Miletić je javnost stavio na ignore. Gradonačelniče, vrijeme je da prekinete šutnju!

Četiri sata trebala su zagrebačkom gradonačelniku da okupi svoju svitu i stigne na zgarište nakon srpanjskog požara na zagrebačkom odlagalištu otpada Jakuševec. Uz Bandića na licu mjesta pojavili su se i vatrogasci, stručnjaci iz Nastavnog zavoda za javno zdravstvo "Andrija Štampar". Zavod je na službenim stranicama odmah objavio upozorenje građanima da drže zatvorene prozore i izbjegavaju nepotrebno zadržavanje u blizini požarišta. Kontinuirano su ljude obavještavali o incidentnoj situaciji, a uz samo požarište provedeno je mjerenje zbog sumnje u onečišćenje zraka. Ovako reagiraju javno-zdravstvene službe u Zagrebu, ali to se nažalost, nakon požara u pulskom Metisu nije dogodilo.

Nije da mu sugeriramo Bandićev model "ja pa ja vladavine ", ne dao Bog još i to, ali zašto Boris Miletić nakon brutalnog požara u Puli nije imao potrebu pojasniti građanima što je sve iz plamena u Metisovom pogonu otišlo u zrak? Zašto nije posjetio stanare obližnjih kuća koji se godinama guše u smradu, a sada su umalo ostali bez imovine i završili na cesti!? Zašto nije ispravio nepravdu i podržao ljude koji se bore s vjetrenjačama upozoravajući na niz anomalija u reciklažnom dvorištu (s kojim, usput, posluje i Grad), radi čega je već godinama ugroženo njihovo zdravlje.

Smrad koji obližnji stanari osjećaju inspekcije nazivaju "bespredmetnim". Jesu li i pulskom gradonačelniku istupi u javnosti postali bespredmetni? Puno je otvorenih pitanja, ali gradonačelnik kao da je nekom svom filmu, svoje misli odašilje putem jalovih priopćenja u kojima uglavnom nema pravih odgovora. Tako su umjesto Miletića na zgarište u finim odijelima dotrčali Robert svemogući Cvek i pročelnik, direktor Castruma, Aleksandar Matić. I što su rekli? Ništa!

Grad Pula u dva se navrata samo kratko oglasio s par rečenica, ali direktna poruka prvog čovjeka Pule i ovaj je put izostala. Pulski gradonačelnik nije shvatio, ili mu to nisu savjetovali, da treba izaći pred ljude, umiriti tenzije i realan strah zbog potencijalnog zagađenja zraka, o čemu već danima bruji pola grada! Tog nedjeljnog jutra kada je Pulu doslovno progutao gusti dim trebao je održati konferenciju za novinare na licu mjesta poslati neku poruku građanima. Dimnu zavjesu Miletić nije vidio jer se već neko vrijeme ponaša kao da ne živi u ovom gradu. Nekako se otuđio, sakrio. Čini li to s namjerom jer bježi od gradonačelničke odgovornosti ili mu je baš svejedno jer ga Pula više ne zanima?

Nema više čak ni onih kavica koje je za novinare organizirao u svom uredu. Ne zanima Miletića ni što se smrad s Kaštijuna proširio i do silnih pulskih četvrti no što je Puljane gušio neizdrživ smrad iz nove istarske tvornice otpada. On taj neugodan vonj nije osjetio. Možda ga je namirisao njegov zamjenik Cvek koji je ne tako davno na društvenim mrežama hvalio Kaštijun svim srcem, ali ta je ljubav očito pukla.

Osim što je gradonačelnik i predsjednik vladajuće stranke u Istri, Boris Miletić je predsjednik Skupštine društva Kaštijun koje već dugo grca u problemima iako su njega utrošeni silni milijuni i milijuni eura. I zato bi trebao govoriti, pojasniti, pojaviti se, razumjeti. Staviti javnost na ignore nije mu pametno.