Vrijeme je za resetiranje sustava

Daleke 1981. održavao se popis stanovništva, a ja sam bio jedan od popisivača. Sjećam se da je tada u Brhajima živio starac, čini mi se prezimena Blagonić, koji je imao prilično zemlje, ali je zbog godina nije obrađivao. Kad sam ga pitao zašto ne proda zemlju i oslobodi se plaćanja poreza odgovori mi je: "A ne, zemlja je vajka valuor".

Drugom zgodom, ćaskajući u kafiću o raznim stvarima, poveo se razgovor i o turizmu kao perspektivi, na što je jedan od sugovornika izjavio: "Turizam je kolonijalno gospodarstvo, dobar je za se pokrpati, ali ne da se na njemu temelji ozbiljna nacionalna ekonomija". Sjećam se kada se početkom 1990. radilo na projektu "Zavičaji park Istre" u sklopu kojeg je u Motovunu odlično predavanje održao Michael Dower, direktor Nacionalnog parka Peak District u Engleskoj. Prema njegovim riječima Churchill je za vrijeme rata pozvao ljude koji nisu bili vezani uz ratna djelovanja i industriju, a među njima je bio i Michaelov otac John Dower koji je bio invalid, da osmisle projekte koji će pomoći gospodarskom oporavku zemlje, ali i zaliječiti ratne traume. I tako je John Dower sastavio izvještaj o načinu na koji mogu funkcionirati nacionalni parkovi u Engleskoj i Walesu. Ovo je izvješće kasnije postalo jedan od temeljnih dokumenata poslijeratne obnove.

Zašto sve to navodim? Zato jer smo upravo u ratnom stanju: ograničeno kretanje, propusnice i tko zna što nas još sve čeka do kraja pandemije. Budući da je glavna gospodarska grana ove zemlje, a to je turizam, ozbiljno uzdrmana možda je došlo vrijeme da se preispitaju putovi prema budućnosti. Vidimo da se u ovim teškim vremenima sve zemlje zatvaraju, možda je došlo vrijeme da se nekako drugačije valorizira zemlja i rad na zemlji ponajprije povezan uz proizvodnju hrane. Da se preispita dominantnost turizma u nacionalnoj ekonomiji, budući da sada vidimo koliko je krhak. I da se na koncu pokušaju trasirati smjerovi budućeg razvoja koji će zasigurno još dugo biti opterećeni financijskim teškoćama, ali i psihozama i traumama vezanih uz ovu pandemiju. Sada je vrijeme da se osmisli resetiranje sustava, kako bi se u središte vratio čovjek, građanin Lijepe naše, naš proizvođač, konobar, zidar, ratar, bravar, od kojih neki sada ostaju bez posla. Sada je vrijeme da se osmisle mehanizmi koji će obuzdati pohlepu pojedinaca i da se pokušaju stvoriti povoljniji uvjeti da ljudi mogu zarađivati za život radeći na svoj zemlji, u svojim radionicama, dućanima, restoranima… Jer velika većina upravo takvih u ovim teškim danima čini sve da na policama u dućanima ima dovoljno hrane, da nemoćni dobivaju tople obroke i tomu slično. To su heroji, oni ali i ostali koji nam održavaju nadu u bolje sutra, u vrijeme nakon pandemije. Sad je pravo vrijeme, sada kad vidimo koliko smo zapravo krhki i slabašni pod kapom nebeskom, da se stavi "glave na kup" i da se okrenemo vlastitim vrijednostima, da svoju zemlju i gospodarsku tradiciju shvatimo kao "valuor" i prosperitet nacije osiguramo proizvodnjom, a turizam razvijamo kako bi poboljšali životni standard.