Povratak u budućnost

Hoće li ostati, i nakon što opasnost i pandemija prođu, neke od novousvojenih navika, barem one higijenske? Hoćemo li i dalje učestalo prati ruke, dezinficirati kućne i radne prostore, u trgovinama pojačano paziti na higijenu, kao i u javnom prijevozu, ako je već higijena pola zdravlja. No, sada izgleda da je higijena i više od pola zdravlja, da je higijena, dakako uz distancu, glavni preduvjet za zdravlje.

Nadajmo se da će barem nešto od novousvojenih mjera o(p)stati i da će cjelokupna iznimno teška situacija donijeti barem poneku po(r)uku u pozitivnom smislu. Iako, danas nije popularno biti pozitivan, najvažnije je biti negativan. Samo to se traži, što veći broj negativnih osoba. A pozitiva u duši.

Život se sveo na slušanje vijesti, na praćenje podataka iz stožera i analiziranje općeg stanja. I brojanje dana do…pronalaska lijeka? Cjepiva? Popuštanja mjera? Kraja pandemije? Povratka normalnom životu? Što će nakon svega toga uopće biti normalno? Koliko će se promijeniti percepcija normalnog života i hoće li nam se ono što smo prije uzimali zdravo za gotovo i dalje činiti normalnim, uobičajenim? Životi će se odvijati pretežito online?

Online školski programi za djecu, kupovina, plaćanje, konzultacije, knjige, kazališta, izložbe, cijeli život je sada s druge strane mreže. Kakav će biti povratak u budućnost?

Školske generacije koje upravo završavaju svoje obrazovanje, bile to osnovnoškolske ili srednjoškolske, ako se do kraja školske godine nastavi samo online nastava, ući će u povijest kao prve generacije koje su završile školu - virtualno, od kuće, u pidžami ispred malih ekrana kompjutera, laptopa, tableta, mobitela. Kakva se budućnost smiješi tim generacijama, hoće li biti zakinute za neku vrstu znanja, a bogatije za neku drugu vrstu znanja?

Možda će, istina, usvojiti manje školskog znanja, jer pravog učitelja/nastavnika/profesora uživo i neposredan odnos učitelj/učenici još nitko ne može zamijeniti, kolikogod kvalitetna bila škola online. No, to će im s druge strane biti najveća i najvažnija životna škola, a svima ujedno i mogućnost da se razmatra kako unaprijediti školstvo, kako učenicima, ali i učiteljima olakšati rad i u idealnim uvjetima, a ne samo trpati jedne i druge gradivom i reformama.

Proteklih mjesec dana odvijala se, u pravom smislu, škola za život, te ujedno i životna škola. Ne samo za učenike, njihove nastavnike i roditelje, već za (skoro) cijeli planet. Ta škola i dalje traje. I trajat će. U iščekivanju nekih boljih i svijetlih dana. I to će stvarno biti povratak u budućnost. Ne metaforički, nego pravi.