Samo u "cyber svijetu" nema barijera

Postoji ona uzrečica, kada ti život da limun ti od njega napravi limunadu. I kako sada kad ti država da invalidsku mirovinu od 1.500 kuna koliko ima jedna Puljanka, stopostotni invalid oboljela od multiple skleroze.

Ili što sa 1.200 kuna ako je postotak invaliditeta nešto manji, kako da ti od tog limuna, odnosno života napraviš limunadu ili pretvoriš u egzistenciju dostojnu čovjeka? Dakle, to čak nije ni duplo manje od minimalne bruto plaće od 3.750 kuna. A paradoksalno je da je život osobe s invaliditetom skuplji, a primanja istih su znatno manja. I kako sada živjeti bolje, kada imaš manje?

Moraš biti David Copperfield ili pak Veliki Hudini pa se teleportirati u neku drugu zemlju, po mogućnosti Skandinaviju koja prema onima koje život ne mazi, ona i ne gazi. Ali, to je čarolija ili iluzija. Ma bit će i kod nas bolje, rekao je to jučer premijer Andrej Plenković na obilježavanju Međunarodnog dana osoba s invaliditetom i izjavio kako je cilj njegove vlade da više od 511.000 osoba s invaliditetom u Hrvatskoj bude maksimalno uključeno u društvo.

"Mi kao država na različitim razinama omogućujemo da u cijelosti budu ravnopravni i nastojimo im olakšati svakodnevni život", optimistično je istaknuo Plenković na svečanom obilježavanju Međunarodnog dana osoba s invaliditetom koji je ove godine posvećen pravu osoba s invaliditetom na digitalnu pristupačnost. Ako im život neće biti pristupačniji u pravom svijetu, onda će im Plenković olakšati život u virtualnom svijetu. Naime, u Hrvatskoj je radi toga donesen Zakon o pristupačnosti mrežnih stranica i programskih rješenja za pokretne uređaje (poput pametnih telefona ili tableta) tijela javnog sektora koji obvezuje sva tijela državne uprave, jedinice lokalne i područne samouprave da do 23. rujna 2020. godine prilagode svoje web stranice osobama s invaliditetom. Premijer je istaknuo da je riječ o zajedničkom koraku prema izgradnji hrvatskog društva kao uključivog, inkluzivnog, humanog, solidarnog i socijalno osjetljivog. Uključivo je isključivo kada ti poslodavac ne želi dati bolovanje bez obzira što si invalid pa mnogi taje jer ako otkriju svoje zdravstveno stanje slijedi im šut karta, odnosno otkaz. Naravno, pričamo o privatnom sektoru.

Javni je druga priča, dok država plaća gazda ne boli što tebe boli. Solidarnosti pak nema ni među zdravima. Naći stan, primjerice u turističkom gradu je nemoguća misija čak i ako si zdrav, a ako si invalid onda zaboravi, jer apartmani se rade za back pekere ili bogate turiste kojima ne trebaju posebno prilagođene stepenice. I što preostaje invalidu, nego da opet stavi VR naočale i uleti u neku virtualnu stvarnost sa finim, toplim domom i prilagođenim stepenicama gdje život postaje bajka. U "cyber svijetu" sve je moguće. a i nema granica, barijera ni stepenica.