Svinjarija Živog zida

Vlast treba uzeti iz ruku elita i vratiti je građanima, kaže predsjednik Živog zida Ivan Vilibor Sinčić. Sve su stranke za njih, uključujući IDS, elitističke. I jesu, tu nema spora. Politički elitizam doveo je do potpunog nezanimanja građana za politiku (osim kada neki ministar podnosi ostavku ili čitava Vlada mora odstupiti). To i jest bio cilj elita, potpuno razdvojiti dva svijeta - onaj politički i građanski. No, gdje u toj polarizaciji smjestiti Živi zid? Nije li i sam pristao na elitizam postavši dio političkog establišmenta? Njihovo zazivanje direktne demokracije, pritom se oslanjajući na neprikosnovene vladare u svojoj stranci, izgleda skroz neuvjerljivo. Jer tko će od njih dovesti u pitanje zasluge Ivana Vilibora Sinčića i Ivana Pernara, osnivače stranke, oko kojih je stvoren kult ličnosti. Da ne bi bilo zabune, takav kult ličnosti nije ništa manje prisutan u drugim strankama, ali to samo dokazuje da Živi zid nije ništa drugačiji od ostalih aktera na hrvatskoj političkoj sceni. Stvaranje takvih jakih ličnosti i potpuno oslanjanje na njih, u političkom i javnom djelovanju, dovodi neminovno do iste pozicije koju oni napadaju. Oni će reći da su mediji za to krivi. Ali ni u tome se ne razlikuju od drugih.

I IDS u početku nije bio klasična stranka, već pokret, neideološki. Nastao je kao kritika tadašnjoj vlasti u Zagrebu, političkim elitama. Ubrzo su IDS-ovci ušli u Sabor, osvojili vlast u Istri, u gradovima, općinama, Županiji. Prepoznatljiva figura te stranke bio je i ostao Ivan Jakovčić. IDS je, doduše, (samo) izgledao kao da uvijek naginje ulijevo, uvijek se busao u prsa antifašizmom, što je bio odgovor na opasno nacionalno koketiranje s fašizmom, iako je riječ o stranci kojoj bilo kakvo naginjanje izaziva morsku bolest. I u čemu je onda razlika između IDS-a i Živog zida? I jedne i druge možemo nazvati populistima. Tko uostalom nije? Svi su "bliski narodu" i obećavaju učiniti nešto što je neizvedivo. Samo što su svi zaboravili svoje početke. Nismo li se naslušali upozorenja o Mostu? Nisu li '90-ih u Zagrebu svašta govorili o IDS-u? Nisu li stare socijalističke strukture plašile građane HDZ-om? Svatko tko se približi elitama postaje opasnost, jer upada na teren gdje su svi komotni, gdje vlada neko nepisano bratstvo i solidarnost, gdje svatko misli da je sa svojom pozicijom srastao, da prirodno pripada samo njemu.

I onda dolazimo do podrške Živog zida peticijama fundamentalističkih udruga o Istanbulskoj konvenciji i izbornom zakona. E, to je stvarno svinjarija. Tvrditi da nisi ideološki obojan, da su ideološka pitanja skretanje pozornosti s važnijih tema, kako to kaže čelnik istarskog Živog zida Damir Grünbaum, i onda upozoravati da u Istanbulskoj konvenciji piše da ako si za zaštitu žena, onda si i za rodnu ideologiju, nije ništa drugo nego opasno koketiranje s fundamentalistima, kojih u našem društvu, hvala bogu, ne manjka. Pozivanje na direktnu demokraciju u ovom slučaju izgleda smiješno. Jer tu nije riječ o demokraciji, nego o zdravoj pameti. A ona kod Živog zida izgleda nije na cijeni.