Kad pozovem Plenkovića ili bilo koga drugoga, nitko me ne gnjavi prije emisije i ne govori mi što da pitam. Toga apsolutno nema. Nitko ne pregledava moja pitanja. Urednici me ne zovu i ne upozoravaju me što da pitam, a što ne. To je zbilja sloboda. Po nosu dobijem poslije emisije

"Ne postoje loši termini, postoje samo loše emisije". Tim se riječima, u ponedjeljak, na međunarodnom novinarskom festivalu "Fažana media fest", HRT-ovo poznato ime, novinar i urednik Đelo Hadžiselimović osvrnuo na emisiju Nedjeljom u 2, voditelja i urednika Aleksandra Stankovića. Hadžiselimović je, vrlo vjerojatno, pogodio samu srž dugovječnosti emisije, a usput je odabrao i pravi tajmnig - Nedjeljom u 2 je samo dan ranije, prošlu nedjelju, zakoračila u 21. sezonu emitiranja.

Stanković je u Fažanu iz Zagreba došao na motoru, kao gost večeri i živa uvertira u projekciju vlastitog dokumentarnog filma "Austrija: Grossglockner, Zell am see…". Trosatna vožnja nije mu bila, kazao nam je iskreno pred sam intervju, nimalo udobna. Kasnije je pak Hadžiselimoviću priznao da je motocikle počeo voziti tek s 36 godina i da bi, "kada bi se potpuno ogolio", rekao da su motori svojevrstan izraz krize srednjih godina, ali i osjećaja slobode.

O njegovu smo se dokumentarnu motoputopisnu seriju Vjetar u kosi, međutim, dotakli tek periferno. Više smo vremena ipak proveli razgovarajući o emisiji koja ga je proslavila (i vice versa) jer, kaže tako i Stanković u svom dokumentarnom filmu, on nije putopisac, on je Nedjeljom u 2.

Blokirao mi se mozak

- Jučer ste otvorili 21. sezonu, Tomislav Tomašević bio je gost 839. emisije. Čitala sam negdje da ste izjavili kako pred svaku emisiju imate tremu. Je li to još uvijek istina?

- Je. Imam.

- Nakon toliko godina?

- Da. Imam tremu da ne kažem nešto krivo na početku, da ne krenem zamuckivati ili da gosta predstavim krivo. Prije 20 godina, kada sam radio na Hrvatskom radiju, dogodilo mi se da se nisam mogao sjetiti imena gošće, a bila je urednica. Zapravo, bila je moja šefica. Blokirao mi se mozak. Na kraju sam ju tražio da se sama predstavi.

- Trema je, dakle, tu. Ali sigurno ima neka emisija koju možete izdvojiti kao najstresniju, najdramatičniju? Ona s Emirom Kosturicom kada je intervju prekinut ili možda s tadašnjim direktorom RTS-a, kolegom Aleksandrom Tijanićem?

- Ni sam ne znam reći što je bilo stresno, a što nije. Bilo ih je dosta stresnih. S Mamićem je bilo stresno, Bandićem, Sanaderom…

- Je li sa Sanadrom bilo dodatno stresno zbog pritiska iznutra?

- Ne. Sanader mi je bio gost kada je već pukao loš glas. Nije bio nikakav pritisak. Bio je pritisak javnosti da ga se zgazi, ali u trenutku kada je već bio na podu nisam to htio raditi. Htio sam napraviti jedan normalan razgovor, ali javnost je htjela krv. To mi se obilo u glavu.

- Imate li filing da javnost i inače traži da isporučite tu krv u emisijama i da u protivnom slijedi kritika da ste bili preblagi, pa slijede nagađanja zašto ste bili preblagi, upražnjavate li možda neke vlastite interese?

- Da. Često je to tako.

- Utječe li to na Vas i obitelj?

- Supruga to proživljava gore nego ja. Kaže mi da se počnem baviti nekim manje stresnim poslom. Lakšim, manje javnim.

Žao mi je kao psu što Mate Parlov nije gostovao, ali vidio sam da on nije osoba za svjetla reflektora

- Sigurno postoji netko tko nije gostovao u Nu2, a voljeli biste?

- Evo, tu smo se ranije slikali ispred spomenika Mate Parlovu. Prije 12, 13 godina posjetio sam njegov kafić u nadi da ću ga nagovoriti da mi bude gost. Međutim, odustao sam već nakon tri ili četiri minute i onda smo se družili još nekih pola sata. Vidio sam da on nije osoba za svjetla reflektora. Žao mi je kao psu, ali s druge strane moraš poštivati potencijalnog gosta i njegov izbor. Ni Rade Šerbedžija nikad nije htio doći.

Povezane vijesti

• BURNE REAKCIJE NA NEDJELJOM U 2 S JELENOM VELJAČOM - Stanković: Poručuju mi da treba silovati članove moje obitelj, pa bih vidio kako je to
• Filip Zoričić ove nedjelje u emisiji Nedjeljom u dva. EVO KAKO JE NAJAVLJENO NJEGOVO GOSTOVANJE
• Kako je Aco Stanković nasjeo na prvoaprilsku šalu Glasa Istre