Vatromet - tradicija vrijedna zaborava

Otvorenje ovogodišnjeg pulskog filmskog festivala ostat će zapamćeno po skandalu kojeg nitko nije očekivao. Nije riječ o kulturnom skandalu, skandalozno lošem filmskom uratku, o aferi među filmskim zvijezdama (kojih ionako nema) ili prostačkom ispadu neke javne osobe. Nije se dogodila ni neka tehnička pogreška poput one najslavnije iz šezdesetih godina prošlog stoljeća kad je u Areni nestalo električne energije dok je u projekciji uživao sam maršal Tito. Naprosto, dogodio se ekocid čiji je očiti uzrok tradicionalni vatromet koji desetljećima prati otvorenje najvećeg filmskog festivala na ovim prostorima.

Desetine mrtvih ptica na ulicama Pule – koje su po riječima ornitologa nastradale zbog šoka od silne buke i grmljavine raskošnog vatrometa – problem su o kojem treba javno razgovarati te učiniti sve što je potrebno da se on ne ponovi. Prizori koji su nastali nakon festivalskog vatrometa – o čijim posljedicama bi se mogao snimiti zanimljiv dokumentarac za gledatelje s dobrim živcima - dokaz su da tradiciju vatrometnog razmetanja treba neizostavno zamijeniti civiliziranijim i tehnološki naprednijim načinima da se prigodno obilježi neki značajni i veliki događaj.

Možda bi umjesto vatrene grmljavine izmišljene prije dva tisućljeća u Kini nebo mogle osvijetliti svjetlosne zrake ili instalacije na Areni koje neće ugrožavati ptice i druge animalne stanovnike koje ne želimo iskorijeniti. Prijedlog za svjetlosnu svečanost otvorenja filmskog festivala zacijelo može dati pulski majstor svjetla Dean Skira, kao i drugi specijalisti u tom području. Ideje koje neće ubijati ptice mogu se pronaći i u osvjetljavanju Uljanikovih divova, zagrebačkih fontana ili, recentno, Ureda predsjednice Republike koja je na godišnjicu finala svjetskog nogometnog prvenstva svjetlosno obojan u crveno-bijelu šahovnicu.

Insistirati na golemom vatrometu u 21. stoljeću i ne obraćati pažnju na njegov negativni učinak na okolnu faunu pogrešna je tradicija. Gradske vlasti koje odlučuju o ispaljivanju vatrometa ne bi trebale oklijevati da se informiraju o šteti koja se pri tome čini. Znanstvena istraživanja pokazala su kako glasni zvukovi imaju negativan učinak na divlje životinje koje imaju puno jači sluh nego ljudi. Glasnoća vatrometa iznosi do 190 decibela, dok je za ljudski sluh štetno već 75 decibela. Mlazni avioni, primjerice, proizvode buku od 100 decibela. Iznenadni bljeskovi svjetla iznimno štete pticama koje noću slabije vide.

Hrvatska udruga Futura nedavno je organizirala online peticiju kojom se od gradova traži da, ako baš moraju, organiziraju tihe vatromete. Sakupili su više od pet tisuća potpisa. Nakon ekocida u Puli, takvu peticiju treba ponoviti.