U Gradskoj knjižnici "Matija Vlačić Ilirik" gostovala je sarajevska novinarka i autorica knjige "Mi, djeca Sarajeva- We, the children of Sarajevo", Mensura Burridge. U knjizi koja, bar nas starije i naslovom (ali isto tako nemilosrdnom i grubom tematikom) podsjeća na kultnu knjigu s konca sedamdesetih prošlog stoljeća "Mi djeca s kolodvora Zoo", autorica na isti način - gotovo faktografski, kristalno jasno, i bez literarnog ukrašavanja bilježi sjećanja, odnosno istinite i sudbinske priče pojedinaca koji su ratne strahote i najstrašnije godine u povijesti jednog grada (pre)živjeli.

Upravo, riječ "preživjeti" okosnica je autoričine knjige. Jer, nakon svega ostaje jasno otvoreno pitanje što je sve čovjek u ratnom vihoru spreman učiniti i kakvim je čovjekom spreman postati - nečovječan, okrutan i zao s jedne strane ili, sa zadnjim atomom snage iskazati svoju ljudski bit - spremnost prema iskazivanju (sa)milosti, empatije, razumijevanja i ljubavi prema čovjeku do.

(Snimila Nina Orlović Radić)

S druge strane, knjiga "Mi, djeca Sarajeva" vrijedan je dokument i ukoričeno svjedočanstvo preživjelih o vremenu o kojem Sarajlije teško, ili uopće ne pričaju (i ne žele) otvarati bolne rane najčešće se braneći svojim specifičnim humorom u stilu," ajd' bona, pusti to".

Međutim, Menusura je uspjela zadobiti povjerenje stanovnika Sarajeva, i njihove priče iz okupiranog grada prenijeti na papir. Knjiga, naime, govori o organiziranju nastave u periodu opsade grada od 1992. do 1996. godine, kada je Sarajevo 1425 dana bilo u blokadi, a njegovi stanovnici bili izloženi oružanim napadima, bez hrane, vode, struje, plina, lijekova...No, i u takvim uvjetima školska je nastava bila obavezna i izvodila se u zaštićenim lokacijama. Autorica, donosi priče odraslih tada djece/učenika o tome kako se izvodila nastava, o učiteljima koji su da bi došli do škola na putu bili izloženi snajperima, o učiteljicama koje su u ručnoj torbi (jedinoj koja je i imala)nosila cjepanicu da bi prostor i djeca zagrijala...,i da bi im, ipak, u trenucima "ratne tišine" uspjele pročitate pjesme svjetskih i domaćih pjesnika ...

Na pitanje iz publike o nastanku knjige "Mi, djeca Sarajeva", autorica je naglasila da je njen osnovni motiv bio- zabilježba, odnosno sjećanja koja su trebala i imala hrabrosti postati riječ.

-Ova knjiga poslije više od trideset godina, svojim svjedočanstvima krade od zaborava sav užas i istinu koju se djeca preživjela. U knjizi govori knjižničarka, direktor i nastavnici škola, trenerica i novinari. Podsjeća nas da su najteže priče često ispisane najtiše, ali ih zato treba najdalje čuti. Knjiga ne nosi teret prošlosti, nego dokaz snage onih koji su je proživjeli i nastavili dalje, rekla je, uz ostalo, autorica knjige koja je uz veliki interes publike svojim narativom i sijećanjima izazvala snažne emocije.

Uz autoricu, veliki obol večeri dala je i moderatorica Morin Kudić (spisateljica, radijska voditeljica, profesionalna glazbenica i ravnateljica Crvenog križa Labin), kao i djelatnici Gradske knjižnice "Matija Vlačić Ilirik" na čelu s ravnateljicom Majom Pucić, zaslužnom za česta (i atraktivna) gostovanja aktualnih i nadarenih ljudi od pera.

Povezane vijesti

• Predstavljena knjiga "Novi testament" tiskana u Urachu 1562. i 1563.
• Promocija knjige Aleksandra Stankovića u Rovinju
• "Žene koje vrište u sebi" nije samo feministička priča