Kako je DAI postao DAM

Ilustracija

Društvo arhitekata Istre (DAI) postalo je parapolitičko krilo pulske ispostave stranke Možemo. To je sasvim jasno nakon još jednog njihovog mišljenja koje se u centimetar podudara s agendom Dušice Radojčić i njezinih vijećnika, koji od promjena na prošlim izborima drmaju političkom scenom u gradu. DAI zapravo uopće više nije DAI, nego DAM. Društvo arhitekata Istre postalo je Društvo arhitekata Možemo.

To društvo, odnosno njegovi predvodnici Breda Bizjak i Emil Jurcan, prvo su se usprotivili izmjenama i dopunama UPU-a Max Stoja, koje bi omogućile izgradnju hotela, vila i filmskog studija pored trgovačkog centra na Stoji. Istovremeno, u gradsku blagajnu donijele bi 50 milijuna kuna. Te izmjene i dopune Dušica Radojčić kao predsjednica Vijeća nije željela staviti na dnevni red, s objašnjenjem da im se protivi savjetodavno tijelo gradonačelnika Pule koje čine članovi Društva arhitekata Istre. Pred očima javnosti šefica pulskog Možemo izvela je genijalan manevar. Sada je više nitko ne može optužiti da se protivi projektima i zaustavlja razvoj grada jer se ne protivi ona, nego njoj blisko društvo arhitekata. Cijelu Pulu Dušica Radojčić povukla je za nos, napravila budalama, a show je nastavio dalje.

Sljedeći projekt kojem se Društvo arhitekata Možemo (DAM) usprotivilo je izgradnja hotela na Valkanama i nogometnog igrališta u neposrednoj blizini. To mišljenje žestoko su kritizirali praktički svi pulski politički akteri, osim naravno Dušice Radojčić. Pa tako Sanja Radolović (SDP) kaže da su arhitektima važnija stabla nego ljudi, njezin stranački kolega Siniša Gordić poručuje im da su ostali zakopani u bivšim vremenima, HDZ-ovac Sean Soldatić ističe da je sada potpuno jasno kako Grad Pula ne samo da nema, nego ni ne želi imati viziju razvoja, a predstavnik srpske manjine Milan Rašula kaže da je život nešto sasvim drugo nego "po šumama i gorama".

Da Društvo arhitekata Istre nema dobre namjere, već su Možemov priljepak za dnevnopolitičke potrebe, najjasnije je iz činjenice da se protive čak i igralištu na Valkanama. Jer ako se za velike hotelske projekte ono donekle i može shvatiti, protivljenje jednom običnom zelenom igralištu na kojem će trenirati stotine djece doista nema nikakvog opravdanja. Osim, ponovimo još jednom, držanja ljestvi pulskom Možemo. Upravo je ta stranka, kao što je poznato, već mjesecima protivnik igrališta na Valkanama, a sada je to pečatiralo i njezino društvo arhitekata.

Ako ćemo ići korak dalje, u cijeloj priči najtužnije je što arhitekti ovakvim postupcima ne samo da ugrožavaju razvoj grada, već izravno udaraju po tuđim džepovima. Stotine ljudi, od njihovih kolega do građevinskih radnika, godinama bi živjele od izgradnje dvaju hotela, filmskog studija i nogometnog igrališta na Stoji, ali oni svejedno sve to žele zaustaviti. Bilo bi zanimljivo pročitati mišljenje Emila Jurcana i Brede Bizjak o ovim projektima, kada bi oni u njima sudjelovali.

Na koncu, u cijeloj priči ima i jedna dobra stvar, a to je da maske konačno padaju. Sad kada znaju da je DAI zapravo DAM, u pulskom Vijeću valjda će se znati postaviti prema njima i njihovim mišljenjima.