Vozi, Miško, u Buzetu

Rasprava o tome gdje će se, kako i po kojoj cijeni otkupljenog zemljišta izgraditi obilaznica oko Buzeta starija je i od Buzeta samog. Po nepisanom pravilu društvenih odnosa koji vrijede u svim zemljama i sistemima još od stoljeća sedmog i od Europske unije do Indije, svaki značajniji građevinski projekt poput ceste, luke, velike zgrade ili uređenja gradskog perivoja dovodi se u pitanje zbog toga jer se privatni interesi ne poklapaju s javnim interesima.

Drugim riječima, svi bi se vozili po cesti i(li) obilaznici, parkirali gdje im je najbliže i stanovali gdje je najudobnije, ali teško da bi za to nešto žrtvovali. Buzećani ne daju da se preko njihovih njiva voze oni sami, kao i brojni istarski gosti, ali svakako žele obilaznicu koja bi grad rasteretila prometnih gužvi i smanjenjem buke i protoka vozila poboljšala životne prilike.

Prema riječima sugovornika našeg lista iz Kajina, scenarij po kojem se odigravaju pregovori s Hrvatskim cestama nalikuje prizorima iz kultnog balkanskog filma "Tko to tamo pjeva" - u kojem nezadovoljan stariji seljak legne na put da bi spriječio prolazak autobusa. Kada ga vozač autobusa i putnici pokušaju prenijeti koji metar dalje, on zove djecu koja u pomoć priskoče oboružani sjekirama i motikama. Slučaj je riješen izdašnom naknadom autobusnih putnika čiči i pripadajućoj djeci.

Na lokaciji gdje bi spomenuta obilaznica trebala proći, mještani u pomoć ne zovu "djecu", nego sudske vještake i medije. Tvrde kako će se dogovoriti ako dobiju određenu svotu za poljoprivredno zemljište, te znatno više za građevinsko zemljište. U slučaju izdašnosti Hrvatskih cesta, ne smeta ih ni to što bi neke parcele bile prepolovljene novom prometnicom.

Princip je, očito, isti, balkanski. Plati pa gradi, odnosno, kako glasi popularna uzrečica iz istog filma – Vozi, Miško!

Problem je jedino u tome što Hrvatske ceste ne trebaju platiti više nego što smatraju da je dovoljno i za što će pronaći opravdanje u "nalazima" svojih vlastitih vještaka. U slučaju cestogradnje, rijetko su zapamćeni slučajevi u kojima bi vlasnici zemljišta uspješno palili "crveno svjetlo" i natjerali državu da pristane na njihove uvjete. Poruka iz Hrvatskih cesta već jasno naznačuje kako će – bude li potrebno – po zakonskoj proceduri zatražiti provedbu izvlaštenja dosadašnjih vlasnika.

Vikali li oni "djeco" ili ne, jedini rezultat sukoba malog građana s državom može biti odgoda izgradnje prometnica koja je mnogima potrebna. Navikli smo, napokon, da svaki prijepor te vrste završi s nečijim nezadovoljstvom i uz profit koji izvuku vještaci, odvjetnici, nekretninske agencije i slični profesionalci. U Buzetu je, da bi se riješio problem star kao svijet, izgleda potrebno zeleno svjetlo za dogovor kojim bi svi bili pomalo zadovoljni.