Prije utakmice Istre 1961 i Hrvatskog dragovoljca, napokon uz publiku, na parkiralištu sretoh sveprisutnog Beću Gvozdića. Novigrađanin koji je stalno u i uz pulskog prvoligaša, a usput pozna sve živo što ima veze s nogometom u Hrvatskoj i Sloveniji, poglavito kada dolaze u Istru. Rekao bi cinik, stari Bećo ima samo jednu nogometnu manu, navijač je Intera iz Milana. Uz njega, nisam ga odmah prepoznao jer se malo ojačao kroz vrijeme, jedan od bivših igrača pulske Istre, pa Žminja, s počecima u Osijeku, pa Bjelovaru, ponekim nastupima u mladim hrvatskim reprezentacijama. Josip Raić-Sudar! Brat Darka Raić-Sudara, kojeg u Puli već odavno svi zovemo Raja.

Podrška Istri

Raja je u Pulu stigao 2003. godine, kada je Istra 1961 još bila drugoligaš, i drugog imena. Povod je bio obiteljski, a izbor ostanka u Puli i nogometni. U četiri godine Raja je ušao u prvu ligu, odigrao tri sezone, i s klubom se vratio u drugu ligu. Uskoro je odlučio prestati igrati. Brat mu Josip mlađi je skoro 13 godina, bio je napadač i od 2010. godine jedan od glavnih likova u trećeligašu Bedemu iz Ivankova. Kaže mi Josip onako na brzinu da se došao malo odmoriti u Pulu, pogledati utakmicu, biti s bratom i njegovima, a odlučio se malo odmoriti od Bedema i nogometnih dužnosti. Nogomet je zahtjevan, troši energiju i više nego treba jer je u pitanju strast i vječna neizvjesnost. Svako toliko treba izvući utikač iz struje, kako simbolično kažu Talijani, i ohladiti se od tih drilova. Za ovu priču je bitno podvući da je Josip Raja, i njegovi iz Ivankova, u brojnim navratima bio domaćin Istri 1961. Poglavito je to bio važan doprinos kada pulski prvoligaš nije bio financijski stabilan kao danas, odnosno kada je klub bio tanke spize i kao crkveni miš. Raja i njegovi Puljanima bi davali teren za trening, priredili bi im roštiljade da se barem malo opuste i pokazivali su se baš kao pravi sportski prijatelji. Usput rečeno, nije to bilo vezano isključivo uz brata mu Darka i njegovo članstvo u klubu.

Lijepo je to kada kao klub iz Pule imate iskrene sportske prijatelje širom Hrvatske. Onih umjetnih prijatelja, ili oportunista nemjerljivo je više, ali nisu vrijedni spomena za ovu storiju.

Nakon pobjede Istre nad HD-om, opet na parkingu, ovaj put zajedno dva Raić-Sudara. Zadovoljstvo rezultatom, ali i pogled prema sutra. Kada suparnici budu teži. Rekoh, nogomet je strast i neizvjesnost, trenuci opuštanja puno rjeđi od izmjeničnih faza iščekivanja, nervoze i briga. Baš mi je nekako tako, s nekom sjetom u pogledu, djelovao Raja. Prošlih dana bio je u eteru kao degradirani i kao unaprijeđeni lik nogometa. Simbolika svakodnevice kad se baviš javnim poslom. Najprije je novi gradonačelnik Zoričić odlučio da više neće biti predstavnik Grada u Upravnom odboru Istre. Nahvalio ga je na sva zvona kao junaka i smijenio ga. Nekako u isto vrijeme, bez da ga itko išta posebno javno hvali, Darko Raić-Sudar praktično je unaprijeđen u člana Izvršnog odbora HNS-a. Novi saziv biti će formalno inauguriran 28. ovog mjeseca na Izbornoj skupštini HNS-a, kada će za predsjednika biti potvrđen Marijan Kustić.

Bitke podno Arene

Da je samo to, a nije, bilo bi dosta sezona 2017/18 i učinjeno da bismo kazali da je Raja zadužio nogometnu Pulu. Istina je, igrao je kao profesionalac za novac. U Puli je ostao živjeti jer se obitelj tu skrasila. Fino se i nogometno snalazio, radeći u klubu u više navrata kao pomoćni i glavni trener, pa dio uprave, a (re)izgradnjom "Aldo Drosine" postao je i upravitelj stadionskog kompleksa. Stoji i to da je prijatelj donedavnog gradonačelnika, a sada župana Borisa Miletića, koji je njemu ponajviše vjerovao kad je u pitanju tema nogomet u Puli. Raja je dakle mogao imati objektivne i subjektivne razloge da već 17 godina na razne načine djeluje u nogometu Pule. No, ono što je ključno, a utvrdilo se te 2017/18., Raja nije morao doslovno davati svoj novac i žicati okolo koga je stigao da pomogne da Istra 1961 preživi raspad Gloverove ere. Nije morao stalno biti u borbi u uredima da se spašava klub od stečaja, da na sve strane moljaka da se posude igrači, a onda još u tijeku dana odradi treninge i vodi momčad. Uza sve to, kako mi je govorio baš tih mjeseci, najveća mu je muka bila što ne uspijeva spojiti 4-5 sati sna po noći, te se stalno budio u ranu zoru s teretom promišljanja što i kako dalje. Raja sve to nije morao, ali je činio jer mu je očito stalo do pulskog nogometa. Kada čovjek tako živi kritične faze i goleme neizvjesnosti, znači da osjeća veliku odgovornost prema onome što radi i prema klubu i svemu što on znači za okruženje. Mogao je Raja, kao i mnogi u Puli i okolici, jednostavno slegnuti ramenima i tako kazati da se tu ništa ne može, neka propadne kad već nikome nije stalo. Mogao je, ali nije. Kako vrijeme teče i blijede događanja javljaju se razni koji si pripisuju neke zasluge, ali činjenica je da je Darko Raić-Sudar, uz imenjaka mu Podnara u upravljačkom smislu, najviše učinio da Istra 1961 na kraju ne bude izbrisana iz registra sportskih klubova. Raja je happy end priče imao u kulminaciji uzbuđenja, kada je kroz dvije play out utakmice s Varaždinom, u gostima naposljetku rukama (Ćorićevim) i nogama branio i obranio prednost iz Pule. I prvoligaški status. Od tog Varaždina, kao simbolike kalvarije te sezone, ali i hrabrog ludila te momčadi, Istra 1961 je postala prvi put ono zbog čega je 1961. godine došlo do fuzije Uljanika i Pule – financijski stabilan klub! Točno je, nije ova Istra 1961 klub formalnog 60. godišnjeg okvira postojanja, ali svakako jest simbolika 60 godina težnji da jedan nogometni klub ovog grada bude ekonomski zdrav klub! Da se u tome uspjelo, u ovoj fazi povijesti, važan je obol bio i Rajin.

Priprema drugog poluvremena

Zato ga nogometna raja respektira. S 48 godina u punoj je radnoj zrelosti. Darko Raić-Sudar, čini mi se ipak, treba malo stati i na trenutak promišljati što mu je dalje raditi nogometno. Uz vođenje stadiona, vodi kao predsjednik i Nogometni savez Županije Istarske, a sada će biti i član IO HNS-a, uz obveze u nekoj od komisija. Trebalo bi tu naći i vremena u danu za obitelj, pa za utakmice veterana koje organizira, za neko opuštanje i treće poluvrijeme, kako se uz raju najviše opušta. Darko Raić-Sudar je iskoračio u karijernom smislu, ali mislim da si i on sam treba postaviti pitanje – je li to ono što baš želi, odnosno, da li prodori u uredskoj priči vrijede odmaka od struke, terena i živog nogometa. Uz raju. Znam ga kao igračko ime točno 30 godina, od debija s Cibalijom. Osobno sam ga upoznavao od 2003. kada je stigao u Pulu, a pogotovo kroz druženja na veteranskim putešestvijima. I uvjeren sam da mu više odgovara habitusu stručni rad u nogometu, u odnosu na dužnosnički. Jer u forumima moraš biti dio sustava, koji imaju svoje neformalne utakmice, poprilično oportunističke pristupe kako kome danog trenutka treba i realno, teško se možeš nametnuti kao kreator neke nove priče. Raja mi se čini da nekad ne prepoznaje odmah tko mu u okruženju jest oportunista i koristi njegovu pozicioniranost i dobru vjeru, da nametne neke svoje ideje i ciljeve. Nadam se da će kao član Izvršnog odbora HNS-a prije svega štititi interese ovdašnjeg nam nogometa, i neće dopustiti da Istra i Pula ostanu bez delegata, sudaca, utakmica reprezentacije i ostalih dužnih okvira respektu nogometa kojem je i sam najviše doprinosio. Što znači, koliko se realno može, i suprotstavljanje lobijima moći u HNS-u, kojima su Pula i Istra oduvijek bili marginalna priča.

Ono što se nadam, po svom skromnom sudu, to je da će se Darko Raić Sudar odlučiti da vremenom, možda čim prije, prepusti forumsko uredovanje lokalnih okvira i posveti se struci. Istra 1961 je u deficitu kvalitetnog stručnog kadra domaćeg štiha. Raja se može profilirati, i to će u klubu Baski učiniti ako su nešto napokon naučili iz iskustva, kao kvalitetan dio sportske direkcije. S iskustvima koje je stekao po svim razinama bio bi logičan "kreator kadrovske nogometne igre". A ne samo dio forumskih momčadi gdje teško može utjecati na logike nogometa i često biti podređen laicima oportunistima.

Povezane vijesti

• Umijeće života: Otac i vanbračno dijete
• Spašavanje vojnika Mezulića
• Nova opcija za spas Istre 1961