Kraj godine. 31. prosinca. Dan na čijem si kraju čestitamo, i poželimo jedni drugima sve najbolje u sljedećoj godini.

A bit će kao i svaka do sada, bolja, gora, vesela i tužna. Ovisi, kako kome i u kom periodu će nam se nešto u životima događati. Što se mene tiče taj čestitarski dio već odavno ne uzimam kao nešto više od puke kurtoazije. Pitam se koliko njih koji mi požele sve naj naj u tom trenutku zaista misli na mene i iz srca mi to naj naj želi. I ne izuzimam se iz tog kruga.

Velikoj većini i ja ofrlje iz navike i običaja poželim sve naj, pošaljem SMS, poruku na Viber ili u fejsov inbox, elektronskom poštom i furamo dalje.

Neke nazovem, s nekima se sretnem, nekome dam ruku, nekog i zagrlim ali uvijek se barem u sebi od srca nasmijem kada s nekim izmijenim one zračne poljupce, kad nam se aure skoro pa dotaknu a mi cmoknemo zrak pored obraza i hajdemo se svi skupa na ovoj planeti zavrtjeti se još jedan krug oko Sunca.

Bit će loših dana ali bit će i onih dobrih, s time sam odavno pomiren pa ću se kao i do sada truditi da sebi priuštim što više onih u kojima ću istinski uživati, raditi što volim i što mi je gušt. Pa zato živim i živim se osjećam jebiga. Čisto usput, ne bih htio nikoga uvrijediti pogotovo jer je i to oko sunca paradigma kojoj trenutno vjerujemo, ali, da li ravnozemljaši slave novu godinu, to jest novi krug? Znatiželjan sam, ništa drugo. A sad dosta više s novim litom jer ih na svijetu ima koliko ćeš, svi ste sigurno čuli za Kinesku novu godinu, a njih nije ih malo ne tem svitu i izmislili su vatromet, islamsku novu godinu, ima ih puno koji je slave po Julijanskom kalendaru, ili Budističku, Židovsku, Tajlandsku…. Sada smo u za nas 2022. nakon rođenja Krista i neka vam je svima sretna i najljepša mada ćete se za to morati najviše potruditi sami.

Prije par tjedana napisao sam kraći tekst "Treking bez ruksaka" kojeg pod rubrikom putovanja još uvijek možete pronaći na portalu Glasa Istre. Da se citiram: "Ako svemu pridodate lagani uspon na uzvisinu s pogledom označenu putem kao foto point na koji obaveza radi ovog puta nisam stigao".

Obećao sam si vratiti se te sam to i učinio. Pula je bila zavijena u gustu maglu no znao sam da me već prije Vodnjana čeka sunce te krenuo, a u Balama se našao s prijateljima.

Krenuli smo na kraći "sprehod" kako to Slovenci kažu za - malo hodati. Kratki uspon do tako nazvanog foto pointa zaista bih svakome preporučio. Prije uspona na sam vrh omanje uzvisine Forke 208 nmv koji je nešto kraći od kilometra proći ćete pored Fontana, kako ih u Balama zovu.

Mjesta u kojima se sakupljala i sakuplja voda. Prva je presušila, kako mi u mjestu kažu (da budem iskren u oštariji uz kobasice i kapuz) više ne drži vodu te su je nasuli šljunkom te bi u doglednoj budućnosti trebala postati mali teatar ili nešto slično, a kraj druge smo uživali. Trebala je ovo biti mobitel fotoreportaža bez previše teksta ali želim još nešto napisati.

Iznad druge fontane nalazi se čelični toranj iliti vidikovac što zaista i je, to jest bio bi da imate na čemu stajati. Pod njim je crkvica Sv. Tome, a pogled se za lijepog vremena pruža do Učke, mora, pa i Alpa. U to sam siguran mada ih mi nismo vidjeli. Nismo ni more, bilo je pod maglom. Ipak šetnja se isplatila, mada mi nije jasno zašto je teško postaviti tih par tavalona ili čega god i dodati ogradu da se na tornju može stajati a ne vrtjeti se na vrhu škalina jer na jednu stranu gledaš prema Učki, a na drugu na Bale i more.

Lijep je to krajolik vrijedan malo šetnje kad ono - ipak mali ćorak.

Sto puta ponovljeno kako više od 50% svjetskog BDP-a čini doživljajna industrija u kojoj je turizam veliki igrač, a turisti traže doživljaje makar i male, stoga dajte se molim vas isprsite za taj pod i ogradu, dodao bih i antikorozivnu zaštitu samog tornja.

Nije hitno, ali bolje ranije nego kada bude kasno. Ipak je taj đireto bio prekratak za lijep dan te smo otišli i do crkve Sv. Petra na stijeni, a da ne ponavljam već napisano potražite tekst "Treking bez ruksaka". To je mjesto čarobno.

Već na prilazu šumom kakvih par sto metara od same crkvice primijetit ćete sve više stijena a onda - puf. Među manjim stijenjem iznad šumskog proplanka na najvišoj s te strane gljivastog oblika uzdiže se crkva Sv. Petra.

Stoji gore tako dobro uklopljena u krajolik da je teško zamisliti kako bi sve izgledalo da je nema. Ako je ono bio foto ovo je energy point 100 posto. Cijeli taj kutak prekrasne prirode pune stijenja, mahovine, paprati jednostavno trebate doživjeti. Međutim, sama crkvica je u groznom stanju. Krov je urušen, a s jedne strane zidovi dobivaju trbuh i čekaju kada će se razletjeti od vlage i paprati koja u njima buja. Unutrašnjost je katastrofalna do te mjere da te najmanje smetaju potpisi urezani u žbuku gdje god je mjesta bilo.

Ne zaslužuje crkvica Sv. Petra na tako bajkovitom mjestu tako nemaran odnos u čijem god da je vlasništvu.

Bale su sve ljepše i privlačnije, u okolici ima toliko toga za obići, tako da je sramota ovaj možda i najljepši biser prepustiti propadanju. Da li je to kritika – naravno da je pa ako upali Sv. Petar dobiti će novi krov, zid biti saniran a na ulaz u crkvu postavit će se čvrsta vrata, makar i ona čelična rešetkasta – s još jačim kračunom jer izgleda da tako mora biti bez obzira na friške kandele, vandala je ili više ili su marljiviji. Hvala na čitanju i sretno Vam bilo.

Povezane vijesti

• KAMO ZA VIKEND: Općina Bale - na pola puta između ekvatora i Sjevernog pola
• KAMO ZA VIKEND: Treking bez ruksaka (bar ne velikog) ili ugodna šetnja od Bala do crkve Svetog Petra na Vrhu
• KAMO ZA VIKEND: Zaboravljene ulice i mjesta Pule