UMJETNIK POSEBNE VRSTE

Poznati vizažist Robert Kozjak: "Mladenke znaju biti zahtjevnije i od Linde Evangeliste"

| Autor: Edita Burburan
(Snimio Sergej Drechsler / Novi list)

(Snimio Sergej Drechsler / Novi list)


Poznati vizažist Robert Kozjak već godinama živi na svom imanju u Osilnici uz slovensku granicu.

Na starom imanju svojih djedova pronašao je mir i zadovoljstvo. Iako se nikada nije odrekao svoje ljubavi prema savršenom make-upu, nakon revija i angažmana radije odlazi u skrovito seoce gdje uživa u svakodnevnim poslovima vezanim uz imanje.

U jesen kosi travu, u proljeće se raduje sađenju novih biljaka, a zimi blaguje.

U razgovoru prisjeća se i riječkih dana kad je s Katjom Restović pokrenuoStudio Art Design, te manifestacije poput Fashion News kao i druge koje su označile i početak hrvatske modne scene.

Odnedavna ste ponovo redoviti gost u Rijeci, kao vizažist sudjelujete u promotivnom predstavljanju makeup trendova, a uskoro ćete ponovo započeti i s edukacijama u sklopu škole Dante. Znači li to da se vraćate Rijeci?

– Rijeku nisam napustio nikada, niti to želim. Poslovno samuvijek ostao vezan za Rijeku. Do pandemije 2020. sam radio kao make-up artist u frizerskom salonu Aleksandra, ali me COVID "otjerao". Volim svratiti u trgovinu Moda i Ljepota koja već više od četvrtine stoljeća brine o svojim klijentima ponudom svjetskih poznatih brendova. Voditeljica Sanja Matrljan i osoblje trgovine vrlo su susretljive i stručne prilikom pronalazaka i odabira najboljeg proizvoda koji trenutno tražim.

Radim s kolegicom Natašom But Florenin koja predstavlja preparativnu kozmetiku, jer bez kvalitetne njege i skrbi o koži nema dobrog ili najboljeg rezultata makeupa. U prosincu sam uz dvije kolegice, Romanu Poropat te Barbaru Kancilja, započeo s predavanjima u školi Dante.

Podučavamo polaznike za zanimanje vizažista, učiti ih tehnikama, vještinama, stilovima izrade make-upa korisnim za kreiranje svog stila i kako ga prezentirati. Drago mi je što postoji potreba za učenjem i razvijanjem ovih vještina i znanja iako nam je šminkanje svakodnevnica. Saznao sam da sam potaknuo mnoge da zavole ovaj posao.

Najljepši dani djetinjstva

Unatrag nekoliko godina odlučili ste se povući u osamu i od tada živite u Sloveniji na svom imanju, što je presudilo takvoj odluci?

– Pred dvanaestak godina odlučio sam otići iz Rijeke i zamijeniti užurbani ritam s drugačijim pogledom kroz prozor. Otišao sam u Osilnicu, u slovensku općinu preko Kupe i postao prvi susjed Primorsko-goranske županije. Na ulazu u općinu lik Petra Klepca dočekuje svakog gosta uzdignitim rukama u kojima drži smreku. "Dežela" Petra Klepca, osim osilniške općine u Sloveniji, obuhvaća i područje u Hrvatskoj, Gerovo i Mali Lug koje se diče istim narodnim junakom, čovjekom-divom nevjerojatne snage i pravednosti. Imanje na Malinišču naslijedio sam od mamine obitelji.

Malinišče je starodrevno obiteljsko gospodarstvo obitelji Malnar gdje sam provodio sve svoje slobodno vrijeme već od najranijeg djetinjstva. Oduvijek je to bilo moje utočište, svijet za sebe, zabava, učenje i rad. Sve u djetinjstvu naučeno u srednjim godinama sam počeo primjenjivati.

Što vas je privuklo seoskom načinu života? Čime se sve bavite na svom imanju?

– Kao što sam rekao, naučeno sam počeo primjenjivati, a sa zemljom su ostale i životinje. Do prošle sam godine držao goveda, krave. Na selu se uvijek nadopunjavamo, hrana za hranu, sijeno, mlijeko. Kad bih imao viška mlijeka, proizveo bih skutu, kefir, poneki tvrdi sir. Tvrdim da je žalosno biti gladan na selu.

Lijep je doživljaj hrane koja je proizvedena tvojim rukama i "starinski" okusi povrća, voća, ideja hrane na dohvat ruke. Volim se šaliti dok šećem vrtom da sam na placi u nabavci. Zdrava organska hrana je razlog zbog kojeg svako proljeće pripremam tlo za novu sezonu sadnje.

Iako sam tek mali pojedinac na svijetu, trudim se održavati imanje na prirodan način, u suživotu s divljim životinjama, održavam i travnate površine. Trenutno sam u programu europskog ruralnog razvoja očuvanja bioraznolikosti na travnatim površinama.

Praksa je u poljoprivredi da se sijeno prvih košnji posprema već krajem travnja i početkom svibnja, a sav životinjski i biljni svijet travnjaka tad je tek u početnoj fazi novog života, razne ptice, vodozemci, kukci i sisavci nisu u mogućnosti nastaviti reprodukcijski ciklus zbog prerane košnje, a kamoli to ponoviti u sezoni. Držim se činjenice da svaki pojedinac može svojim djelovanjem učiniti svijet boljim. Volim živjeti svako godišnje doba, u skladu s promjenama.

Proljeće i ljeto imaju živahan ranojutarnji ritam, dok su jesen i zima ujutro uspavane, ali ako si napunio sve podrume – i blažene. U jesen odlazak u šumu znači miris svježeg šumskog tla, gljiva…

Priroda se igra skrivača sa sjenama i šumom vjetra kroz krošnje dok uokolo razbacuje orumenjeno lišće. Osluškivanje prirode i žuborenje vode s potoka ili Kupe, udisanje svježeg zraka, sve su to blagodati mog prirodnog spa centra kojeg ne bih mijenjao ni za što, a ponajmanje za neki umjetni, u nekoj moderno ostakljenoj poslovnoj zgradi.

Robert i Petar Klepac

Kozjak na svom imanju

Plodovi rada na zemlji

Zamoran socijalizam

Vizažist ste već više od 30-ak godina, kako ste se uopće poželjeli baviti tim poslom?

– U drugoj polovini 80-ih upoznao sam Katju Restović, svestranu umjetnicu i poduzetnicu i otvorili smo modnu agenciju Studio Art Design. Željeli smo osuvremeniti tadašnju zamornu socijalističku prezentaciju mode i predstaviti je na zanimljiviji i suvremeniji način u režiji, scenografiji, koreografiji, uz novu glazbu i ponudom novih i zanimljivijih manekena.

Katja je radila organizaciju, fotografije modela, fotoknjige za potrebe agencije, a ja sam se prihvatio izrade stylinga, frizura te makeupa.

Pitanje izgleda u to je vrijeme bilo vrlo važno, kao i danas, no zbog loše opskrbe primoravani smo bili od ničega stvoriti fashion, odjeću za izlazak pa smo je prekrajali i sami šivali, uz poneki detalj s daškom zapada nabavljenim u Trstu.

Agencija je bila organizator prestižnog intrenacionalnog festivala mode Fashion News koji je punih sedam godina, od 1990. predstavljao dvije sezone modnih revija domaćih i stranih izlagača iz Slovenije, Velike Britanije, Italije, Austrije.

Organizirali ste i druge manifestacije koje su donosile vijesti i razmjenjivale iskustva u kozmetičkim i frizerskim novitetima?

– Uz odjeću, agencija je organizirala i objedinila frizersku struku i kozmetičare kroz festivale Cosmetics News za kozmetičku industriju, te Hair Style News za frizersku struku.

Ovaj zadnji još danas postoji i jednom godišnje organizira i okuplja ljude iz struke, inozemne i domaće sudionike. Iako je ugasio djelovanje, Fashion News je održao kontinuitet, zapravo je označio početak ozbiljne modne scene u Hrvatskoj.

Uz predstavljanje novih kolekcija, cilj je bio promovirati mlade ljude i zahvaljujući suradnji s Tekstilno-tehnološkim fakultetom, dobivali su mogućnost, uz osvojenu nagradu za najbolju kolekciju na festivalu, upisa na taj studij.

Iako je sustavno uništena tadašnja modna industrija, ipak danas imamo imena koja uspješno nastavljaju s tom djelatnošću. Kroz godine postojanja pistom su prodefilirala mnoga tada i danas znana imena iz svijeta mode i glazbe.

Kako smo scenu gradili uz mlade modne kreatore, podržavali smo i gradili i jaku riječku obrtničku modnu scenu. Bila su to imena kao su Rafaela Jadranka Šegota, Dada-Dada Kučić, Moriss Roman Moris, Tarik Marinko Nemec, Excentrik Lili Juričić Grad Stiv i Ljiljana Stevanović, Melita Grgetić, Elite Sanja Klanac i Jelena Vukoša.

Kao modna agencija nudili smo veliki izbor modela. Čini mi se da ih danas ukupno u Rijeci nema toliko.

Niste li surađivali i s britanskim umjetnicima, a i MTV je snimao reportažu o Fashion Weeku?

– Engleska je bila zemlja ulične mode koju smo jako voljeli pa smo se potrudili uz ne takvu tehnologiju i brzinu kao što je danas dovući tada znana imena iz svijeta mode kao što su Anthony Gamona, Misa Harada, Red or Dead i druge.

Jednom prilikom Fashion News je bio udarna vijest HRT-ovog Dnevnika i razlog gostovanja MTV-jeve novinarske ekipe koji su snimili reportažu o festivalu. Bilo je to vrijeme rata pa je to bila i lijepa promocija i podrška Hrvatskoj.

Uz dobar glas o nama htjeli smo svijetu pokazati i lijepu sliku kao mladoj državi koja po sličnim zanimanjima ne zaostaje za njima.

Jacques Houdek, Katja Restović i Robert Kozjak

Iza i ispred kamere

Često ste prisutni na glazbenim festivalima, to je blisko modi, zar ne?

– Uz modu ide glazba pa smo se počeli baviti izradom videospotova. Počeo sam se baviti uređivanjem estradnih izvođača kroz mnogobrojne videouratke i festivale zabavne-pop glazbe od kojih volim istaknuti onaj najdugovječniji, a to je MIK. Lokal patriot sam.

Za MIK znam od kad znam da postojim. Nisam ni sanjao da ću biti sudionikom od njegovog ponovnog aktiviranja 1990-ih pa do današnjeg dana!

No, s dugogodišnjim kolegicama Ingrid Badžek te Miom Materljan i kolegom Danielom Domikom, brinem za izgled lica naših izvođača. Moram priznati da je ponekad zaista veliki izazov na takvim temperaturama napraviti i održavati makeuop, naročito muških izvođača.

Sudjelovali ste i u snimanju promotivnog spota Turističke zajednice Primorsko-goranske županije, a čini mi se da ste tom prigodom prvi put bili i ispred kamere?

– Predlani sam u rujnu radio na projektu TZ-a PGŽ-a snimanje propagandnog turističkog filma za europsko tržište čime sam nakon dvogodišnje pandemijske pauze ‘sjeo u sedlo’ kao make-up artist.

U nedostatku statista, redatelj Sanjin Stanić me je zamolio da u jednoj sceni govorim. Od tada sam krenuo statirati u mnogim stranim serijama, filmovima i reklamama i jako sam zadovoljan. Tržište filmske industrije razvilo se i kod nas i velika je potreba za kvalitetnim i odgovornim statistima.

To su snimanje gdje dan traje i 14 sati pa kad se zaredaju dan za danom mogu biti izuzetno naporni bez obzira na kvalitetu produkcije. Vidio sam mnoga odustajanja i napore agenata za nadomjeskom novih statista.

Volim taj posao, jer je rad terenski i dogodi se pozitivna energija u kojoj sudjeluje mnogo ljudi koji se ne poznaju, a svi funkcioniraju kao jedan.

S Mladenom Bodalcem

Što je vaša definicija dobrog makeupa?

– Zadovoljna osoba koja ga nosi, rekao bih! Šalu na stranu, po meni definicija dobrog makeupa je estetski prihvatljiv kriterij dobi osobe koji pristaje događaju na koji ide i vremenu kad je nastao. Kada uđete u prostor, a društvo vas dočeka sa znanim "vauuu" efektom!

Kad prilazite licu koje morate našminkati što najprije uočavate, odnosno što je najvažnije, odrediti oblik, ten, boju..?

– Kad prilazim licu koje želim urediti, uz životnu dob odredim tip kože, proučim oblik njegove prirodne konture i sjene, eventualne reljefne nedostatke, podrazumijeva se da je lice hidratizirano i pripremljeno, odnosno očišćeno za nanošenje prajmera, proizvoda za zaštitu i bolje prianjanje tekuće podloge.

Kad radim prirodni izgled tena, odredim ton pogledom i provjerom nijansi na par točaka tijela te nanosim izabranu nijansu pudera.

Koje greške žene najčešće čine pri odabiru makeupa?

– Ne želim kritizirati, svatko ima loš dan. Greške koje primjećujem da žene čine su upravo odabir nijansi pudera jer obično žele biti tamnije no što jesu, nedefiniran prijelaz na vrat, možda prevelike ekstenzije na trepavicama, loš tatoo na obrvama…

Je li važno pratiti trendove ili je bolje ostati svoj?

– Zapravo i da. Razlog tome vidim što se moda brzo mijenja. Mijenjaju se boje, teksture, stilovi, proizvođači nameću svoje. Slijepo pratiti trend nije primjereno baš za svako lice ili osobnost.

Iskustvo je kroz vrijeme pokazalo kako je u modi sve ponavljajuće i viđeno, no prezentira se na drugi i suvremeniji način. Kroz sve, ostajem u svojem potpisu, koji je uvijek u skladu s estetikom vremena te u službi ljepote i sklada osobe koja ga nosi.

Katja Restović i Robert Kozjak na jednom od snimanja videospotova

Nikada nesuglasice

Imali ste priliku našminkati i Lindu Evangelistu, je li bila zahtjevna?

– Rekao bih da nikada nisam imao nesuglasce s profesionalcima, trudio sam se dati najbolje do sebe i održati se u poslu. Linda je bilasimpatična i susretljiva kao svaka druga manekenka koje je meni uvijek zadovoljstvo raditi. Modeli su zahtjevni na raznim izborima ljepote, missice, razne "kraljice"… Čak mislim da su zahtjevnije poneke mladenke.

Sjećate li se još nekog vama zanimljivog lica koje ste našminkali s posebnim zadovoljstvom?

– Egzotična lica, primjerice Azijata, poseban su mi izazov. Prilikom izrade vjenčanog makeupa, klijentica Japanka nije imala posebne zahtjeve. Proljetno vrijeme, paleta boja koju sam izabrao bila je japanska trešnja u cvatu, boja hrustave trešnje na usnama, porculanski ten, uživali smo oboje!

Imate li neke svoje favorite, kakva vas lica privlače?

– To su lica osoba koje imaju ono nešto, svakako geometrijski gledano čim pravilnije, koščato, ovalno, simetrično, lijepo održavano i njegovano blistavo lice na koje će dekor samo dodatno naglasiti ljepotu, trenutak života.

Što mislite o estetskim zahvatima?

– Zahvati su svakako dobro suvremeno pomagalo u borbi s prolaznošću. Ne vidim razlog da neku od tih metoda ne iskoristiti i nešto poboljšati, a svatko zna za sebe što je to. Sve u granicama normale je prihvatljivo.

Kao vizažist što sve otkrivate, iščitavate o osobi gledajući njezin makeup?

– Vidim koliko si je dao vremena za sebe, je li učinjeno automatizmom i rutinom, ili joj je važan ostavljen dojam ili je pak sebe učinila zadovoljnom. Makeup je krunski dodatak u kreiranju kompletnog izgleda, on se zadnji nanosi, obuhvaća i naglašava krajnji izgled osobe.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter









Web kamere

Pula

Pula: Gradilište Studentski dom
Pula: Gradilište Studentski dom

Pula

Pula: Amphitheater
Pula: Amphitheater