Korisnici programa Psihijatrija u zajednici, koji već osmu godinu uspješno vodi medicinska sestra Oriana Španić, ovih su dana počeli uređivati zemljište u blizini Odjela za psihijatriju pulske Opće bolnice. Radi se o zapuštenoj parcelici ispod crkvice sv. Mihovila na kojoj se nalazi derutna fontana. Španić veli da na tom mjestu korisnici namjeravaju urediti ružičnjak te pozivaju građane da i sami, kad za to dođe vrijeme, posade ružu. Parcelu koju im je bolnica dala na korištenje trenutačno čiste i pripremaju je za sadnju.

- Želimo formirati ružičnjak, vratiti fontanu u funkciju za dobrobit pacijenata, građana i studenata. Opće dobro je skup svih uvjeta društvenog života koji pogoduju punom razvoju čovjeka i društva, kaže Španić.

Korisnici programa - a riječ je o 96 osoba iz cijele Istre, među kojima 78 muškaraca i 18 žena, koji mahom boluju od shizofrenije i bipolarnog poremećaja - radom za opće dobro podižu razinu samopouzdanja i samopoštovanja, ali i svijesti o vlastitoj poziciji, interesima i potrebama ljudi oko nas, kaže naša sugovornica. U sklopu Programa u zajednici, za koji je Španić prije nekoliko godina nagrađena Istrijanom, korisnici veći dio vremena borave izvan institucije, odlaze u grad, sudjeluju u različitim aktivnostima, odlaze u kino, kazalište, putuju na izložbe.

Na taj se način značajno poboljšava njihova kvaliteta života, ali i dijagnoza, pa gotovo nijedan od njih nije rehospitaliziran. Sadnja ružičnjaka jedna je od aktivnosti kojima se postiže taj cilj.

Podsjećajući na Svjetski dan mentalnog zdravlja, koji je obilježen 10. listopada, Španić kaže da mentalno zdravlje, kao dio općeg zdravlja, predstavlja važno područje za pojedinca, obitelj i društvo u cjelini. Stoga je prevencija, rano otkrivanje, dijagnostika, liječenje i rehabilitacija duševnih poremećaja i bolesti, kao i bolesti ovisnosti, od posebnog zdravstvenog interesa stanovništva u Hrvatskoj.

- Mentalnom invaliditetu odgovara osoba s duševnim (psihičkim) smetnjama, odnosno osoba s psihosocijalnim teškoćama, a riječ je o osobama oboljelim od bipolarnog poremećaja, te shizofrenije, od koje pak boluje jedan do dva posto populacije. Još se sasvim pouzdano ne zna što je to shizofrenija. Postoje raznovrsne definicije i vrlo je teško reći koja je ona prava, ako takva uopće za sada i postoji. Mnogo je lakše govoriti o simptomima koji se javljaju u sklopu shizofrenije, premda ne postoji suglasnost niti oko toga, objašnjava Španić.

Nijedna bolest tako radikalno ne razara osobnost i temelje ljudskog bića kao što to čini shizofrenija, veli ona. Invalidnost shizofrenih bolesnika nije samo rezultat bolesti, već i nuspojava antipsihotika, socijalne izolacije, lošeg socioekonomskog statusa, a ne treba zanemariti niti predrasude povezane s dijagnozom shizofrenije.

Povijesno gledano, liječenje shizofrenije je sve donedavno bilo karakterizirano različitim nivoima isključivanja oboljelih pojedinaca iz društvene zajednice, prisilnim liječenjem, strahom i zaziranjem zajednice od ovih bolesnika, kao i sramotom u njihovim obiteljima.

Poražavajuće je da shizofreni bolesnici još uvijek žive uz veliku stigmu koju nosi ova bolest, za koju mnogi još uvijek smatraju da bi je najbolje bilo tretirati što dalje od očiju javnosti i svakodnevnog života, veli Španić.

- Osoba oboljela od shizofrenije je dio društva u kojemu živi, i društvo svojim postupcima može dovesti do psihičkog poremećaja, utjecati na njegov tijek i prognozu, isključiti je iz društva, ali isto tako i omogućiti joj adekvatnu pomoć (destigmatizacija i senzibilizacija spram oboljelih) što dovodi do poboljšanja kvalitete njihovog života, objašnjava Španić.

Da bi se što više približili građanima i čim više uključili u svakodnevan život, korisnici programa Psihijatrija u zajednici, koji su ujedno i članovi udruge Žuta minuta, u potrazi su za prostorom u centru grada, gdje bi njihove aktivnosti bile vidljivije, a u njima bi mogli sudjelovati i svi ostali Puljani.

Povezane vijesti

• Tamo gdje sam ja nema smrti
• U mraku se žari cigareta
• Kameni ugljen