INTERVJU

Duško Ćurlić: "Velik je to posao i veliki pritisak. Vjerujte, svega sam se nagledao ovih godina"

| Autor: Marko Dobrecović
(Foto: HRT)

(Foto: HRT)


Tjedan Dore 2024. skladno napreduje. Nakon prve i druge polufinalne večeri, a uoči nedjeljnog finala donosimo zanimljiv razgovor s Duškom Ćurlićem. Voditelj s mnogo iskustva na pozornici Dore, ali i u komentatorskoj kabini Eurosonga, pravi je odabir za bogat i opsežan razgovor o mnogim pojedinostima hrvatskog izbora za Pjesmu Eurovizije, ali i samog Eurosonga. S njim smo razgovarali o novim kolegicama, pjesmama s brojnih prethodnih Dora, putešestvijama diljem Europe i njegovim iskustvima s Eurosongom.

TV gledatelji su dio šoua

Popularna Dora i ove se godine vratila kako bi odabrala hrvatskog predstavnika za Eurosong. Početkom stoljeća uvedeno je da Dora ima tri završne večeri, a ta se praksa ove godine vratila. Pozdravljate li tu odluku i po čemu je ona dobra?

– Mislim da su dvije polufinalne večeri i finale neka “dobra mjera” kojom se bira pjesma koja će nas predstavljati na Eurosongu. U polufinalima odlučuje samo publika, odnosno TV gledatelji svojim pozivima i porukama, a u finalu im se pridružuju i žiriji.

Već se na Eurosongu prošle godine pokazalo da je takav način glasanja dobra odluka pa je tako i naš Let 3 ušao u finale zbog svoga nastupa i poruke koju su gledatelji prepoznali. Znate, kad imate dva polufinala ipak se publika više identificira i prepozna nešto što je zaista dobro i svojim pozivima može na to utjecati. Možda će vam zvučati pretenciozno, ali i TV gledatelji su dio šoua iako fizički nisu u studijima.

Mnogi gledatelji s Dorom povezuju upravo vaše vođenje. Od svih domaćih voditelja najviše ste puta vodili to natjecanje, a nakon prošlogodišnjeg neplaniranog odustajanja, ove godine vratili ste se u poznatu ulogu, a društvo vam prave nove suvoditeljice Anja Cerar i Maja Ciglenečki. Kako su protekle pripreme te kako teče vaša suradnja?

– Dosad smo kolega Mirko Fodor i ja najviše puta vodili finala Dore, a ako uračunamo i polufinala, onda je to ozbiljna brojka. Nikako se on i ja dogovoriti koji je više puta vodio, ali u krajnjoj liniji to je manje bitno.

Vođenje ovakvog projekta, pogotovo tri večeri, vrlo je zahtjevno i puno toga ovisi o pripremama i povjerenju koje jedni u druge stječemo tijekom proba. Maja i Anja su dvije talentirane i šarmantne mlade osobe, štreberice kao i ja u onome smislu da žele imati situaciju što je moguće više pod kontrolom. Trudimo se na probama doći do one “lakoće” na pozornici i nadam se da će gledatelji biti zadovoljni našim poslom.

S Majom ste nedavno surađivali i na dodjeli nagrada Cesarica. Maja je u našem intervjuu kazala da ste odgovoran i temeljit u pristupu radu. Stoga, je li tom suradnjom vaša suradnja skladno započela?

– Ma, Maja je pristojna, hahaha. Šalim se. Dobro smo surađivali na Cesarici i kliknuli u trenutku. Obožavam svoj posao i nikada ga ne shvaćam doslovno jer to je zamka koja vas lako zezne i u tren od vas napravi bezveznjaka željnog svjetala pozornice.

Imam veliki respekt prema poslu, sceni, kolegicama i kolegama, svima onima koji su u taj posao dali dio sebe i zato volim detaljnu pripremu i volim znati da u zadanim okolnostima dajem najbolje od sebe. Naravno, nekima se sviđate, nekima manje, ali bitno je da si dao sve od sebe u tom trenutku. Onda se i loše kritike lakše prihvate, a one dobre više cijene.

Gabi Soža i “Tebe nema”

Doru ste pratili kroz godine, što privatno, što poslovno. Koje pjesme ste zapazili te koje i dandanas rado slušate?

– Hm, sklizak teren za odgovor. U ovih 25 godina Dore bilo je zaista sjajnih pjesama. Mnoga velika imena naše glazbe nastupala su na Dori. Od Olivera, Kemala Montena, Zdenke Kovačiček, Doris, Vanne, Maje Blagdan, Danijele, Tonyja Cetinskoga, Jacquesa, Borisa Novkovića, Ibrice…

Bilo je tu odličnih pjesama koje nisu pobijedile, a bilo je i onih koje su se nakon pobjede izgubile. Evo, prvo mi pada na um “Čarobno jutro” Nine Badrić. Nevjerojatna pjesma i nezaboravna Ninina interpretacija. Muk je bio dok je pjevala, a onda ona mala stanka nakon pjesme i nevjerojatan pljesak i ovacije publike. Nažalost, nije pobijedila te godine. Ma, ima tih pjesama.

Koja vam je omiljena pjesma s Dore?

– Kladim se da se malo ljudi sjeća pjesme “Tebe nema” koju je pjevala Gabi Soža. Predivna pjesma Jasenka Houre i Rajka Dujmića, ako se ne varam, i nestvarno emotivna i jaka izvedba Gabi koja se nažalost nakon toga nekako povukla sa scene.

Tu je i Kawasaki 3P i njihova “Antonija”, pjesma ispred vremena. Dvije godine nakon nje na Eurosongu su pobijedili finski Lordi s vrlo žestokim nastupom. Tu je i Elis Lovrić s pjesmom “War” koja je kao neko proročanstvo otpjevana samo godinu prije nego je svijet ponovno postao ratni poligon. Ma, ima tih pjesama…

Ako pričamo u kontekstu “što bi bilo kad bi bilo”, postoji li neka pjesma za koju vam je žao da se nije pojavila na pozornici Eurosonga?

– Teško je to ovako olako reći, a pogotovo biti “naknadno pametan”. Zamka je to velika. Ono što sa sigurnošću mogu reći je da pjesma koja se predstavlja na Eurosongu mora imati poruku, jasno komunicirati tu poruku i vjerovati u nju. Eto vam primjera portugalskoga pobjednika Salvadora Sobrala i njegove pjesme “Amar pelos dois”.

Bio je izvan svih “eurovizijskih” okvira, s baladom o ljubavi, s minimalističkim nastupom i čovjek je pomeo scenu i pobijedio nevjerojatnom razlikom u bodovima. Tada u Kijevu malo tko je davao šanse njegovom nastupu, ali čovjek je došao s iskrenom emocijom, začarao na tri minute svojom interpretacijom koju su ljudi prepoznali. O tome vam govorim, o iskrenosti, strasti i vjerovanju u poruku koju prenosite.

Zaista volim komentatorski posao

Kako izgledaju vaše pripreme za eurovizijski komentatorski zadatak?

– Trudim se pronaći što više relevantnih podataka o predstavniku svake zemlje, razgovaram o njima i s kolegama komentatorima, ako imam prilike i s izvođačima. Gledam na probama, slušam, zapisujem i na neki način stvaram si neku sliku koju pokušavam prenijeti gledateljima. Trudim se da u tim informacijama ima i nečega što ne mogu baš svugdje pronaći, neki detalj koji začini priču. Nekada uspijem, nekada ne, ali zaista volim taj komentatorski posao jer je spoj mojih dviju velikih ljubavi, radija i televizije.

Pripreme za Eurosong

Nastavno na Doru i domaćeg predstavnika kojeg ćemo u nedjelju imati priliku upoznati, pripremate li se za Malmö i novo izdanje Eurosonga?

– Lagano se pripremam, pripremam neke podatke i neke zanimljivosti koje mi se čine da bi ih bilo zgodno prezentirati. Ima još vremena, dosta je još nepoznanica, ali do svibnja će stvari sjesti na svoje mjesto.

Zapravo, Eurosong je na prilično domaćem terenu kada se održava u Švedskoj. Treći put u posljednjih desetak godina bit će održan u toj zemlji. Postoji li nešto toliko specifično, dobro i posebno kada se Eurosong održava u Švedskoj?

– Sve vam je to zbog onog osjećaja koji izaziva riječ ABBA. Sve ono što su mogli pomaknuti u pop glazbi, od produkcije, pjesama, nastupa, marketinga, oni su napravili još prije puno godina i postali sinonim ne samo za Eurosong nego i za Švedsku i za popularnu glazbu kojoj su nametnuli visoke kriterije.

Eurosong se održava u Malmöu zahvaljujući Loreen. Niste skrivali svoje impresije prema njezinoj pobjedničkoj pjesmi “Euphoria” iz 2012. godine, no kakva vam je njezina pjesma “Tattoo”?

– Kada je nastupila u Bakuu i izvela “Euphoriju”, bilo je jasno da je žena posebna, po izričaju, izgledu, scenskom nastupu, ma svemu. Eurovizijska pozornica ima tu neku svoju posebnu magiju pa joj se mnogi vraćaju na ovaj ili onaj način. Njezin prošlogodišnji nastup bio mi je nekako “nategnut”, neko recikliranje i nedorečenost. Vrhunski je sve to bilo zapakirano i produkcijski i scenski, ali iskreno, nije me nimalo taklo. Sve mi je to izgledalo nekako forsirano. Ipak, pobijedila je u Liverpoolu i Eurosong ide opet u Malmö.

Čuli smo i gledali sve kontroverze oko njezine pobjede pa i godišnjici ABBA-ine pobjede. Mislite li da je Loreen trebala pobijediti na prošlogodišnjem izdanju Eurosonga?

– S obzirom na to da je imala najviše bodova i pobijedila je, tu se nema što dodati. Može vam se sviđati ili ne. Osobno, favorit mi je bio Marco Mengoni i njegova pjesma “Due vite”. Nevjerojatno snažna pjesma koja će, siguran sam, ostati još dugo. Bila je sjajna i Francuskinja La Zarra i njezina pjesma “Evidemment”, ali publika, a još više žiriji, odlučili su se za Loreen.

Svega sam se nagledao

Mnoge svibnje proveli ste na licu mjesta samog Eurosonga. Jeste li tijekom godina bivanja na Eurosongu uspostavili prijateljstva ili poznanstva s televizijskim osobama iz drugih država, a možda i s raznim zvijezdama koje su se pojavljivale na Eurosongu?

– Nisu to baš prijateljstva u onom pravom značenju te riječi, ali postoji jedno međusobno uvažavanje među kolegama komentatorima. Zanimljivo je, recimo, gledati neke bogatije zemlje i televizije koje kao podršku komentatoru šalju i asistenta i novinara i producenta koji mu pomažu u oblikovanju njegovog prijenosa.

Znate, nekako sam se osjetio dijelom te zajednice kada me je Peter Urban, legendarni njemački komentator, pitao da mu pojasnim nastup nekih od naših izvođača ili da mu kažem svoj stav o favoritima. Vrlo je strog i njegova riječ ima težinu, a kad je nakon prve generalke pohvalio Let 3, znao sam da dečki idu dalje. Tako je i bilo.

Koliko ste dobri u prognoziranju pobjednika, kako Dore tako Eurosonga? Događa li vam se da već na prvo slušanje možete “otkriti” tko će pobijediti?

– Hm, nisam baš toliko vidovit, ali recimo da na Eurosongu pogodim 7 od prvih 10. Tako je nekako i s Dorom. Puno je tu detalja koji utječu na konačni rezultat. Netko može biti sjajan na svim probama, stajati dobro na kladionicama, a onda dođu tri minute stvarnosti i nastup, dogodi se trema ili se ne uđe dobro u pjesmu i eto ti problema jer se nisu ispunila očekivanja.

Nezahvalno je prognozirati, ali i zabavno. Na Eurosongu nas desetak imamo internu kladionicu za komentatore i rijetko pogodimo baš u većini. Ali to je ta čar koju vam daje takvo natjecanje koje neće promijeniti svijet, ali će vas na nekoliko sati opustiti, a možda i zabaviti.

A dogodi li vam se da, komentirajući Eurosong, zamijetite da neka pjesma postigne neočekivano nizak ili visok plasman?

– Naravno da se dogodi. Neki jednostavno ne izdrže taj pritisak i puknu na nastupu bez obzira na to što su na probama bili sjajni. Koliko god to gledali samo kao zabavu, velik je to posao i veliki pritisak s kojim se svatko bori na svoj način. Vjerujte, svega sam se nagledao ovih godina.

Istanbul je poseban

Već ste 18 godina komentator Eurosonga. Koji grad, i koji izbor najviše pamtite, i zbog čega?

– Teško je izdvojiti nekog jer se zaista svaka zemlja kao domaćin trudi dati najviše od sebe i u produkcijsko-tehnološkom smislu i u načinu prezentacije i u samom televizijskom prijenosu. Mnogo sam puta na Eurosongu vidio tehnologiju za koju sam načuo da postoji, a onda bih na licu mjesta vidio čaroliju koju stvara. Nekada znam za vrijeme nekog nastupa izaći iz svoje komentatorske kabine i zajedno s publikom gledam nastup. Osim samih pjesama ne zaboravite da je Eurosong ustvari televizijsko natjecanje iako to nigdje doslovno ne piše. Lijepo je biti dio toga uživo.

U kojem ste se gradu najbolje proveli?

– Možda mi je u najboljem sjećanju ostao Istanbul. Taj megapolis koji vam prvo napravi takvu zbrku u glavi da poželite odmah otići doma, a onda svakim danom želite da vaš boravak traje što dulje. Ima taj brutalni povijesni štih sudara istoka i zapada, ima te svoje nevjerojatne okuse i nekoga reda u naizgled kaotičnom gradu. Nekako imate osjećaj svijeta u jednom, tradicije i modernoga. Baš poseban grad koji vas jednostavno kupi detaljima.

Veljača i ožujak čine razdoblje kad saznajemo većinu pjesama koje će se naći na Eurosongu. Uspijevate li i imate li običaj pratiti što druge zemlje šalju na Eurosong?

– Pratim, ali ne pozorno. Znate, pokušavam izbjeći onaj halo efekt jer često nečija vizualna prezentacija nije u skladu s onim što vidite na sceni, a meni za moj posao je to bitno. Zasad mi je favorit, uz našeg još neizabranog predstavnika, francuski predstavnik Slimane. Kantautor nevjerojatnog talenta, glasa, nastupa. Pobjednik je njihovog The Voicea. Odličan je. Francuzi zadnjih godina šalju sjajne predstavnike na natjecanje. Od Barbare Pravi, La Zarre pa evo do Slimanea. Ozbiljno igraju, rekli bi kolege sportski komentatori.

 Graham Norton – jednostavan i profesionalan

Jeste li imali prilike upoznati najpoznatijeg eurovizijskog komentatora Grahama Nortona?

– Jesam, hehehe. U Tel Avivu smo se zamalo sudarili na vratima dvorane jer je jurio na intervju jedan na jedan s Madonnom. Bez obzira na žurbu, fotkali smo se i otkrio mi je svoj mali blokić u kojem rukom piše pitanja ili neke zanimljive stvari, bez obzira na to što ima dva asistenta i producenticu. Vrlo je jednostavan i vrlo profesionalan u komunikaciji iako je zaista velika zvijezda u punom smislu te riječi. Niti u jednom trenu nisam osjetio neku bahatost u njegovom nastupu kada je s kolegama komentatorima ili prema bilo kome. U tome, u toj jednostavnosti je njegova veličina.

Kolač viška

A koliko se zanimate za Sanremo? Taj festival uživa veliki renome i u našoj zemlji, stoga poslušate li rado pjesme koje se tamo nađu?

– Naravno. Jako volim talijansku glazbu i tu njihovu opuštenost u pristupu. Puno je novca uloženo u festival, puno scenarista i modne industrije. Veliki je to biznis koji predstave na šarmantan i naizgled jednostavan način. Lijepo je to gledati u prijenosu, ali iskreno, nisam siguran koliko bi funkcioniralo kod nas. I u tome i jest posebnost Sanrema. Tko god bi ga kopirao, bojim se da bi ispao smiješan u najmanju ruku.

Ovogodišnji Eurosong vodit će pratiteljima tog natjecanja poznata Petra Mede kojoj će to biti treće vođenje Eurosonga te švedska glumica Malin Akerman. Jeste li se sreli s Petrom Mede na prošlim Eurosongovima te kako ocjenjujete njezin voditeljski nastup? Prilično je pamtljiva u toj ulozi, zar ne?

– Aa, sjajna je. Užitak ju je gledati na probama u potpuno opuštenom izdanju. Nevjerojatno je šarmantna i opuštena, a iza nje stoji čitav tim, nekoliko scenarista i ljudi koji brinu o njoj i daju joj taj prostor slobode u kojem ona daje najbolje od sebe. Veselim se ponovo je vidjeti uživo na sceni.

I za kraj, što ste u svom neposrednom bivanju na Eurosongu naučili o tom dugogodišnjem natjecanju?

– Da je to kolač viška. Ne treba vam, ali ga pojedete bez obzira na sve i gušt vam je. Baš gušt. Eto, to sam naučio.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter









Web kamere

Pula

Pula: Gradilište Studentski dom
Pula: Gradilište Studentski dom

Pula

Pula: Forum
Pula: Forum