Povijest je u nama

Za sreću je potrebno malo, neki kažu da im je sada samo potrebno da ne čuju (loše) vijesti. I da se ne priča o onoj temi o kojoj se priča već više od pola godine.

A godina je započela, sudeći po astrološkim prognozama, tako sjajno, dvije brojke dvadeset, za sličan datum trebat će pričekati do 3030., a uz to, ova je godina imala i palindromski datum - 02.02. 2020. Ali, preduvjeti za sreću nisu bili dovoljni.

I dok tijekom proljeća nitko nije gledao vremensku prognozu, kada si kući nije važno je li vani kiša, snijeg, vjetar, sunce, sada, krajem ljeta, iako "onoga" što nećemo imenovati ima puno više nego prije, vratio se život, odnosno, privid, imitacija života, novo "novo", staro novo, nešto hibridno, ali i kultura. Odjednom sva zbivanja koja su trebala biti na programu tijekom proljeća i ljeta, održavat će se u ovim kasnim ljetnim danima. Ako se kiša ne uroti protiv.

Zdravlja i zdravstva pak ima sada svugdje - gdjegod se ide - izmjere ti temperaturu, dezinficiraju, nikada toliko čistoće. Neki će reći da ih za broj telefona nisu toliko često pitali još od srednjoškolskih dana i prvih spojeva. A čekanje hoće li te netko nazvati jednako je neizvjesno. U mladosti je zasigurno bilo praćeno srećom, samo da zove, a sada, samo da ne zazvoni neki nepoznati broj jer sigurno su loše vijesti. I svi trebaju paziti jedni na druge, nema više da crkne susjedova kokoš, krava ili koja već beštija, glavno je da svi budu zdravi. Jer put od susjedstva do nas je kratak, a tko zna prolazi li "zlo" i kroz zidove. Nikada se ne zna.

I teme tračeva su se promijenile, manje je važno tko se razveo, prekinuo, puno je teže onima koji sjede na dvije stolice, jer gdje će se ići sve to prijavljivati. Neke stvari ostaju uvijek skrivene, nisu za svačije uši. I zbog toga, očito da sada nije pogodno sjediti na dvije stolice, jer nikada se ne zna, bolje je održavati distancu. U svakom smislu.

Možda je u svemu tome dobro to što možemo održavati distancu od onih koji nam inače nisu dragi, barem imamo dobru ispriku. Štoviše, nikada nismo imali bolji razlog za distancu od ljudi koji nam nisu dragi. Nitko neće moći kritizirati što ih nismo pozdravili. Sve po pravilu službe, ops nije sada sve po peesu, nego sve po epidemiološkim pravilima.

I u međuvremenu, čeka se jesen, sve zanima kakva će biti jesen, gdje glavne teme neće biti berba grožđa i kestenijada. A tek školska godina. Tko zna, možda će udžbenici povijesti za neke buduće generacije uz Prvi i Drugi svjetski rat, doba kolere i kuge, pričati i o ovoj, sasvim posebnoj 2020., i kako je sve to počelo. Po mogućnosti kada sve završi, ne dok je sve još in medias res, kada sve to bude jednoga dana prošlost, apsolvirano, zaboravljeno, prožvakano.

Nisu uzalud neki filozofi govorili da je to posebno teško stoljeće, a kada se iz povijesti bude učilo o ovoj godini, nekim budućim generacijama bit će barem lako pamtljiva. Možda smo svi (već) dio povijesti, ili je povijest dio nas. Povijest je u nama.