Struku prepustiti struci

Ilustracija

Što je neka situacija složenija, što je stanje teže, to nastane i više polemika, problema, komplikacija, a komplikacije se potom nižu, redaju, stvarajući začarani krug uzročno-posljedičnih veza koje je sve teže riješiti, te izlaz iz tunela izgleda sve dalji. I dakako sve teži. I ova jesen čini se repriza prošle jeseni, kao da je netko pritisnuo CTRL C i potom CTRL V, iako smo, izgleda, već naviknuti na te sasvim posebne novo-stare jeseni. A što je staro novo, privid novog, privid starog, novo novo, sve se više čini da je svima draži povratak u prošlost nego u budućnost. Pa što se i u svakodnevnom životu ne teži povratku u prošlost, stalno spominjući kako je prije, neovisno o novonastalim "okolnostima", koje i nisu toliko nove, bilo bolje, ljepše, kvalitetnije?

Naravno da je svatko svog tijela gospodar i da treba postojati pravo izbora i da svatko razmišlja svojom glavom i da je nemoguće nekome, bilo o čemu, nametnuti mišljenje, izbor, odluku. Pomoć, savjet - da, ali izbor o svemu ostaje na pojedincu.No, kada treba sašiti suknju, haljinu - odlazi se krojaču, kada se pojave problemi s motornim vozilima - odlazi se mehaničaru, a kada se pojave medicinski problemi - nerijetko se prije svega konzultira - internet.Jer tu su rješenja za sve probleme, sve čarobne formule, iskustva, forumi, blogovi, savjeti, stručnjaci, kvazi-stručnjaci, polustručnjaci, kvarat stručnjaci, životinje, biljke, rebraši, baba Jaga, baba Roga, (bes)korisne stvari, pametne misli - po principu red ovoga, red onoga. Za svakoga ponešto.

Iako, ne treba sve to zanemarivati, pronađe se i u tome nešto korisno, ponekad osobu s istom dijagnozom, razmjenu mišljenja, saznaje se za neki novi princip liječenja, iskustvo, neki relevantan site - ne bi bilo korektno reći da nema ničeg dobrog ni korisnog, no, nerijetko se tu od šume ne vidi stablo.

I nije to samo problem Lijepe Naše, to je svjetski, iliti, kako je sada moderno reći, globalni problem, trend ili kako ga već naz(i)vali.Sve je dostupno, samo treba znati dozirati. Primjerice kao da se uđe u neku slastičarnicu prepunu prekrasnih i prefinih slastica, a moguće je odabrati samo dvije. Što odabrati? Nameće se pitanje, zašto takvo nepovjerenje u znanost i takvo povjerenje u razne sajtove, blogove, mreže i mrežice? Zar su ti sajtovi izumili lijekove, cjepiva, terapije i liječenja? Zar će se online, putem chata, lajka ili šeranja, odradit operacija, terapija i slično? Auto se neće povjeriti nekom majstoru iz fuša jer ga je preporučio susjed od prve zrmane od kvazi mehaničara, ali zdravlje će se povjeriti neprovjerenim saznanjima i izvorima. Zašto studij medicine, biologije, biotehnologije, biokemije i sličnoga traje toliko godina? Kod nas, u Norveškoj, Argentini, Australiji i nadopuni niz gdje sve? Kako neke osobe koje nisu stručne mogu znanstveno argumentirano raspravljati o metodama liječenja, vektorskom cjepivu, djelovanju hormona kada ne znaju način funkcioniranja svega toga? Istina, dobro je biti (dobro) informiran, ali, ipak - struku ostaviti struci. Valjda postoji neki razlog.