"Pula u carstvu dvoglavog orla - Dani reda, parade i tramvajskog zvona" naziv je knjige Danijela Tatića u izdanju nakladničke kuće Despot infinitus, koja je proteklog tjedna predstavljena u Puli, u Domu hrvatskih branitelja, i koja je izazvala veliki interes Puljana. Knjiga, naime, donosi vrijedan uvid u povijesni razvoj Pule u razdoblju Austro-Ugarske Monarhije te predstavlja značajan doprinos očuvanju lokalne povijesti i kulturne baštine, a zanimljivo je napomenuti da je pulski gradonačelnik Peđa Grbin napisao i predgovor.

Upravo gradonačelnik Grbin bio je na predstavljanju, uz povjesničara dr. sc. Vedrana Dukovskog i samog autora Danijela Tatića, dok je predstavljanje moderirala spisateljica Augusta Benčić Ivančin.

Benčić Ivančin odmah je u startu "izazvala" gradonačelnika da kaže kakva je to tada Pula bila i što je onda stvoreno, a što Pulu i danas čini boljim gradom. Grbin je istaknuo značaj Maksimilijana I., člana dinastije Habsburg – kasnije proglašenog meksičkim carem – koji je zaslužan što je Pula odabrana za glavnu ratnu luku Austro-Ugarske Monarhije. Upravo je on odlučio da jedan mali gradić, koji je tada bio manji i od Vodnjana, ima potencijala i upravo je on odredio da Pula postane 1856. godine glavna luka Carske i kraljevske ratne mornarice, nakon čega je austrijskom zaslugom izgrađena i urbanizirana poput k.u.k. raspoznatljivog grada.

– Od tog trenutka pa sve do 1910. godine, kada je razvoj Pule bio na svom vrhuncu, Pula je bila četvrti grad po veličini na nekadašnjim prostorima bivše države. Veći od Pule bili su samo Beograd, Zagreb i Subotica. U tih 60 godina Pula je doživjela napredak neslućenih razmjera, kojeg nikada poslije nije doživjela, iako, iskreno, nije niti jedan drugi grad. Fortifikacijski sustav koji je u njoj izgrađen u to vrijeme samo je dio tog razvoja. Upravo zato kao Grad radimo na projektu FORTIC, kojem je cilj zaštititi i valorizirati taj fortifikacijski sustav na način da ima neku svrhu i da se očuva, a pravi primjer kako bi to trebalo izgledati je pulski akvarij. Međutim, moramo znati da danas Pula ima manje stanovnika nego te 1910. godine, pa će zasigurno trebati dosta vremena da se sve utvrde ožive i da se ta naša baština ne izgubi, naglasio je gradonačelnik Grbin.

Benčić Ivančin nije se predala. Ponovno je gradonačelnika pitala što misli o "tramvajskom zvonu" u Puli, koji je svojevremeno bio simbol napretka Pule.

– Bojim se da će tramvaj u Puli ostati i dalje u kolektivnoj memoriji grada, jer bi danas cijena uvođenja tramvajskog sustava zasigurno premašila i sto milijuna eura. Iako nećemo ići u smjeru uvođenja tramvaja, ići ćemo u smjeru uvođenja električnih autobusa, istaknuo je gradonačelnik.

Benčić Ivančin u nastavku je opisala sadržaj knjige i rekla da doista izaziva jake emocije, od nostalgije do tuge, jer je napisana tako da približi povijest Pule građanima, da približi značaj određenih zgrada, ulica, pa i ljudi koji su svojevremeno dali veliki obol u funkcioniranju grada.

To je potvrdio i povjesničar Dukovski, koji je ustvrdio da knjiga nije tipično povijesna, odnosno, iako ima uporište u dokumentima, ipak je fikcija, ali je pisana na način da čitatelj ima dojam kao da gleda film.

– U cijeloj se knjizi osjeća ta ljubav autora prema gradu, osjeća se njegova nostalgija prema tom jednom vremenu kada je Pula bila i tehnološki i gospodarski na vrhuncu svog razvoja, daje uvid u procese i događaje koji su obilježili grad. A sve to zabilježeno je minuciozno na temelju i dokumentacije i iskustava, dijaloga, opisa, ali i vlastitog autorovog poimanja određenih događaja kojima je upravo kroz knjigu udahnuo novi život. Danijel koristi dokumente i podatke koji su stvarni, realni, ali njima ne guši tekst. Iznosi puno epiteta i vlastitih emocija prema gradu, brojne detalje poput hotela Rivijera u kojem mu je i otac radio, i druge detalje. Uspio je prikazati duh jednog vremena, pritom obuhvatio i multikulturalnost i toleranciju svojstvenu Puli, ali je vješto izbjegao sve političke zavrzlame i nije ulazio u društvene probleme toga doba, već iznosio idealizirani pogled na Pulu, rezimirao je Dukovski.

Bilo je opet vrijeme da Benčić Ivančin opet "probudi" gradonačelnika, što je vješto učinila pitanjem kakva je Pula danas u odnosu na tu Pulu od nekada.

– Pulu očito čeka povratak ročnika, rekao je gradonačelnik Grbin, ali i ustvrdio da Pula unatoč tome "ne smije izgubiti svoje lice".

Knjiga je nastala na temelju dokumenata do kojih je autor došao tijekom pisanja svog doktorskog rada. Veliki dio te dokumentacije nalazi se u Državnom arhivu u Pazinu, a Dukovski je otkrio kako se tamo nalazi puno zanimljivih informacija iz povijesti Pule, od kojih su mu najzanimljiviji oni koji se odnose na period nakon Drugog svjetskog rata, na period talijanske uprave i Prefekture za Istru, koji su vjerno svjedočanstvo povijesti Pule i Puljštine, a u kojima ima mnogo sličnosti s današnjim vremenom.

I sam autor, Danijel Tatić, naglasio je da je knjiga poveznica s njegovim doktoratom, utoliko što je nastala na tragu istraživanja tih dokumenata i detalja koji su ga zaintrigirali iz povijesti Pule, a koje je želio da ostanu zapisani i da ih podijeli sa svim ljubiteljima Pule i povijesti ovoga grada.

– Bit knjige je da se povijest Pule iz doba Austro-Ugarske približi svima koji to žele pročitati. Ovo je knjiga o gradu i o dijelovima grada, o tramvaju kojeg su Puležani jako voljeli, jer je donio modernizaciju u grad, iako je s druge strane to bilo vrijeme slabe elektrifikacije pa često ne bi vozio, ljudi bi kasnili na posao pa se i ljutili zbog toga, ali to sam izostavio. Želio sam približiti čitatelju taj osjećaj – kako je bilo voziti se u to vrijeme tramvajem Pulom, kako je to bilo kupati se na gradskom kupalištu, kako je to bilo odlaziti u javne kuće – iako moram iskreno priznati da sam taj dio triput iznova pisao zahvaljujući korekcijama koje mi je slala Augusta Benčić Ivančin. Postoje poglavlja o Šijanskoj šumi, o Mornaričkoj crkvi, o ljudima koji su možda tada bili mali i nevidljivi, ali su svakako dali svoj doprinos životu u Puli, naveo je Tatić.

Benčić Ivančin se nadovezala i rekla da je svugdje u knjizi vidljivo kako je tada u gradu vladao izuzetan red i kako je za sve postojao neki propis.

– Je, sve je bilo propisano, recimo da se pas mora voditi na povodcu, da se mora cijepiti, sve se znalo, što se smije i što se ne smije, bilo je puno propisa. No, druga je stvar jesu li ih ljudi zaobilazili ili su bili kažnjavani, pojasnio je Tatić.

Povezane vijesti

• Jugoatlantik - priča koja je nastala i ugasila se u Puli
• Snažna, slikovita, višeznačna poruka
• Predstavljena knjiga "Novi testament" tiskana u Urachu 1562. i 1563.