Posljednjih je godina Turska postala prava hit turistička destinacija; zemlja kontrasta smještena na dva kontinenta, s Istanbulom koji spaja evropski i azijski dio svojim strateškim položajem na Bosporu, stepskim prostranstvima srednje i istočne Anatolije, ali i egejskim, sredozemnim i crnomorskim pokrajinama uz more; to su različitosti koje privlače i u kojima svatko može pronaći nešto po svom guštu.

Bila bi dovoljna i samo posjeta Istanbulu, tom kozmopolitskom velegradu koji se poput hobotnice raširio na tjesnacu između Mramornog i Crnog mora, na mjestu gdje se sastaju Istok i Zapad a svježi morski zrak miješa sa suhim stepskim vjetrovima. Razni su osvajači i vojske tutnjali ovim krajevima s istim ciljem: zauzeti srce moćnog Bizantskog pa Otomanskog carstva i silna bogatstva njegovih careva i sultana.

U Istanbul smo stigli avionom na jedan od tri aerodroma, od kojih je najnoviji "Istanbul" jedan od najvećih na svijetu, a izgrađen je u europskom dijelu grada. Iste večeri, nakon smještaja u hotel, nestrpljivo krećemo u susret ovom živom, pulsirajućem organizmu koji nikad ne spava. "Svijetla velegrada" blješte na sve strane: od horizontalnih ili vertikalnih postavljenih na fasade velikih hotela do diskretno osvijetljenih džamija koje izranjaju iz mraka kao iz priča o 1001 noći. Na mostu Galata koji vodi preko Zlatnog roga, potopljenog riječnog ušća koje se ulijeva u Bospor, na tisuće ribiča pecaju u listopadskoj noći; očito im je dan prekratak, pa pecaju u trećoj smjeni.

Jedinstvene džamije

Na Istiklal aveniji, pješačkoj kucavici grada, s druge strane mosta, bezbroj dućana nudi svoju robu, od odjevnih predmeta poznatih marki do začina i finih kolača po kojima je Turska poznata; ne možemo odoljeti njihovim baklavama sa pistacijama, ali treba čekati red i da se delicije posebno zapakiraju, bez obzira da li ste kupili kilogram ili samo dva kolača.

Naime, u ovom dijelu grada se nalaze mnoge slastičarne "s potpisom", a datiraju iz sredine ili kraja 19. stoljeća. Obiteljski biznis je pokrenuo neki od davnih predaka imenom Mustafa ili Hasan, pa se njegov brkati lik ljubazno smješka s velikih panoa u izlozima. Jedemo onako s nogu, na ulici, uživajući u slatkom, istanbulskom dočeku. Na Istiklalu sve vrvi od života; čitave obitelji s djecom sjede po zidićima ili klupama, jedu na ulici kao i mi, uglavnom pečeni kukuruz ili kestenje i slušaju muziku lokalnih bendova koji sviraju duž avenije.

Istiklal vodi ravno do poznatog trga Taksim (turski Taksim mejdani); mnogobrojni prosvjedi i štrajkovi, neredi vezani uz važne nogometne utakmice, ali i dočeci Nove godine i proslave Dana Republike Turske, sve se uvijek odvija na tom trgu.

U Istanbulu ima "samo" 4.000 džamija, a s obzirom da grad broji 15-20 milijuna stanovnika, izgleda da je i to premalo jer je na azijskoj strani grada 2017. nikla Nova džamija, najveća u Turskoj, koja može primiti 60.000 vjernika!

Najpoznatije džamije se nalaze u najstarijem dijelu grada gdje su Grci u 7. st. pr. n. e. osnovali antički Bizantion, a to su: Aja Sofija, Sultanahmedova ili Plava džamija i Sulejmanova džamija.

Haghia Sophia, prema grčkom Sveta mudrost, nekadašnja ortodoksna crkva je od njih najstarija; izgradio ju je car Justinijan u 6. stoljeću na ostacima izvornih crkava iz razdoblja careva Konstantina Velikog i Teodozija, koje su stradale u požaru.

Bila je to najveća crkva onog vremena i taj je status zadržala čitavih 900 godina, do izgradnje bazilike Sv. Petra u Rimu. Ogromna kupola nadvisuje središnji prostor i naslanja se na četiri debela stupa i nekoliko manjih kupola koje se nižu jedna ispod druge, prenoseći teret glavne kupole na najudaljenije dijelove crkve; kroz čitav period Bizantskog carstva ova izuzetna građevina je bila ogledni primjer izgradnje većih ili manjih crkava. Svijetlost prodire u unutrašnjost crkve kroz kupole i mnogobrojne prozore na galerijama obasjavajući ulašteni mramorni pod s "pupkom svijeta", kvadratom u podu koji je metaforično predstavljao središte Bizantskog carstva. Kupola kao da lebdi iznad brojnih mramornih stupova od malahita i porfirija i zidova ispisanih kaligrafskim potpisima raznih sultana. Uz jedan od zidova se nalazi nezaobilazan mihrab - polukružna niša koja pokazuje smjer prema Meki prema kojoj se mole vjernici, pod ogromnim lusterom s bezbroj svjetiljki.

Crkva je 1453, kad je Mehmed II Osvajač zauzeo Konstantinopol pretvorena u džamiju, dodana su joj četiri minareta, a sve su vrijedne freske i mozaici prekriveni vapnom. Prvi turski predsjednik Kemal Ataturk je 1934. donio odluku da se džamija pretvori u muzej, a freske i mozaici restauriraju jer je građevina i kršćanska i muslimanska. Nažalost, od prošle je godine Aja Sofija opet pretvorena u džamiju, uz žestoke prosvjede opozicionih stranaka, turskih intelektualaca kao što je nobelovac Orhan Pamuk, ali i UNESCA, pape Franje i mnogih svjetskih političara.

Za našeg posjeta nije se moglo pristupiti galerijama gdje se nalaze originalne bizantske freske, koje su najvjerojatnije opet prekrivene. Nekim čudom, ostala je nepokrivena freska iznad ulaza u samu džamiju iz 10. stoljeća, a prikazuje careve Justinijana koji drži maketu Aja Sofije, Konstantina Velikog s maketom grada i Bogorodicu s djetetom u sredini kompozicije. Podloga je pozlaćena, a carska odjeća bogata i minuciozno izvedena; oba cara imaju aureole iznad glave kao božanstva koja predaju darove crkvi i predstavljaju najvišu svjetovnu i crkvenu vlast.

Ogromni hipodrom

Plava džamija se nalazi u blizini Aja Sofije; ime je dobila po keramičkim pločicama s plavim biljnim motivima iz turskog grada Iznika kojima su obloženi unutrašnji i vanjski zidovi. U Izniku, jugoistočno od današnjeg Istanbula, se u to doba izrađivala najfinija keramika u cijelom carstvu. Džamiju je dao izgraditi sultan Ahmed početkom 17. stoljeća i kako je svaki sultan morao u nečemu nadvisiti svog prethodnika, tako su i džamije bivale sve veće, pa ova ima čak 6 minareta. U to vrijeme je i najveća džamija u Meki imala 6 minareta, pa je sultan Ahmed na brzinu morao platiti izgradnju sedmog u Meki! I Nova džamija na azijskoj strani grada ima, pogađate, 6 minareta.

Zalaz sunca na ovom magičnom mjestu, među svim tim minaretima, narančastim odsjajem Aje i plavim Plave džamije na ogromnom trgu uz Mramorno more, zaista na pravi način dočarava duh i kulturu Istoka.

Pored Plave džamije se nalaze i ostaci ogromnog hipodroma (turski At mejdani) kojeg je dao izgraditi Konstantin Veliki na temeljima starijeg iz 3. stoljeća, a mogao je primiti 100.000 ljudi. Pored hipodroma se nalazila Konstantinova palača odakle se tajnim tunelom moglo izaći direktno na trkalište. Danas su tu, u jednoj ravnini poredani egipatski obelisk i grčki stup zmije koju je Konstantin donio iz Luxora i Delfa, te stup Konstantina Porfirogeneta iz 10. stoljeća, a čitav prostor je veliko šetalište uokvireno zelenilom i parkovima. Hipodrom je krasila i poznata antička brončana skulptura četiri konja kao dio kvadrige, četveroprega, koju su križari početkom 13. stoljeća vratili u Veneciju gdje se prvobitno nalazila, pa danas njena replika ukrašava pročelje crkve Sv. Marka, dok je original pohranjen u muzeju u unutrašnjosti crkve.

Palača Topkapi

U blizini je još jedna znamenitost, a to je Topkapi palača (turski Topkapi saraji), veliki kompleks uz more, koji je dao sagraditi Mehmed II Osvajač, neposredno nakon što je zauzeo Konstantinopol. Palača je bila glavna rezidencija osmanskih sultana punih 400 godina, kada je preseljena u Dolmabahe palaču u novijem dijelu grada. Kompleks sadrži Divan gdje su vijećali sultan, veliki i ostali veziri, bogatu biblioteku, prostran harem kojim su "vladale" majke pojedinog sultana, muzej satova s 380 različitih izložaka i muzej umjetnina u kome se čuvaju predmeti od neprocjenjive vrijednosti kao što su čuveni Topkapi mač optočen draguljima, 86-karatni dijamant, carski tron - poklon Perzijskog šaha i drugi. Palača se nalazi uz sam Bospor, pa se s nje nadaleko pruža pogled na brojne brodove i brodice koje plove tjesnacem.

U istom dijelu grada se nalazi Velik bazar ; sultan Ahmed je lukavo dao izgraditi pozamašnu natkrivenu tržnicu kako bi privukao bogate trgovce koji su financirali izgradnju njegove džamije, jer je u to vrijeme Otomansko carstvo već bilo na zalazu. A na bazaru, nema čega nema: šarenilo keramike, ukrasnih lampi, predmeta od drva, zlata, dragog kamenja, začina i čajeva kojeg Turci piju više nego kave? Dijelovi bazara se neprestano obnavljaju i lako se izgubiti u njegovim uskim uličicama s brojnim dućančićima i zanatskim radnjama i naći se u nekom davno prošlom vremenu…

Doživljaj Istanbula ne bi bio potpun bez vožnje brodom po Bosporu odakle se najbolje može vidjeti sva ljepota velegrada i njegova raširenost na obje obale. Unatoč tmurnom i prohladnom vremenu doživljaj grada na moru je bio poseban. Brod vozi najprije uz evropsku, pa uz azijsku stranu; odmah po polasku ukazali su se minareti i obrisi veličanstvene Sulejmanove džamije iz sredine 16. stoljeća koju je za Sulejmana Veličanstvenog projektirao najpoznatiji carski arhitekt Sinan. U njoj su pokopani sultan, njegova žena Roxelana i Sinan.

Uz evropsku obalu su smještene brojne starije vile iz 19. stoljeća i luksuzna Dolmabahe palača sva u mramoru s unutrašnjim stubištem od kristala koja je, nakon preseljenja iz Topkapija, postala rezidencija posljednjih turskih sultana, ali još raskošnije i bogatije uređena od nje.

Na azijskoj strani Bospora se nalaze moderne vile uronjene u zelenilo; inače, za mirniji život je povoljniji upravo azijski dio, dok je evropski užurban, poslovno industrijski i turistički.

Poseban doživljaj su viseći mostovi na Bosporu, ispod kojih smo prolazili; izgledaju pomalo nestvarno i krhko na svojim elegantnim visećim elementima. Prvi i drugi Bosporski most su dugački oko 1,5 kilometara, dok treći ima 2,1 kilometar i visinom od 322 metra jedan je od najvećih visećih mostova na svijetu.

Izgrađen je 2016. i ima 8 cestovnih i 2 željezničke trake, a nalazi se dalje od grada, bliže Crnom moru i predstavlja svojevrsnu istambulsku zaobilaznicu.

Pomorski promet je na Bosporu veoma živ i užurban; tjesnac je vodeni "autoput" kojim godišnje prođe 50.000 brodova, koji najviše prevoze naftu iz Rusije i Kaspijskog jezera u zemlje Sredozemlja. Ispod Bospora je izgrađen i željeznički tunel - Marmaray dužine 13,6 kilometra, kojim se za 4 minute može stići s jedne na drugu obalu grada. Tunel se nalazi 60 metara ispod mora, a pušten je u promet 2013. s čak devet godina zakašnjenja zbog arheoloških iskapanja. U podmorju je pronađeno 13 olupina brodova i velik broj vrijednih predmeta.

Povezane vijesti

• U eksploziji u Istanbulu petero ranjenih
• Istanbul: 10 mrtvih i 15 ranjenih u eksploziji
• U Hrvatskoj sve popularnija razmjena kuća i stanova