIJE SAMO I TEK PRED VRATIMA. ONA JE VEĆ OVDJE
Požari u Australiji više će utjecati na južnu, nego na sjevernu hemisferu. Međutim, skoro svi procesi u atmosferi i oceanima međusobno su povezani tako da se mogu očekivati i takozvani daljinski efekti, kaže poznati hrvatski meteorolog Branko Grisogono * Što se tiče promjena u temperaturi, prije 30 godina je ona ljeti na 40 metara dubine iznosila 12 stupnjeva, danas iznosi 24 stupnjeva. Neke se vrste poput jastoga i palamide zbog toga povlače u veće dubine. Ali čovjek uvijek nađe načina da dođe do njih, baca dinamit da ih istjera bliže površini, ističe Petar Kružić, izvanredni profesor s Biološkog odsjeka na zagrebačkom PMF-u
U trenutku pisanja ovog teksta mediji diljem svijeta izvještavaju o snajperistima u Australiji koji se pripremaju usmrtiti desetak tisuća deva. Tamošnja vlast odlučila je smaknuti masovna krda tih uvezenih životinja jer neobuzdano lutaju kontinentom, zbog čega su prijetnja stanovništvu, vozačima na prometnicama, a uz to još i oštećuju infrastrukturu. No te su deve, prije svega, gladne i žedne te poput ostalih, autohtonih vrsta, koala i klokana, iscrpljeno bježe pred požarima, koji već tjednima bjesomučno haraju južnom i istočnom Australijom.
Procjenjuje se da je poginulo otprilike 500 milijuna životinja. Među njima su i ugrožene vrste. Požari su progutali otprilike sedam milijuna hektara zemlje zajedno s dvije tisuće domova, stotine ljudi je evakuirano, desetina se smatra nestalima. Vatrena stihija na koncu je odnijela i preko 20 ljudskih života. U ponedjeljak je sustav EU-a za promatranje zemlje Kopernik objavio da su požari otpustili 400 megatona ugljičnog dioksida u atmosferu, čime su proizveli opasne zagađivače. Glasnogovornica Svjetske meteorološke organizacije (WMO) Clare Nullis novinarima je u utorak u Ženevi izjavila da je onečišćenje zraka zaprijetilo zdravlju ljudi ne samo u australskim gradovima, već i na Novom Zelandu, pa sve preko Pacifika do Južne Amerike, dokud je došao dim. Iz argentinskog Buenos Airesa izvještava se o jarko crvenom zalasku sunca, a nebo nad Aucklandom na Novom Zelandu je narančasto. Dim koji je prešao Tasmanovo more obojio je inače snježnobijele novozelandske ledenjake u čađave, smećkaste nijanse, što bi moglo ubrzati njihovo otapanje.
Čovjekov utjecaj je neporeciv
Meteorološka društva složna su da rizik od požara, mali boj padalina, povećanje temperature i produljenje požarnih sezona, dakle koloplet pojava zaslužnih za apokaliptično stanje u Australiji, uzrokuju klimatske promjene. Istog je mišljenja i poznati hrvatski meteorolog i redoviti profesor na Geofizičkom odsjeku PMF-a Branko Grisogono. To se može ustvrditi, kaže ovaj stručnjak, sa sigurnošću od oko 99 posto.
Odmah na početku razgovora, upitan o polemici koja se vodi među znanstvenom zajednicom, točnije njezinim većim djelom koji smatra da je čovjekov utjecaj na globalno zatopljenje neporeciv i puno manjeg broja znanstvenika, koji to pokušavaju opovrgnuti, Grisogono kaže: "Aktualne klimatske promjene uzrokovane su ljudskim djelovanjem, odnosno antropogenog su podrijetla, a to je dokazano nedvojbeno brojnim numeričkim simulacijama i eksperimentima". Poručuje da su, iz njemu nepoznatih razloga, u Hrvatskoj te dvije suprotstavljene struje gotovo ujednačene, izbalansirane, što je, tvrdi, pogrešno.
"Stanje u svjetskoj zajednici je jasno. Preko 97 posto znanstvenika uvjereno je da se radi o antropogenom utjecaju u klimatskim promjenama, a vrlo mali broj znanstvenika smatra suprotno. Izjednačavanje tih postotka je vrlo neobjektivno. Znanstvenici koji su "skeptici", oni koji su protiv prihvaćanja da je čovjek uzrok promjenama u izrazito su malom broju, ima ih jedan ili dva posto. Ali zato ih na umjetan način ima puno više jer kod nas u Hrvatskoj o tome govore nekompetentni ljudi i oni su ti koji su zapravo "skeptici", tvrdi jedan od vodećih hrvatskih meteorologa.
I dok je požar u Australiji geografski daleko od Hrvatske, baš kao što je to nedavno bio i onaj u Kaliforniji, pa, ne zaboravimo, baš poput neobuzdanih vatrenih obruča koji su gušili pluća planete Amazoniju i ruske tajge, klimatska kriza nije samo i tek pred vratima. Ona je već ovdje.
"Požari u Australiji više će utjecati na južnu, nego na sjevernu hemisferu. Međutim, skoro svi procesi u atmosferi i oceanima međusobno su povezani tako da se mogu očekivati i takozvani daljinski efekti. Bojim se da će Australija skupo platiti svoju opresivnu zastarjelu politiku i okrenutost uglavnom na ugljen te zastarjelu poljoprivredu s previše pesticida", kaže Grisogono.
Nestanak bitnih staništa Jadranu
Predstojnik Centra za istraživanje mora u Rovinju Martin Pfannkuchen pojašnjava da su klimatske promjene vidljive i na Jadranu. Ponajprije je riječ o porastu razine, ali i temperature mora.
"U europskim morima, uključujući Jadran, zabilježena razina mora 2019. godine bila je viša nego u bilo kojoj godini između 1900. do danas. Satelitska mjerenja u zadnjih 25 godina pokazuju porast razine mora od oko 3.3 milimetara godišnje s tendencijom ubrzavanja, pojašnjava Pfannkuchen i navodi da su istraživanja Centra u kojem radi pokazala značajni trend porasta prosječnih vrijednosti temperatura mora u sjevernom Jadranu, kao i značajne promjene u raspodjeli godišnjih doba.
Te su promjene, veli ovaj znanstvenik, dovele do povećanog pritiska na pridnene organizme u plitkom obalnom pojasu. Također, Pfannkuchen govori da je Centar zabilježio i nestanak bitnih staništa Jadranskog mora, koja čine nekoliko vrsta makroalgi i morskih cvjetnica. Promjene u periodu rasta, elaborira, nisu samo dovele do promjene ekosustava u obalnom pojasu, nego su i uzrokovale značajne promjene u sukcesiji i raspodjeli, vremenskoj i prostornoj, planktona u otvorenom dijelu sjevernog Jadrana.
"Dodatne promjene u ekosustavu sjevernog Jadrana kao moguće posljedice klimatskih promjena su pojava i širenje invazivnih vrsta kao što su na primjer okom vidljivi organizmi poput rebraša (Mnemiopsis leidii), plavog raka (Callinectes sapidus) ili ribe strijelka (Pomatomus saltatrix) ili i okom nevidljivih organizama kao što su mikroalge rodova Ostreopsis, Skeletonema i Pseudo-nitzschia", pojašnjava Pfannkuchen, dok njegov kolega, izvanredni profesor s Biološkog odsjeka na zagrebačkom PMF-u Petar Kružić nagovještava da će klimatskim promjenama u Jadran doći nove vrste. Govori se, kaže, da bi to mogle biti opasne vrste morskih pasa i ribe predatori poput lionfisha, ribe lav, koje su prijetnja našim, domaćim vrstama.
Ribe u sjevernom Jadranu nemaju šanse
"Pitanje je koliko će vrsta opstati, a koje će se zamijeniti novim, tropskim vrstama. Jadran se u
posljednjih 20 godina jako promijenio. To se možda nije uočljivo s obale, ali je i više nego očigledno čim se zaroni. Zbog prekomjernog izlova, ribe nemaju šanse. Kao država ne gospodarimo dovoljno pametno, nemamo dovoljan broj obalnih straži, kontrole, policije. Država je svakako velik dio problema. Što se tiče promjena u temperaturi, prije 30 godina je ona ljeti na 40 metara dubine iznosila 12 stupnjeva, danas iznosi 24 stupnjeva.
Neke se vrste poput jastoga i palamide zbog toga povlače u veće dubine. Ali čovjek uvijek nađe načina da dođe do njih, baca dinamit da ih istjera bliže površini, ističe Kružić i pojašnjava da se razina mora trenutno mjeri u centimetrima, ali da nije isključeno da će ubuduće mjeriti u metrima.
Da niti mi nismo imuni na globalno zatopljenje, smatra i Grisogono: "Hrvatska ne stoji dobro. U odnosu na recentne klimatske promjene spadamo u prvih pet najugroženijih država u Europi. No smatram da Hrvatska ima još veći problem, problem nultog reda, iznad klimatskih promjena, a to je emigracija mladih i obrazovanih ljudi. Mi već imamo probleme s vodenim resursima.
Iako smo bogati vodom, ona brzo otječe u kraškim krajevima. Zna se da je Mediteransko područje, gdje i mi spadamo, najugroženiji dio u Europi, kaže Grisogono i kao primjer navodi porast toplinskih ekstrema, smanjenje ukupne oborine i riječnih tokova, porast rizika za sušu, porast rizika pada bioraznolikosti, kao i porast rizika od šumskih požara. A to je tek obalno područje. Atmosferski fizičar ističe da planinskim krajevima prijeti porast rizika od naglih i jakih oborina te ukupno smanjenje snježnog pokrova. Ovo potonje, kaže, posebice važi za Gorski Kotar.
Notorno loša politiku gospodarenja otpadom
Ništa se puno bolje ne piše niti kontinentalnom dijelu Hrvatske. Tamo se, opisuje Grisogono, također događa porast toplinskih ekstrema, a istovremeno se smanjuje količina ljetnih oborina, raste rizik od poplava i šumskih požara, smanjuje se ekonomska vrijednost šuma, a raste potrošnja energije za hlađenje.
Grisogonovo je mišljenje da su u omjeru od 99 posto upravo proizvodnja energije i hrane te strateški promet doveli do ovih recentnih klimatskih promjena. No, političari i globalni ekonomski
lobiji i nadalje se, govori, ponašaju kao da je zemaljska kugla beskonačno velika i da imamo beskonačno velike resurse. Takvo viđenje, pojašnjava, dolazi iz engleske ekonomske politike, iz doba Johna Locka čija je politička ekonomija bila donekle bazirana na staroj Newtonskoj fizici. Međutim, dodaje, mi danas znamo da resursi nisu beskonačni i da je Zemlja za nas po tom pitanju sve manja i manja.
"Hrvatska se po tom pitanju politički i financijski ne postavlja dovoljno progresivno, afirmativno. Svakako bi pomoglo odustajanje od zastarjelih energetskih izvora baziranih na ugljenu i nafti. Hrvatska treba više koristiti sunčevu energiju. Mi tu izuzetno kasnimo. Zemlje sjeverne Europe s puno manje sunčanih sati koriste puno više direktne sunčeve energije u odnosu na Hrvatsku, a kod nas je i pitanje geotermalne energije daleko od operativnog rješenja. Možda treba i revalorizirati atomsku energiju u svjetlu najnovije tehnologije. Atomska centrala Krško je rađena s tehnologijom
iz 70-ih godina, a to je bilo prije skoro 60 godina. Današnje tehnologije mogu pružiti blizu sto puta veću sigurnost u statističkom smislu, da se ne bi dogodila katastrofa", upozorava i osvrće se na zdravstvene tegobe, ponajprije porast broja bolesti dišnih puteva, srčanih i moždanih problema zbog porasta općeg onečišćenja zraka i vode.
"Radi se o jako sitnim česticama, manjima od dva i pol mikrona u promjeru, koje se oslobađaju iz asfalta, automobilskih guma, kod finog izgaranja goriva iz auspuha ili u vrijeme izgaranja otpada na odlagalištima. Hrvatska, recimo, ima notorno lošu politiku gospodarenja otpadom. Zagreb je jedan od najboljih primjera te loše politike", zaključuje ovaj znanstvenik.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
