Istraživanje pokazalo: Ovi psi žive najduže

Ilustracija (Unsplash)

Svatko bi htio da njegov ljubimac živi vječno, ali kao što svaki ljubitelj kućnih ljubimaca zna, oni provedu samo djelić svog života s nama. Bilo da tražite novog psa ili želite maksimalno iskoristiti vrijeme sa svojim trenutnim ljubimcem, korisno je znati tipičan životni vijek različitih pasmina, prenosi N1.

Znanstvenici sada mogu odgovoriti na ova pitanja točnije nego ikad prije, piše Business Insi der.

Nova studija britanskog ogranka organizacije za zaštitu pasa Dog’s Trust analizirala je životni vijek 155 različitih pasmina i otkrila da pasmine kao što su tibetanski španijeli i shiba inu mogu žvijeti najduže, dok pasmine kao što su mastifi i bernardinci ne dožive duboku starost.

Studija, objavljena u četvrtak u časopisu Scientific Reports, analizirala je podatke više od pola milijuna pasa u Ujedinjenoj Kraljevini kako bi istražila kako pasmina, veličina tijela, spol i oblik lica utječu na njihov životni vijek.

Psi s najdužim i najkraćim životnim vijekom

Studija je pokazala da je prosječni životni vijek svih pasa 12 i pol godina. Žive li neke pasmine koju godinu duže?

Među čistokrvnim životinjama pet je pasmina koje su najmanje izložene riziku od iznenadne smrti. To su Lancashire heeler (engleski govedarski pas), tibetanski španijel, Shiba Inu, patuljasti kontinentalni španijel i Lejklandski terijer.

Lancashire heeler – 15,4 godine
Tibetanski španijel – 15,2 godine
Shiba Inu – 14,6 godina
Patuljasti kontinentalni španijel – 14,5 godina
Lejklandski terijer – 14,2 godine

Ostale pasmine često žive puno kraće. Među čistokrvnim pasminama pet pasmina s najvećim rizikom od rane smrti bili su kavkaski ovčar, kanarski psi, Cane Corso, mastifi i bernardinci.

Kavkaski ovčar – 5,4 godine
Kanarski psi – 7,7 godina
Cane corso – 8,1 godina
Mastif – 9,0 godina
Bernardinac – 9,3 godine

To što te pasmine ne žive dugo nije slučajnost, piše Business Insider. Svih pet pasmina su veliki psi koji imaju 20 posto veći rizik od rane smrti u odnosu na male pse, pokazalo je istraživanje na koje se poziva ovaj medij.

Veličina psa nije jedini faktor

Osim veličine, istraživanje je pokazalo da spol i oblik lica također utječu na dugovječnost.

Muški psi, primjerice, žive u prosjeku 0,3 godine kraće od ženki što podržava tezu o "prednosti preživljavanja ženki" koja kaže da kod mnogih različitih vrsta sisavaca (uključujući ljude) ženke nadžive muškarce.

Štoviše, psi s plosnatim licem poput francuskih buldoga i mopsa imaju 40 posto veći rizik od rane smrti u usporedbi s psima srednjih obraza poput labradora ili zlatnih retrivera, rekla je autorica studije Kirsten McMillan za Business Insider. Ove pasmine obično imaju problema s disanjem i bolesti srca što vjerojatno objašnjava njihov kraći životni vijek.

Osim pasa, znanstvenici su analizirali i životni vijek hibridnih pasmina. Otkrili su da je prosječni životni vijek čistokrvnih pasmina bio 0,70 godina dulji u usporedbi s onima manje prestižnog podrijetla. Razlika bi se mogla objasniti pojavom "dizajnerskih" hibrida poput Labradoodlea, rekla je McMillan.

Drugačija vrsta istraživanja

Dok su dosadašnje studije analizirale faktore uključujući spol, oblik lica, pasminu i veličinu tijela neovisno jedno o drugome, ovo je prva studija koja istražuje kako su svi ti faktori povezani s uzgojem i kako to utječe na životni vijek psa.

Pripitomljavanje pasa počelo je prije otprilike 16.000 godina. Međutim, većina pasmina koje danas poznajemo, nastala je u novije vrijeme, posljednjih 200-tinjak godina.

Primjerice, Lancashire heeler, pasmina koja živi najduže, priznata je kao nova pasmina od strane Američkog kinološkog saveza tek u siječnju ove godine.

Umjetni uzgoj skratio psima život

Ljudi su umjetno uzgajali pse kako bi postigli željene karakteristike ili sposobnosti.

Na primjer, jazavčari su uzgajani posebno za lov na jazavce. Njihove kratke noge i usko, dugo tijelo omogućuje im pratiti mirise na zemlji i uvući se u uske jazbine.

Stoljećima su ljudi utjecali na evolucijsku povijest pasa, ali su u tom procesu utjecali i na njihov životni vijek.

Prakse umjetnog uzgoja, odabira osobina i izolacije populacije mogu smanjiti genetsku raznolikost i dovesti do velikih zdravstvenih problema. Kod uzgojenih pasa dokumentirano je gotovo 700 nasljednih poremećaja, uključujući displaziju kukova, endokrine poremećaje i krvne poremećaje.

"Etička pitanja i pitanja dobrobiti povezana s uzgojem postala su jedno od najvažnijih pitanja oko dobrobiti pasa. I to se ne odnosi samo na Veliku Britaniju nego na cijeli svijet", zaključila je McMillan.